Rađanje jedne zvezde: Nastanak kompanije ALMA QUATTRO

Izvor: Advertiser-Serbia.com, 19.Nov.2019, 18:24   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Rađanje jedne zvezde: Nastanak kompanije ALMA QUATTRO

Nije lako vratiti se kroz vreme i to čitavih četvrt veka.

Dok prebiram po sećanju, iskaču samo iskrice nekih događaja i ljudi koji su za njih vezani.

Nažalost, neki od tih ljudi više nisu sa nama.

Nekako je u ljudskoj prirodi da pamti samo lepe trenutke i pobede.

Naš mozak je mašina koja potpuno autonomno odbacuje ili gura na dno najudaljenijih fioka sećanja, sve ono što ne spada u to lepo.

Ipak, nemoguće je ne pomenuti početak >> Pročitaj celu vest na sajtu Advertiser-Serbia.com << devedesetih kao period izuzetno teških lomova u društvu, a siguran sam, i u većini od nas.

Država se veoma dugo, burno i bolno raspadala i samim tim smanjivala. Svi smo tražili način da u mikro okruženju delujemo i dodirnemo barem mrvicu individualne sigurnosti i sreće, kao supstitut za veliku nesreću oko nas.

A da li ima veće nesreće od ratova i bede? Još su tu i Sankcije UN-a, hiperinflacija i sve što uz to ide.

Poslovni uspeh je bio ako uopšte imate posao i još, gle čuda, ako taj posao nekako i funkcioniše.

Ali opet ta ljudska priroda.

Svi mi imamo u sebi neki bunt, neku želju da utičemo na stvari i događaje oko sebe, da pokušamo da menjamo život na bolje.

Neki samo žele, a neki i uspevaju u svojim željama. Uspevaju samo oni sa vizijom, hrabrošću i zrnom pozitivnog ludila koje ih pokreće.

Tako me je negde pred kraj zime 1994. godine, pozvao Dejan Petrović, i rekao sledeće:

“Slušaj Sanče, sada više nema razloga da ne počnemo nešto da radimo zajedno. Pravo je vreme, i ”Deda Avramov”* dinar je stupio na snagu, a ja imam sjajnu ideju…bavićemo se bilbordima!”

Hm, pomislih, šta mu je, da nije nešto loše pojeo ili mu nije dobro. Otkud ta ideja sada, u ekonomski izolovanoj zemlji, bez tržišta i para. Ipak, sedosmo nas dvojica, i naravno ne bih sada ovo pisao da me Dejan nije munjevito ubedio. Verujte mi, odličan je u tome, prvenstveno zbog strasti koja ga nosi.

Novo, interesantno, izazovno…Da, ne znamo ništa o tome, ali, naučićemo.

I tako je počelo.

Bilo je to u proleće 1994. godine.



* Dragoslav Avramović-deda Avram, službenik Svetske Banke, Guverner Narodne Banke Jugoslavije, koji je obuzdao hiperinflaciju, koja je od građana napravila siromašne milijardere. Inflacija je dostizala godišnji nivo od neverovatnih 350 milijardi procenata.


Bilbordi!

Naša inicijalna zamisao je bila da se bavimo spoljnjim oglašavanjem preko neosvetljenih bilborda standardnih centralno-evropskih formata, i to duž regionalnih i magistralnih puteva.

Kada smo počeli ozbiljnije da analiziramo potrebe i mogućnosti, shvatili smo da je pravi izazov bio pronaći adekvatnu štampariju koja može da ispuni zahteve specifične štampe velikih formata za spoljno oglašavanje.

A poslovno okruženje?

Savezna Republika Jugoslavija, 1994. godina.

Ekonomke sankcije Saveta Bezbednosti UN-a!

Restrikcije struje! Isključenja i do 12 sati dnevno!

Benzin se prodaje na ulici i toči iz plastičnih flaša!

Litar benzina 5DM!

Nestašica cementa, ne radi građevinska industrija!


Brzo smo shvatili da na domaćem, zatvorenom i nerazvijenom tržištu, štampariju nećemo naći.

Šta raditi?

