Izvor: B92, 28.Sep.2019, 17:04 (ažurirano 02.Apr.2020.)
"Gugl" kao Gestapo ili Štazi - iskustvo dva totalitarna režima
Kad su iz "Gugla" pokušali da snime nemačke ulice Nemci su "poludeli“, a bilo je i incidenata u kojima su porazbijali vozila i kamere "Gugla“, prenosi Sputnjik.
Postavlja se pitanje da li dobar istorijski razlog za nepoverljivost Nemaca prema njima i da li je „Gugl“ loš kao Gestapo ili Štazi, ali generalni stav je da u Nemačkoj "gugl strit vju" nije dobrodošao.
Od svog lansiranja 2007. godine „Gugl strit vju“ mapirao je milione kilometara ulica širom >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << sveta, snimao je čak i u svemiru i okeanu, ali u nemačkoj nema pristup. Ako se povuče čuvena „Gugl“ ikona „pegman“ preko cele Evrope, pojaviće se zanimljiv prizor – cela Evropa je prekrivena plavim linijama koje indiciraju da je aplikacija „Strit vju“ dostupna, ali Nemačka i Austrija su gotovo sasvim prazne.
Deo razloga leže u tome što su Nemci slavno ljubomorni na svoju privatnost, a to je stav koji dele sa svojim kulturološki bliskim susedima Austrijancima.
Nemci su ekstremno posesivni oko svojih ličnih podataka i šokira ih spremnost ostatka sveta da dele svoja imena, adrese, liste prijatelja i onlajn istoriju pretraživanja.
Prema istraživanju objavljenom u magazinu „Harvard biznis rivju“, prosečni Nemac je spreman da plati do 184 dolara kako bi zaštitio svoje lične zdravstvene podatke. S druge strane, to prosečnom Britancu vredi maksimalno 54 dolara, a za Kineze taj trošak može biti i jednocifren.
Razlog je trauma čak dva totalitarna režima nad svojim glavama u svojoj nedavnoj prošlosti - Trećeg rajha i komunističke Istočne Nemačke.
Oba režima zahtevala su totalnu kontrolu nad svojim građanima, a u godinama nacizma najvažniji instrument države bila je tajna državna policija Gestapo, dok je u Istočnoj Nemačkoj to bio Štazi.
U tim sistemima građani su u stvarnosti izgubili svoje pravo na privatnost i mogli su biti proglašeni kriminalcima zbog svojih privatnih misli i radnji, što je rezultiralo strogom kaznom.
Kao i kod mnogih drugih aspekta nacističke vladavine, posleratna Nemačka je primenila „ni vider“ (nikad više) politiku kada je u pitanju kršenje privatnosti.
To je jedan od razloga zašto prvi član tada još samo zapadnog nemačkog posleratnog Ustava kaže: „Ljudsko dostojanstvo će biti neprikosnoveno. Njegovo poštovanje i zaštita je dužnost svih državnih tela.“