Izvor: Politika, 12.Apr.2015, 22:02   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Unutar i izvan – mašte

Većina muzičkih kritičara slaže se da je kompozicija „Polja jagoda zauvek”, ako ne najbolja, onda najprogresivnija kompozicija „Bitlsa”

Postoje pesme koje u svakom pojedincu izazivaju osećanja i tumačenja prihvatljiva, pa i razumljiva samo njemu. One utiču na njegova osećanja, odražavaju njegov unutrašnji duh, težnje, pogled na svet, trenutno raspoloženje... Ukratko, reč je o pesmama koje imaju onoliko tumačenja koliko i slušalaca.

To je ona vrsta >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << poezije koju osećamo lično, da smo često nespremni da o njoj razgovaramo ni sa najbližom okolinom, da proverimo da slučajno nismo u zabludi, ili da sebe ubedimo da razmišljamo na isti način kao i onaj koji ih je napisao. Skrivena poruka je upravo ono oružje kojim se opremio autor takve pesme, nevoljan da nam, iz bilo kog razloga, otkrije svoje misli ili namere. Jedna od takvih je i kompozicija „Polja jagoda zauvek” grupe „Bitls” sa njihovog albuma „Magično misteriozno putovanje”.

Kompozicija „Polja jagoda zauvek”, snimana je novembra i decembra 1966. i izdata prvo u SAD 13. februara, a potom i u Velikoj Britaniji 17. februara. Odmah po objavljivanju izazvala je najrazličitija tumačenja: od onih u kojima se tvrdi da je reč o stihovima napisanim pod uticajem opojnih droga, do drugih koji u njima vide isključivo poruku „iz nekog drugog sveta”. Istini za volju, oba mišljenja mogu se uzeti u obzir pošto su i momci iz Liverpula bili u pojedinim fazama svog stvaralaštva skloni sličnim „izletima”. U svakom slučaju, „Polja jagoda” su Bitlse prikazala u sasvim posebnom izdanju, kakvo i priliči istinskim stvaraocima čija muzika nije namenjena današnjici nego – večnosti.

Nije stoga neobično što su joj muzički kritičari posvetili posebnu pažnju. Naime, većina se slaže da je to, ako ne najbolja, onda svakako najprogresivnija kompozicija ove grupe. Jer, u ovom slučaju stekle su se mnoge pojedinosti koje su joj dale poseban pečat: od muzike i teksta čiji je autor bio Džon Lenon, do upotrebe specijalne tehnike snimanja koja do tada nije bila uobičajena kada je reč o rok grupama. Korišćena je najsofisticiranija studijska elektronska oprema, korišćeni su trikovi poput puštanja delova snimaka unazad, promena muzičkog tempa, pa i tonaliteta. Bio je to veliki pomak napred za ceo rokenrol.

„Polja jagoda” spadaju u kompozicije koje su praktično definisale takozvani psihodelični rok, koji je u vreme kada je dostigao svoj vrhunac imao mnogo pristalica i među publikom i među stvaraocima.

Lenonova kompozicija, jednako kao i Makartnijeva „Peni Lejn”, jeste pesma inspirisana nostalgijom za davnim danima detinjstva u Liverpulu i jasno ukazuju na karakteristične tačke ovog lučkog grada, dodatno pojačana nadrealističkim i psihodeličkim asocijacijama.

„Polja jagoda” je u stvari jedan mali vrt u kojem se Džon igrao kao dete. Tako da se njena lirika može tumačiti upravo kao neka vrsta bekstva u detinjstvo, mada pomalo na izvestan mračan način. Lenon je inače bio poznat po tome da je voleo da se igra rečima i sklapa najneuobičajene stihove koje je potom u saradnji sa Makartnijem pretakao u kompozicije koje su postajale klasika.

Malo je toga u kompoziciji što je ukazivalo da će ona postati hit (mada nikada nije dospela na 1. mesto top lista). Sa druge strane, ona na slušaoca deluje sugestivno i vodi ga ka shvatanju da je najbolje ne razmišljati preterano o svemu i svačemu, a posebno ne o stvarima koje u čovekovu dušu unose nemir.

Ali to je već bilo vreme kada je rokenrol prestao da bude puka zabava.

----------------------------------

„Polja jagoda zauvek”

Dozvoli mi da te povedem sa sobom,

Pošto idem dole do Polja jagoda

Tamo ništa nije stvarno,

I nemaš za šta da se uhvatiš

Polja jagoda zauvek

Lako je živeti zatvorenih očiju

Ne razumevati i ono što vidiš

Postaje teško biti neko

Ali ipak nekako uspeva

Meni to mnogo i ne znači

Dozvoli mi da te povedem sa sobom,

pošto idem dole do Polja jagoda

Tamo ništa nije stvarno,

I nemaš za šta da se uhvatiš

Polja jagoda zauvek

Mislim da nikoga nema na mom stablu

To bi po meni moralo da bude ili visoko ili nisko

To je kao kada ne znaš svoju melodiju,

Ali nema veze

U stvari, ja mislim da to i nije loše

Dozvoli mi da te povedem sa sobom,

Pošto idem dole do Polja jagoda

Tamo ništa nije stvarno,

I nemaš za šta da se uhvatiš

Polja jagoda zauvek

Uvek, ne samo ponekad, mislim da sam ja u pitanju

Ali znaj, ja sam svestan kada je u pitanju san

Mislim da znam, da mislim „Da”

Ali sve je to pogrešno

U stvari, ja se sa time ne slažem

Dozvoli mi da te povedem sa sobom,

Pošto idem dole do Polja jagoda

Tamo ništa nije stvarno,

I nemaš za šta da se uhvatiš

Polja jagoda zauvek, zauvek...

Slobodan Samardžija

objavljeno: 13.04.2015.

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.