Rešili smo da pošaljemo pisma svim relevantnim, etabliranim OOH kompanijama i štamparijama u okruženju i…čekali.

Kao i uvek kada se čini da izlaza nema, naizgled neostvarive ideje, postaju realne.

Kad nas niko ne zove, a zašto mi ne bismo pozvali da vidimo da li će neko biti zainteresovan?

Smenila su se godišnja doba. Prošla je zima, proleće i došlo je leto. Obeležili su ih telefonski pozivi, nova pisma sa upitima za saradnju.

Tišina sa druge strane je bila zaglušujuća.

Preseklo bi je, povremeno, po koje povratno pismo sa odgovorom koji je uvek glasio:



Gladly, but your country is under international sanctions. We can not cooperate with you. Sorry.


Jedne večeri u Dositejevoj 51, na Dorćolu, u junu 1994. godine, vlasnik Euro Quattro je listao telefonski imenik kompanija iz Grčke u kom se našao i broj telefona menadžera Alma Media grupacije.

Ponoć, brojčanik se okreće. Zvoni. Javlja se grub glas koji tečno priča engleski. I ovog puta, odgovor je bio “Javićemo vam se sa povratnom informacijom” ali…ovoga puta je epilog bio drugačiji.

Oko 2 popodne, u subotu, toplog juna 1994. godine, zazvonio je telefon na koji se javio jedan od kolega. Na drugoj strani je bio vlasnik Alma Media grupacije, Filipos Vrionis lično, sa pitanjem:

„Ko ste vi? Zašto ste nas zvali?”

U ponedeljak ujutru, na pragu Dositejeve 51 su se pojavila dvojica ljudi iz Alma Medija grupacije. Jedan lični prijatelj Filiposa Vrionisa, drugi tehnički direktor. Prvenstveno su hteli da nas upoznaju i da vide ko su ti mladi entuzijastični početnici.

U pratnji sa još jednim kolegom, odveo sam ih na ručak. Kao i obično u sličnim situacijama, uz opšte teme tokom ručka pitao sam se kada će razgovor početi da liči na poslovni.

Ali avaj, ništa!

Naime, pitali su nas stvari koje su meni u tom trenutku izgledale potpuno periferno, poput:

Koliko imate godina?

Da li ste oženjeni?

Da li imate decu?

Šta i gde ste radili do sada?


Vrlo brzo sam shvatio da su im od ključne važnosti upravo odgovori na ta pitanja, kako bi videli sa kakvim ljudima “imaju posla”. Tako za kratko vreme proniknete u psihu sagovornika, u njegovo mentalno i duhovno stanje i čini vam se da ga već dovoljno znate da možete sa nim i da poslujete.

Njihov zaključak je, verujem, bio da sam dovoljno ozbiljan, porodični čovek, koji sa 40 godina, ima određen minuli rad iza sebe i perspektivno, sa pozitivnom energijom pristupa ovom poduhvatu.

Posle tog razgovora, zamolili su nas da se provozamo gradom. Opet nešto što, naizgled, nije imalo smisla. Prešli su 1200 kilometara, autom, do zemlje pod sankcijama da bi obilazili grad.

Zašto žele da vide centar grada kad nas zanima da pravimo medije na magistralnim putevima?

Svakako smo im izašli u susret. Dok smo se vozili, oni su gledali grad, a mi u njih.

Na kraju su uz smešak i progovorili.

Ovo je fenomenalno! Imate potpuno nevin grad. Ne postoji ni jedan bilbord niti išta što ima veze sa OOH-om u centru grada. Ovo je zapravo naš biznis.

Tako smo shvatili da se naš posao ne nalazi na autoputevima, već u srcu Beograda.

Trg Dimitrija Tucovića pre postavljanja OOH medija

Nije prošlo ni 48h, dobili smo poziv od Alma Media grupacije da dođemo na sastanak u Atinu. Vlasnik je želeo da nas upozna.

Kao rezultat tog prvog kontakta, kao i niza pregovora koji su usledili, Alma Media Group iz Grčke i Euro Quattro su ušle u joint venture poduhvat pod nazivom Alma Quattro.

