Izvor: Danas, 27.Sep.2014, 20:15 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Nije jasna poruka krsta nad Sarajevom
Beograd, Sarajevo - Prava bura oko podizanja krsta na brdu Zlatište kod Sarajeva, nadaju se zadovoljno mnogi, razrešena je anegdotom koja se zasniva na pretpostavci da je Abdulah Sidran po definiciji duhovit, a Milorad Dodik po definiciji loš: "Sedi Dodik podno krsta jede g.... sa tri prsta", ispričao je tu anegdotu Sidran Dnevnom avazu. I krst i tri prsta su neki religijski simboli.
O tome da li religija u Bosni i Hercegovini ima veći značaj i igra važniju ulogu u >> Pročitaj celu vest na sajtu Danas << politici nego drugde ili se to samo čini nama koji u BiH ne živimo razgovarali smo sa dr Dinom Abazovićem, sociologom religije iz Sarajeva. On smatra da "u društvu kao što je bosansko-hercegovačko, onaj ko zanemari uticaj religije na politiku taj obično pogriješi", a bosansko-hercegovačko društvo, kao opšte mesto nosi i tu specifičnost da je u njemu "etnički odnosno nacionalni identitet najuže vezan za religijski", da stanovništvo "nužno ne pravi razliku između religijskog kao univerzalnog simbola i onoga koji je korišćen i zloupotrebljen u političke svrhe", pa kad se u Bosni kaže križ, ne misli se na katolički križ nego na hrvatski nacionalni križ, kad se kaže krst ne misli se na pravoslavni grčki, ruski nego isključivo na srpski nacionalni krst, a isto je tako polumesec u Bosni uvek samo bošnjački, a ne bi mogao biti recimo i arapski.
"Od 90-ih godina naovamo, nove etnonacionalne elite su zapravo tražile i dobile podršku dominantnih religijskih zajednica kao jednu vrstu ideološke podrške i tu nije bilo razlike između dve dominantne religijske zajednice, govorim o Katoličkoj crkvi, Srpskoj pravoslavnoj crkvi i Islamskoj zajednici u BiH. Međutim i u periodu te takozvane tranzicije mi primjećujemo da religija ostaje politizirana. I to je naročito interesantno, pred izbore. Na nivou države imamo Zakon o pravnom položaju i slobodi vjerskih zajednica i crkava. Jasno i eksplicitno u njemu stoji da se nijedan religijski simbol ne može i ne smije koristiti bez prethodne saglasnosti religijske zajednice koja je zakonom registrirana da je zapravo to njen religijski simbol", kaže Abazović.
Postoji li u tim stvarima religije razlika između entiteta?
- Jasno je nažalost, kao posledica rata, tamo gđe su ljudi defakto etnički manjina bez obzira na njihov opći konstitutivni status, jasno je da su njihova prava u religijskom smislu uskraćivana. U RS naravno da Hrvati i Bošnjaci u smislu katoličanstva i islama nemaju jednaka prava kao što je to slučaj sa SPC, kao što Srbi nemaju jednaka prava i mogućnosti tamo gđe su manjina.
Povodom ovog krsta na Zlatištu nije reagovala nijedna verska zajednica, jesu li na neki način solidarne?
- Bila je jedna manja reakcija kabineta reis-ul-uleme koja je bila dosta odmjerena. Mene iznenađuje da SPC nije reagirala. Ja sam rekao da je ovo jedinstvena prilika da se SPC u BiH stavi u zaštitu integriteta svog simbola. Jer ovdje je jasno, i to smo vidjeli iz reakcija i stanovništva RS, da se očigledno radi o zloupotrebi religijskog simbola. U ovom smislu bi bilo interesantno pitati da li je tražio odobrenje SPC da koristi religijski simbol.
Kod nas se na grob posle sahrane stavlja krst. Pa niko ne traži odobrenje od crkve?
- Ja pretpostavljam da su to u najvećem broju slučajeva još uvijek religijske sahrane, pa je svjećenik, vjerski službenik prisutan. Naravno da vi nećete tražiti od bilo koga odobrenje kad stavite križ oko vrata, ali kad govorimo o religiji kao javnoj stvari, organizirana religijska zajednica pretpostavljam da bi trebala reagirati. U protivnom, čemu organizacija kao takva.
Da li stanovništvu simboli druge religije smetaju iz principa?
- O tome se može govoriti od situacije do situacije i od konteksta do konteksta. Vi imate jedan značajan broj obnovljenih religijskih objekata, čak i tamo gde su zajednice u manjini, recimo, tu niste imali situacije da je to shvaćeno kao provokacija, recimo ratom porušena džamija ili se obnovi, ponovo se izgradi, niste nikada imali neku vrstu tenzije.
Šta je Udruženje logoraša RS, koje je postavilo krst na Zlatištu, htelo da poruči prema čitanju iz Sarajeva?
- To još uvijek nije jasno. Organizator, koji se proziva kao inicijator svega, u javnim nastupima je ostao prilično nedorečen. U Sarajevu, kako vi kažete šta god to značilo, naročito je zasmetala njegova interpretacija da je to simbol koji obilježava stradanje Srba u opkoljenom Sarajevu. Tu se ne radi o Sarajevu kao čitavom prostoru, nego se radi o navodno jednom velikom broju Srba koji su ubijeni u Sarajevu. To je ta nedorečenost: koji Srbi, koliko Srba, ubijeni od koga, na koji način... Ostaje nešto što je krajnje politički spinovano. Vi ste imali među civilnim žrtvama u Sarajevu jedan broj Srba koji su poginuli jednako kao i svi ostali građani zato što su ostali u Sarajevu. Imali ste situacije nažalost, da je jedan broj Srba 1993. ubijen od osobe koja se zove Mušan Topalović Caco i njegovih jedinica koji su zbog toga rasformirani i procesuirani. Nažalost, svi izvršioci još uvijek nisu kažnjeni, ali to nisu stvari koje su nepoznate. Neke su stvari poduzete, nedovoljno ali su poduzete.
Izgradnja crkava
Da li je u Sarajevu za poslednjih deset godina izgrađena nova katolička ili pravoslavna crkva?
- Katolička da. A koliko je meni poznato, nije bilo zahtjeva za izgradnju novih pravoslavnih crkava. U Mostaru se sad ponovo gradi do kraja u ratu porušena pravoslavna crkva. Kao posljedica rata, Srbi su sad tamo u manjini, ali bez problema ide gradnja. Mislim da se veći problem postavlja za sve tri vjerske zajednice sa izgradnjom novih vjerskih objekata tamo gde ranije nisu bili. To se često dešava i to je kuriozitet u BIH. Zato što jedan veliki broj stanovnika smatra da je bitnije i prioritetnije obnoviti ranije porušene i devastirane objekte nego da oni stoje potpuno porušeni, a graditi nove.
Pogledaj vesti o: Milorad Dodik
.jpg)
