Izvor: BalkanRock.com, 12.Jun.2018, 15:02 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Sleep – The Sciences (2018)
Čekali smo gotovo 20 godina, ali čekanje se isplatilo: novi album benda Sleep je pred nama i malo je reći da oduševljava.
No vratimo se nakratko u Kaliforniju početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Nadahnuti bendovima poput Black Sabbath, Led Zeppelin, Cream, Hawkwind, Blue Oyster Cult, dva sada već kultna benda stvaraju povijest: Kyuss i Sleep obnavljaju teške rifove navedenih bendova, kombiniraju elemente heavy metala, psychedelic rocka, blues rocka i acid rocka >> Pročitaj celu vest na sajtu BalkanRock.com << ostvarujući novi zvuk. Rođen je stoner rock, a pionirima tog žanra smatraju se upravo Kyuss i Sleep.
Sleep su se već svojim trima studijskim albumima („Volume One“ (1991), „Sleep’s Holy Mountain“ (1992) i „Dopesmoker“ (1999)) dokazali kao vrijedni pažnje i slušanja i u međuvremenu postali legende, a onda su prestali s radom, da bi se 2009. vratili na scenu, no samo kako bi nastupali. Obožavatelji su vjerojatno već i otpisali mogućnost da Sleep objavi novi album, tim više što nije bilo nikakvih naznaka da se nešto sprema: nije bilo singlova, spotova, objavljivanja fotografija iz studija, omota albuma, popisa pjesama… Samo odjednom su 19. travnja ove godine na svom websiteu postavili poruku Morseovim kodom da sutradan objavljuju album. „The Sciences“ je tako došao iz vedra neba i to upravo na vrlo simboličan datum 4/20. Svi koji su bar malo upućeni u rad benda Sleep znaju koliko je to za njih važan praznik.
Objavljen za Third Man Records Jacka Whitea, „The Sciences“ je četvrti studijski album Sleepa. Otvara ga trominutni naslovni instrumental koji najavljuje dio onoga što nas čeka do kraja: hipnotizirajući zvuk gitare Matta Pikea. Na to se kasnije nadovezuju spori bas Ala Cisnerosa i Jason Roeder koji nadopunjava zvuk bubnjevima i tako stvara savršenu kombinaciju koju ne možete prestati slušati, bilo da vas drma isto što i Sleep, bilo da ste na nekim svojim valnim duljinama koje vas drže povezanima s „The Sciences“.
Koliko god ponavljanje može biti naporno za slušanje, do te mjere da automatski prebacite pjesmu, toliko se Pike ne boji izgraditi album upravo na tome. No njegovo ponavljanje rifova uopće ne zamara, ono je tu taman onoliko koliko treba da uronite u zvuk i da vam ne da da se istrgnete. Pike svoje umijeće najbolje demonstrira u dvanaestominutnoj „Sonic Titan“, pjesmi koja je kao live bonus track objavljena i na albumu „Dopesmoker“, dok Cisneros kao mantru ponavlja: „Look onto Zion, though it can’t be seen. / Man on the Moon cannot help me see.“.
Kako se moglo i očekivati, na albumu ne nedostaje kanabisa pa je čak i omot albuma izrađen u slavu Marijuanauta, koji je dobio i svoju pjesmu – „Marijuanaut’s Theme“. Pjesma, ni manje ni više, započinje tako da čujemo zvuk bonga kojim se koristi Cisneros. Druga nezaobilazna tema za Sleep su Black Sabbath. S obzirom da neki stoje iza toga da se korijenje stoner rocka može čuti već na albumu „Master of Reality“ (1917) Black Sabbatha, ne čudi njihov veliki utjecaj na Sleep pa onda ni njihova pjesma „Giza Butler“ koja referira na Geezera Butlera, basistu Sabbatha, kao ni spominjanje „Sabbath Day“ i „Day of Iommic Pentacost“ u tekstu pjesme. Sasvim dovoljno.
„The Sciences“ je jedan od onih albuma koji vjerojatno najbolje sjeda ako ga slušate sa slušalicama na ušima ili, još bolje, uživo. Pedeset i kusur minuta držat će vas uronjenima u ono što je trojac pripremio: gmizat ćete kroz dim, upijati titraje određenih frekvencija, postat ćete gluhi za sve što se događa izvan „The Sciences“. Zato je i bilo vrijedno čekati 20 godina.
Popis pjesama:
1. The Sciences
2. Marijuanaut’s Theme
3. Sonic Titan
4. Antarcticans Thawed
5. Giza Butler
6. The Botanist
.jpg)