Da nije bilo Grka koji su rizikovali kada niko nije bio spreman, Alma Quattro ne bi postojala. Da nije bilo telefonskog imenika, ova dva tržišna aktera se možda ne bi ni susrela.

Ne zaboravite, govorimo o vremenu bez interneta.

Ali…da nije bilo našeg poziva, ne bismo ni imali partnera. Telefonski imenik je odigrao važnu ulogu u nastanku Alme Quattro, ali se ti brojevi nisu sami okrenuli.

Poziv da idemo u Atinu!

Da li je uopšte moguće?…Prvo neverica, pa ushićenje.

Naravno, dok smo pod sankcijama, jedina dva načina da se stigne do Atine su automobilom ili avionom iz neke od susednih drzava.

Obzirom da na pumpama nije bilo benzina, putovanje autom je bilo rizično jer ne bismo stigli do makedonske granice čak i kada bismo uspeli da krenemo sa punim rezervoarom iIi nekom dodatnom kantom u gepeku.

Odlučili smo da preko agencije, kakvih je u to vreme bilo sijaset, unajmimo kombi, sa ciljem da nas odveze do sofijskog aerodroma, odakle je trebalo da letimo do Atine.

U određeno vreme, spremni sa prtljagom i (naravno) uzbuđeni, čekali smo kombi ispred firme.

Kombi kasni…nema mobilnih telefona, dakle, nema načina da se čujemo sa vozačem.

Zovemo agenciju, ništa!

Nakon nekog vremena, uz povećanu nervozu, ugledasmo kombi i ne verujemo…

Da li je ovo skrivena kamera ili nastavak filma ”Ko to tamo peva”? Bilo kako bilo, ukrcasmo se, i majstor krene.

Nismo prešli ni stotinak metara, a mi kolektivno zaključismo da u ovome i na ovaj način, nećemo stići na vreme na avion.

Dejan je preuzeo stvar u svoje ruke, rekao šoferu da nas vrati do firme, a u firmi, da „kako znaju i umeju“ napune rezervoar i dodatno gorivo u jednu kantu, taman koliko je bilo prostora u gepeku.

Pošli smo u nadi da će sve proći bez problema.

Dejan je vozio u svom stilu (oni koji ga poznaju znaju koji je to način vožnje), a mi smo ćutali.

Stigli smo na vreme na aerodrom ali, avaj, tu brigama nije kraj.

Naime, Bugarska je bila zemlja u kojoj vam niko ne garantuje bezbednost auta, bez obzira da li je na čuvanom parkingu ili ne.

Jedina mogućnost je bila da smestimo kola na žicom ograđen i 24 časa čuvan parking, u nadi da ćemo ga u istom stanju i na istom mestu pronaći u povratku iz Atine.

Sve je to koštalo, i što je još gore, trajalo jako puno.

Ipak, trčeći, znojavi i umorni, uđosmo u avion i nekako stigosmo u Atinu.

To veče i dan posle su ličili na letovanje iz snova. Hotel, restorani, noćni klub, jahta, obilazak susednih ostrva…

A sad, ozbiljno.

Drugi dan su nas pokupili iz hotela oko 9h ujutru i odveli u kancelariju na prve prave, poslovne razgovore.

Mogao bih o tome da pišem još puno, barem onoliko koliko su razgovori i trajali.

A trajali su do 21h.

Dakle, nakon čitavog dana razgovora, različitih poslovnih predloga, uz promene raspoloženja na obe strane, razgovor je kulminirao u trenutku kada je Dejan rekao:

Prekidamo sve dalje priče, nema ništa od dogovora, ili ovako ili nikako.

Srećom, želja i interes su postojali na obe strane.

U kasnim večernjim satima, potpisali smo pismo o namerama koje je zapravo kraj našeg puta i ujedno početak buduće saradnje sa grčkim partnerima.

Tako mi stekosmo partnera, i poče tržišni život Alme Quattro.

Foto: Nebojša Babić

Nastavak na Advertiser-Serbia.com...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Advertiser-Serbia.com. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Advertiser-Serbia.com. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.