Izvor: BalkanRock.com, 09.Nov.2017, 17:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Chelsea Wolfe – Hiss Spun (2017)
Ne znam vjerujem li ijednom glazbeniku onoliko koliko vjerujem Chelsea Wolfe. Imam savršeno pouzdanje u njene sposobnosti i talente, tekstove, efekte, produkciju i odabir suradnika. Ali zašto?
Zato što sam svaki album Chelsea Wolfe preslušala do besvijesti ne želeći ništa drugo nego još i još i još toga. Još “Abyss”, još “Pain is Beauty”, još “Apokalypsis”… A ona nam nikad nije dala još istoga, nego uvijek nešto drukčije, ali opet >> Pročitaj celu vest na sajtu BalkanRock.com << savršeno, kao da zna točno što njenim slušateljima treba. Ni sada ne želim ništa drugo nego još “Hiss Spun”, iako znam da njen idući album neće ni s jednim od svojih prethodnika biti u direktnom srodstvu, već poput neke druge vrste sa zajedničkim porijeklom.
Album počinje pjesmom “Spun” čiji spori, ujednačeni ritam zvuči poput uvoda u primitivni obred koji polagano hipnotizira slušatelja. Kad su svi sudionici opušteni i polusvjesno se ljuljaju uz zvukove obreda, vjerski vođa Wolfe počinje ih zavoditi pijanim zavijanjem na “16 Psyche”. Na “Vex” blagim glasom poput ranjene životinje želi pridobiti naše povjerenje, ali iluziju deformiraju onostrani urlici Aarona Turnera (Isis).
Nakon kratkog interludija, omamljivanje prisutnih nastavlja se pjesmom “The Culling” u kojoj nas Wolfe suočava s činjenicom da je sve u životu upitno, samo je smrt neizbježna i konačna. Uspavanka “Twin Fawn” transformira sudionike u nešto drukčije, ružnije, ali i otpornije. Poput košute koja je u okrutnom činu prirode izgubila svoju blizanku, a pritom i dio sebe, tako je i svaki sljedbenik Chelsea Wolfe kroz ovaj ritual postao fantom starog sebe – izgubio je nešto svoje, a primio nešto njeno, postavši tako drukčiji, ali siroviji nego prije.
U pjesmi “Offering”, Wolfe nam se ponovno pokušava umiliti i nudi nam nešto s čime se možemo poistovijetiti – svoje slomljeno srce, a u “Two Spirit” slušatelj postaje ljubavnik koji joj je oduzeo dušu zbog čega će ga njeno stravično dozivanje progoniti i u zagrobnom životu. Čitavi ritual kulminira u finalu imena “Scrape” u kojem kao da mijenjamo uloge, Wolfe postaje žrtva i bjesomučno se pokušava osloboditi naše torture. Ova se ptica pjevica počinje utapati u sjećanjima na užase svoje prošlosti i njen blagotvorni glas naglo se preobražava u grozomorno vrištanje koje je na kraju i izvuče iz sablasne hipnoze s početka rituala.
Chelsea Wolfe nije jedinstvena, ali ne može se reći da nije ni posebna, jer premašuje kategoriju “glazbe ugodne uhu” i ulazi ravno u domenu “izazivanja emocija”. Dok je “Abyss” bio bol, patnja i depresija, “Hiss Spun” je strah, tjeskoba i histerija. Tome svakako doprinose tipični chelseawolfeovski vokalni efekti zbog kojih slušatelj ima jezivi osjećaj da je zarobljen sam s njom u ogromnoj, praznoj prostoriji.
Dok je ovaj album svojoj stvarateljici poslužio kao psihoterapija za njene napadaje anksioznosti, nesanice i ovisnosti, treba istaknuti da on nije rezerviran samo za eskapističke tipove. Ljubitelji poezije, nježnih ženskih vokala, dooma, i općenito horor tematike sigurno će pronaći nešto po svom ukusu na ovom genijalnom glazbenom djelu.
Popis pjesama:
.jpg)
