Izvor: BalkanRock.com, 11.Avg.2017, 13:50 (ažurirano 02.Apr.2020.)
SuperUho festival, treći dan: Živio govornik Billy Bragg!
Billy Bragg / foto: Nataša Narančić
Završilo je i četvrto izdanje SuperUho festivala, a treći (i posljednji) dan imali smo prilike uživati u nastupima uživo Trobecovih krušnih peći, The Membranes, Billyja Bragga, Mašinka, Buzzcocks i Jamesa Lavellea.
Program je trećega dana otvorio legendarni zagrebački bend Trobecove krušne peći, nastao osamdesetih godina, ali je, čini se, tada bio daleko ispred svoga vremena pa je zaslužena pažnja pristigla >> Pročitaj celu vest na sajtu BalkanRock.com << tek sada kada su se ponovno okupili. Istina, s nekoliko desetljeća kašnjenja, no ipak su dočekali ono što su i zaslužili. Stoga nije iznenadilo što se ispred Žedno uho stagea okupio popriličan broj publike već oko 19 i 30, a kako je nastup odmicao, broj se sve više povećavao. Svi su se toliko uživjeli da je malo tko žurio na Second stage.
The Membranes
Bendu The Membranes, predvođenim Johnom Robbom, to nije smetalo, nego su u dogovoreno vrijeme započeli svoj repertoar. Vrlo brzo uspjeli su privući i one koji su možda bili neodlučni poslušati ih ili ne, a svi oni koju su ipak odlučili doći, uvjerili su se da je vrijedilo. Johna Robba viđali smo ovih dana kako prati nastupe i drugih izvođača, ali i razgovara s publikom, pokazujući da je jedan od nas i da je isto tako došao uživati u dobroj muzici. Pohvalio je nastupe Shellaca, Liarsa i Blanck Massa, obavijestio nas koliko je otplivao pripremajući se za nastup, a sve to onako usput, kao da sjedimo negdje zajedno ispijajući pivo i čavrljamo. Od The Membranes smo u Primoštenu mogli čuti uglavnom pjesme s najnovijeg albuma „Dark Matter/Dark Energy“ izdanog 2015. godine dok su se za vrijeme nastupa iza benda vrtjele fotografije svemira. Količina isporučene energije i Robbove ekspresije lica odavali su koliko The Membranes uživaju u nastupu i poslužili su kao odličan uvod u ono što nas je još čekalo.
Billy Bragg i C.J. Hillman
Iako smo ga već vidjeli dan prije kao gosta na nastupu Franka Turnera, svi smo bili nestrpljivi čekajući da se na pozornici pojavi Billy Bragg. Beskrajno simpatičan i šarmantan, svojim je poučnim i duhovitim govorima između pjesama posebno začinio svoj nastup, a ta je fenomenalna interakcija s publikom dovela nastup na još višu razinu.Iskoristio je priliku i izrazio oduševljenje Frankovim hrvatskim, a onda smo saznali da su, budući da je navijač West Hama, jedine dvije hrvatske riječi koje on zna – „Slaven Bilić“. Nastup je započeo pjesmom „There Is Power In A Union“, a redale su se „The Warmest Room“, „The Milkman Of Human Kindness“, „Must I Paint You A Picture“, „Sexuality“… Kao gosta smo imali prilike slušati i C.J.-a Hillmana (s prelijepom kosom i hipsterskom bradom, kako Bragg kaže), koji je upotpunio zvuk. Billy je također konstatirao kako su Hrvati jedini koji će reagirati na ime Slavena Bilića, ali ime na koje će zasigurno reagirati u cijelom svijetu jest Donald Trump. Osvrnuo se na „problem“ izbjeglica u Europi i usporedio naše dizanje zidova s onim što Trump pokušava s Meksikom, zaključujući da mi u Europskoj uniji nismo ništa drugačiji. Prigodno je uslijedila obrada američke muzičarke Anaïs Mitchell – „Why Do We Build The Wall“. Kako se moglo i očekivati, Bragg nas je počastio i pjesmama Woodyja Guthrieja, čijih je nekoliko pjesmama uglazbio s bendom Wilco. Sve je završio pjesmom koju smo čuli i u izvedbi s Frankom – „A New England“ i zajedničkim pjevanjem I don’t want to change the world / I’m not looking for a new England / I’m just looking for another girl.
Mašinko
Prepuni dojmova uputili smo se poslušati bend Mašinko. Ako je vjerovati onome što nam je gitarist Andrija Ražnatović rekao u intervjuu prije festivala, i oni su sigurno pratili nastup Billyja Bragga. Ovi zagrebački punkeri predstavili su nam pjesme kako s novog albuma „Godina majmuna“, tako i s onih starijih pa smo tako, između ostalih, slušali „Srkijev san“, „Glorija“, „Djevojka za pobjede“ i neizbježnu „Kako je Potjeh tražio rakiju“.
Buzzcocks
Uslijedili su Buzzcocks, kultni punk rock bend osnovan sredinom sedamdesetih godina, koji je svoj nastup u Primoštenu odradio školski, bez iznenađenja, bez previše priče, isporučujući pjesme sa svojih deset studijskih albuma. „Boredom“, „Fast Cars“, „What You Mean To Me“, „What Do I Get?“, samo su neke od pjesama koje smo čuli i uz koje smo skakali, a sve je, naravno, završilo s „Ever Fallen In Love (With Someone You Shouldn’t’ve)“ – opet bez iznenađenja. Obožavatelji su uživali, bend je možda stekao i neke nove, no bilo je dosta onih koji su za vrijeme nastupa odmarali u Iskonovoj zoni opuštanja, ili su već čekali Jamesa Lavellea na Second stageu.
U usporedbi s Blanck Massom prvoga dana i Jessy Lanzom drugoga dana, ono što radi James Lavelle trebaju čuti čak i oni koji nisu ljubitelji elektronike. Iako se već bližio 1 sat poslije ponoći i završavalo 4. izdanje SuperUha, publika je pokazala da ima još toliko snage ispratiti nastup ovog engleskog muzičara.
Uz etiketu „najslađi u regiji“, SuperUho festival zaslužio je i etiketu „najpristojniji“. Kada vas nitko ne odgura iz prvog reda, kada ste u sandalama ili japankama a nitko vas niti jednom ne nagazi, kad se kući vratite bez i jedne jedine masnice, a vrlo vjerojatno niti zaliveni pićem (čast iznimkama), onda je tu etiketu svakako zaslužio. Uz raznolik program i odličnu organizaciju, svakako se radujemo SuperUhu i sljedeće godine i želimo da doživi još mnogo izdanja!
.jpg)
