Izvor: Politika, 02.Nov.2006, 13:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Hitlerovi simboli u Avganistanu
Skandalozno ponašanje nemačkih vojnika u mirovnim misijama, uključujući i korišćenje simbola Vermahta, naišlo na pravdanje u Nemačkoj i SAD
ANALIZA VESTI
Mogu li se tolerisati vojnici koji koriste u mirovnim misijama simbole Hitlerove armije – i kada se, zvanično, povode plemenitim ciljevima?
Navedeno pitanje nije osmišljeno u duhu političke alegorije već je posledica najnovijeg otkrića o skandaloznom ponašanju nemačkih pripadnika mirovnih snaga u Avganistanu. >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << Visokotiražni magazin "Štern" objavio je juče fotografije vojnih vozila nemačkih mirotvoraca u Avganistanu sa improvizovanim oznakama Hitlerovog afričkog korpusa, koji je pod komandom feldmaršala Ervina Romela porobio severnu Afriku u Drugom svetskom ratu.
Simboli Hitlerove pustinjske armije na vozilima takozvane elite nemačkog Bundesvera u Avganistanu, definitivno su rasplamsali vatru kritičara, koja već nedelju dana tinja – od dana objavljivanja serije fotografija o okultnim igrama nemačkih mirotvoraca sa posmrtnim ostacima žrtava avganistanskog rata i svedočenja visokog oficira nemačkog mirovnog kontigenta da je slična "praksa" upražnjavana na Kosmetu.
Shodno situaciji, nemačka javnost od juče je podeljena u dva tabora: na one koji ustaju u odbranu nemačkih mirotvoraca, raspoređenih od Kosmeta i Bosne, do Konga, Libana i Avganistana, i kritičare koji zahtevaju hitno povlačenje trupa Bundesvera sa svetskih odredišta, zarad preispitivanja moralne podobnosti, preobučavanja i potonje, nove selekcije.
Najžešća kritika pristigla je iz okruženja građanske levice. Socijaldemokratski ekspert za pitanja odbrane (i vojske, uopšteno) Hans Peter Bartels konstatovao je da onaj ko se ravna prema simbolima i primerima iz nacističkog doba, ili, šale radi, oponaša praksu kolonijalnih vojnika vilhelminske epohe – nije dostojan da nosi nemačku zastavu, još manje da obezbeđuje ili uspostavlja mir unutar granica svoje zemlje i izvan njih.
Među lobistima vojno potentne Nemačke, naravno i u okruženju centra, umerene i ekstremne desnice, preovlađuju suprotni stavovi. Uz sve već poznate argumente o "malobrojnim crnim ovcama među plemenitim Zigfridima (mitološki junak starih Germana)", u međuvremenu se nameće teza o postojećoj frustraciji nemačkih mirotvoraca: "Vreme je da naši (nemački) mirotvorci aktivno brane mir, bezbednost i demokratske vrednosti u ugroženim sredinama", zabeleženo je u komentaru "Frankfurter algemajne cajtunga". On što je sugerisano, lako je objašnjivo – bez potezanja obarača, uzavrele strasti ne mogu se smiriti.
Neočekivanu podršku frankfurtski komentatori dobili su i sa one strane Atlantika. Posle prvobitne kritike nemačkih mirotvoraca, koju je uputio američki sekretar odbrane Gonzales na adresu Berlina, dnevnik "Njujork tajms" je upozorio da je svaka kritika Bundesvera – kontraproduktivna. Pojašnjavajući da Nemačka (i Nemci) još uvek muku muči sa indoktriniranim osećajem kolektivne krivice za širenje strahota u Drugom svetskom ratu, "Tajms" je istakao da su sva iskustva sa nemačkim trupama, kao mirotvorcima, izuzetno pozitivna. Od samog početka, kada su 1992. godine upućene u mirovnu misiju u Kambodžu: "Nemačka se odavno oprostila od negativnog (nacističkog) militarizma, a svaka snažna kritika, poput one podstaknute slikama skrnavljenja posmrtnih ostataka žrtava, koči dalji napredak njene armije, preobražaj u globalno potentnu intervenističku silu."
Iznenađujući intenzitet odbranaškog komentara njujorškog dnevnika u korist Bundesvera protumačen je u krugovima nemačkih zelenih kao pokušaj Amerike da, najzad, zadobije pouzdanog saveznika u svojim globalnim operacijama – pre svega vojnog partnera koji je spreman da obavlja i takozvane prljave poslove. Kao dokaz ispravnosti ove, ipak, spekulacije, zeleni su ponudili jučerašnje zvanično saopštenje Istražne komisije Bundestaga: pripadnici elitne interventne jedinice KSK (Komanda specijalnih snaga) bili su godinama angažovani kao čuvari američkih tajnih zatvora u Avganistanu.
Miloš Kazimirović
[objavljeno: 02.11.2006.]