Žena putuje, čovek čeka

Izvor: Politika, 09.Nov.2013, 22:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Žena putuje, čovek čeka

Povratak kući je u centru grčke misli i kulture još iz vremena Homera, ovo je zemlja Odiseja, centar dijaspora, večitih migracija i povrataka, kaže za „Politiku” rediteljka Marija Duza, autorka grčko-srpskog filma „Drvo i ljuljaška”, u kojem igra Mirjana Karanović

Solun – Slučajni susret, kurtoazno upoznavanje sa grčkim producentom Mihaelom Sarantinosom i ljubazni poziv da, ako nađem vremena, pogledam na solunskom marketu njegov film „Drvo i ljuljaška”. >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << Sve se na kraju pretvorilo u veoma prijatno iznenađenje. „Drvo i ljuljaška” je grčko-srpski koprodukcijski film, srpski partner je „Intermedija netvork” („Montevideo, bog te video”...), a jednu od glavnih uloga igra Mirjana Karanović.

Reč je o 107-minutnoj porodičnoj drami, prvom dugometražnom igranom filmu scenaristkinje i rediteljke Marije Duze, poznate inače po mnogim kratkim i dokumentarnim filmovima ali i po osnivanju sajta europeanscripts.net, internet platforme za prezentaciju i promociju evropskih filmskih scenarija. Scenario za ovaj film Marija Duza pisala je inspirisana istinitim događajem, u nameri da pruži moderan pogled na drevnu temu i istraži pojam kuće kao mesta stalnog povratka, bilo u stvarnosti bilo u snovima, u širem smislu – povratka domovini, porodici, detinjstvu.

 

Marija Duza

Povratak kući je u centru grčke misli i kulture još iz vremena Homera, kaže za „Politiku” Marija Duza, naglašavajući da je Grčka „zemlja Odiseja, centar dijaspora nacija – večitih migriranja i večitih povrataka”. To se i reflektuje u njenoj filmskoj priči u kojoj otkriva kako za tri glavna lika, odvojena godinama što iz nužde što iz potrebe, povratak kući (u vreme uskršnjih praznika) ima sasvim drugačije značenje. Eleni, profesionalno ostvarena doktorka i profesor koja živi i radi u Londonu (Mirto Alikaki), njen otac Kirijakos, gradonačelnik u rodnom, malenom grčkom gradu (Elija Logotetis) i Nina (Mirjana Karanović), za koju se ispostavlja da je takođe Kirijakosova ćerka, rođena u vreme njegovih izbegličkih godina u Srbiji (posle Drugog svetskog rata na hiljade grčke dece bez roditelja bile su prihvaćene u Srbiji), doživljavaju tak mitski povratak kući. U romantičnom okruženju stare grčke kuće i prelepih primorskih pejzaža, prepliću se realnost i politička istorija, u modernoj priči o nemilosrdnim ljudskim migracijama iz nužde, o pokajanju, premošćavanju porodičnih nesporazuma i tajni, o prihvatanju porodične ljubavi.

– U antičkim dramama u izgnanstvu je obično čovek, a osoba koja željno čeka njegov povratak obično je žena. U filmu „Drvo i ljuljaška” svesno sam to obrnula kako bih ukazala na novu stvarnost sveta u kojem živimo. Sama realnost je obrnuta. Grčka se iz zemlje naroda u rasejanju pretvorila u zemlju domaćina za druge dijaspore. Za poslednjih dvadeset godina, promenama u Istočnoj Evropi, tokom sukoba koji su besneli na Balkanu tokom devedesetih, kao i tokom nedavnih sve češćih ratova na Bliskom istoku, ljudi su prinuđeni da se kreću ka Zapadu. Sve te nove migracije, stvaranje novih dijaspora, sve to ponovo aktuelizuje pojam povratka kući, ali i problem odnosa migracija i potrebe za pripadnošću, kaže Marija Duza.

Prihvatanje dislokacija glavni je deo ljudskog iskustva u njenom filmu, čija se radnja odvija tokom svega pet dana da bi se, suštinski, prošlo kroz poslednjih šest decenija Balkana i grčke istorije, tokom kojih su ljudi često odlazili van granica svojih zemalja i granica sopstvenih života koje su iznova gradili i oporavljali. Rediteljka kaže da je tokom njenog odrastanja sedamdesetih godina prošlog veka bilo malo migracija. Granice sveta su, kaže, izgledale tada fiksne, ali uvek pod sumnjom. Ljudi su putovali iz turističkih, poslovnih ili školskih potreba, a u istočne (komunističke) zemlje se nije odlazilo. Sve se to završilo 1989. godine,padom Berlinskog zida,kada je usledio ogroman priliv ljudi iz istočnoevropskih zemalja i promenio se karakter domaće grčke populacije.

– Sada, dvadeset godina kasnije,shvatamo ono što nam se u to vreme činilo kao trajno stanje stvari države stare koliko i istorija. Ljudi su se uvek kretali, bilo silom,bilo iz želje i potrebe. Ono što se promenilo jesu okolnosti i moj film istražuje kako se menjaju tradicionalne predstave o zemlji i pripadnosti, pogođene novim okolnostima kretanja ljudi. Kako kulturno nasleđe naše dijaspore može da propagira transnacionalnu percepciju o sebi i drugima –kaže Duza.

O saradnji sa srpskim partnerima ima samo reči hvale. Smatra da je realizacijom ove koprodukcije između Grčke i Srbije pokrenuta dugoročna kreativna veza. „Ova saradnja grčkih i srpskih produkcijskih kompanija je više od posla, jer uključuje i ideju filma, verovanje da možemo izgraditi nove saveze i zajednicu, život i rad u istinski pluralističkom svetu”, smatra Marija Duza,kojoj se ostvarila i želja da sarađuje s „vanserijskom srpskom glumicom Mirjanom Karanović”.

Prema saznanjima „Politike”, film „Drvo i ljuljaška” biće prikazan tokom zime i u Srbiji. Sasvim moguće i na beogradskom Festu. Do sada je bio viđen na festivalima u Atini, Goi, Briselu... i nastavlja svoj paralelni festivalski život.

-----------------------------------------------------------

„Satelićani” Mikalačkog nagrađeni na „Raskršću”

 

Plakat filma „Satelićani”

Francusko-srpski filmski projekat „Satelićani”,novosadskog scenariste i reditelja Nenada Mikalačkog, inspirisan novelom „Ljudi za stolom” Srđana Valjarevića, posle predstavljanja u okviru koprodukcijskog pičing programa „Raskršća”, osvojio je nagradu Mediteranskog filmskog instituta. Kroz ovaj film Mikalački portretiše specifičnu balkansku dušu, dopirući ne samo do Srba već i do širokog spektra ljudi koji obijaju ulice velikih gradova, usamljeni i izgubljeni u evropskom snu.

Od projekata za razvoj dugometražnih i kratkih filmova, koji su razmatrani tokom generalne skupštine Mreže zemalja Jugoistočne Evrope, dva srpska osvojila su nagrade: „Crni pas” Ivana Bukvića,prema scenariju Ivana Bukvića i Beke Savić, u produkciji Vladimira Vasiljevića,i „JMBG”, kratki film u režiji Vladimira Tagića, u produkciji Tatjane Žeželj Gojković...

Dubravka Lakić

objavljeno: 10.11.2013
Pogledaj vesti o: Montevideo

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.