Izvor: Cafe.ba, 22.Sep.2014, 18:20 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Sahranjen Vuk Bojović
U ogromnom redu onih koji su čekali da odaju počast bili su i Tanja Peternek, glumac Toma Kuruzović, Kristijan Golubović, Džej Ramadanovski, sportistkinja Tanja Petrović, Milorad Vučelić i Miroslav Lazanski
BEOGRAD - Dugogodišnji direktor beogradskog Zoološkog vrta i vajar Vuk Bojović koji je preminuo u srijedu u svom stanu u 74. godini, a sahranjen je danas na Novom groblju u Beogradu.
Više stotina >> Pročitaj celu vest na sajtu Cafe.ba << građana i prijatelja, među kojima su i Dragan Marković Palma, Zvezdan Terzić i Lidija Vukićević, nalazili su se ispred kapele u redu kako bi odali poslednju poštu Vuku Bojoviću. Prisutni su bili i Tanja Peternek, glumac Toma Kuruzović, Kristijan Golubović, Džej Ramadanovski, sportistkinja Tanja Petrović, Milorad Vučelić, Miroslav Lazanski, Lukina supruga Barbara, njegova oba advokata i pjevačica Zorana.
Dok su Vukov sanduk spuštali u grobnicu posljednji govor je održala Vukova ćerka Marija
" Tata izgrli i izljubi Nikolu, pošto mi nismo dugo, a znamo da ti je to bila najveća želja, rekla je Marija.
Vuk Bojović sahranjen je pored svog sina Nikola koji je ubijenkrajem aprila prošle godine u centru Beograda.
Vukosav Vuk Bojović, dugogodišnji direktor beogradskog Zoološkog vrta i vajar, preminuo je jutros u 74. godini.Rođen je u Pljevljima 18. decembra 1940. Bojović vodi porijeklo iz sela Zminica na Durmitoru gdje i provodi najranije djetinjstvo, može se pročitati na Vikipediji. U trećoj godini ostaje bez oca Luke, predratnog učitelja, koji gine kao pripadnik četničkih jedinica.
Diplomirao je i magistrirao vajarstvo na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu. Bio je po diplomiranju prvo slobodni umjetnik, zatim profesor u osnovnoj i srednjoj školi. Predavao je i u Višoj trgovačkoj školi u Beogradu, gdje je od 1982. do 1986. godine bio direktor.
Uradio je tridesetak bisti, među kojima i biste Veljka Vlahovića, Dragana Kovačevića, Stojana Cerovića, Save Kovačevića.Poslednjih 28 godina bio je na čelu beogradskog zoo-vrta, Vrta dobre nade kako ga je zvao, koji je njegovim radom i zalaganjem prerastao u pravu oazu životinjskog carstva, sa preko dvije hiljade životinja, gdje rado dolaze i dijeca i odrasli.
Na funkciji direktora Bijel zoo-vrta došao je 1. maja 1986. godine,a široj javnosti je postao poznat kada je krajem osamdesetih dvaput iz zoo-vrta bježao šimpanza Sami, podsjeća Vikipedija.
U poteri po ulicama i krovovima Beograda i ubeđivanju šimpanze Samija da se „preda“ najveću ulogu imao je upravo Bojović. Taj događaj je on kasnije iskoristio da skrene pažnju na stanje u zoo-vrtu i da to stanje unapredi.Bojović je bio oženjen Anđelkom.
Imao je četvoro djece iz dva braka - dvije ćerke i dva sina. Sin Nikola ubijen je u aprilu 2013. u blizini Zelenog venca.Autor je velikog broja novinskih članaka o životinjama i njihovim navikama. Objavio je knjige: Priče iz zoo-vrta (1995), Priče iz zoo-vrta 1 (2005), Priče iz zoo-vrta 2 (2007) i Beogradski zoološki vrt (2010). Koautor je knjige Kroz Beogradski zoološki vrt (2005. i 2011. drugo dopunjeno izdanje).Iz istraživačkih pobuda putovao je u različite dijelove svijeta - centralnu Aziju, daleki sjever, daleki istok (Kazahstan, Kirgizija, Čukotka, Kamčatka, Sibir, Habarovsk, Komsomolsk na Amuru, Mandžurija...) i centralne i južne dijelove Afrike. Učestvovao je u brojnim radio i televizijskim emisijama i dao obilje izjava za domaće i inostrane medije. Bio je voditelj noćnog programa Radija „S“ (1995–1996). Autor je i voditelj emisija Art televizije: Art zoologija (1996–1999, 164 emisije) i Art boemija (od 1999. godine, više od 700 emisija). Bio je dugogodišnji predsjednik Ekološke stranke Zeleni.
