Preminuo Jurij Ljubimov

Izvor: SEEcult.org, 05.Okt.2014, 14:44   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Preminuo Jurij Ljubimov

Legendarni ruski pozorišni režiser Jurij Ljubimov, osnivač Teatra na Taganki, preminuo je 5. oktobra u Moskvi u 98. godini.

Ljubimov je preminuo u bolnici, u koju je smešten 2. oktobra, a prema navodima ruskih medija, bio je u teškom stanju. I ranije je bio lošeg zdravstvenog stanja, ali je uprkos tome, nastavljao da radi. Pre dve godine bio je u komi, a po izlasku iz bolnice nastavio je pripremu predstave “Knez Igor” u Boljšoj teatru, čija je premijera bila 2013. >> Pročitaj celu vest na sajtu SEEcult.org << U maju ove godine u teatru Nova opera održana je i premijera Molijerove “Škole za žene”.

Ljubimov je 30. septembra napunio 97 godina, a prema rečima njegove supruge Katalin Ljubimove, nadao se da će do tada dobiti potvrdu da će njegov kabinet i arhiva u Teatru na Taganki dobiti spomen obeležje. Budući da se to nije dogodilo do njegovog rođendana, Katalin Ljubimova pretpostavlja da mu je to i pogoršalo zdravstveno stanje.

Ljubimov je osnovao Teatar na Taganki 1964. godine i vodio ga naredne dve decenije – do 1984. godine, kada mu je oduzeto sovjetsko državljanstvo, a pojedine predstave su zabranjene. Razlog je, između ostalog, bilo i to što je režirao u inostranstvu, a povod izjava koju je dao “Tajmsu” za vreme postavljanja nove predstave u Londonu.

Posle odlaska iz Sovjetskog Saveza, Ljubimov je zabranio da se igraju njegove predstave, koje su praktično sačinjavale ceo repertoar Taganke. U međuvremenu je režirao u Minhenu, Cirihu i Budimpešti, kao i u SAD. Američkoj publici predstavio je, između ostalog, “Zločin i kaznu”.

Pet godina kasnije vraćeno mu je državljanstvo, pa se Ljubimov vratio na na čelo Teatra na Taganki, u kojem je režirao tokom karijere više od 50 predstava (HamletBoris Godunov, Evgenije Onjegin, Medeja...). Između ostalog, na Taganki je 1977. postavio i “Majstora i MargarituMihaila Bulgakova, klasik koji je godinama bio nepodoban u Sovjetskom Savezu.

Zaslužan je za prvu predstavu Bertolta Brehta u Rusiji – “Dobri čovek iz Sečuana”, koju je postavio 1963. godine, kao profesor Pozorišne akademije u Moskvi.

Taj Brehtov komad, igrom slučaja, bio je i povod za konačni rastanak Ljubimova sa Teatrom na Taganki 2011. godine, nakon sukoba sa trupom za vreme gostovanja u Češkoj. Glumci su tada odbili da odigraju  probu predstave “Dobri čovek iz Sečuana”, u okviru pozorišne radionice, zahtevajući da im se najpre isplati honorar.

Prema rečima Ljubimova, on je popustio i isplatio honorar glumcima kako bi se izbegao skandal pred studentima i predstavnicima pozorišnih akademija Češke koji su došli da gledaju probu i učestvuju u radionici. Kako je izjavio, s takvim ljudima koji “ne umeju da se kontrolišu, nego pribegavaju ucenama i protestima”, on nije spreman više da radi. “Da bi se održao nivo, potrebno je svakog dana probati. Mi se ne možemo spustiti ispod nivoa kvaliteta na koji se gledalacTaganke navikao. Glumci ne žele to da shvate: oni jednostavno hoće da manje rade, a da dobiju više novca”, naveo je Ljubimov u obrazloženju neopozive ostavke i poručio da glumci na Taganki sada mogu da se prepuste vođstvu sindikata. “Dosta mi je poniženja, odsustva volje za radom i želje samo za novcem”, izjavio je tada Ljubimov, dok su glumci naveli da su tražili honorare samo zato što su se plašili da ne ostanu bez tog novca, koji je, inače, obezbedila bila Evropska unija.

I ranije je podnosio ostavku, poslednji put 2010. godine, i to zbog sukoba sa moskovskim vlastima za kulturu. “Ne mogu nama upravljati mali panjevi-šamlice. Ja nemam nameru da pišem koliko mi je potrebno eksera i farbe. To je puni i definitivan idiotizam”, rekao je tada Ljubimov, dodajući da je njegova dužnost bila da “potpisuje nekakve papire, po 300 dnevno, kako bi njima dokazivao šta je i koliko potrebno” pozorištu. Ipak, na molbu gradskih vlasti, Ljubimov je tada odustao od ostavke.

Nakon definitivnog odlaska iz Teatra na Taganki 2011. godine, nastavio je da radi nove predstave u Moskvi.

Dobitnik je niza sovjetskih i ruskih državnih nagrada i odlikovanja, među kojima su i ordeni za zasluge za otadžbinu III i II stepena.

Između ostalog, trijumfovao je i na 10. Beogradskom internacionalnom teatarskom festivalu (Bitef) 1976. godine – predstavom “Hamlet” sa Vladimirom Visockim u naslovnoj ulozi. Bitef je tada održan kao festival nacija, pod pokroviteljstvom ITI-ja i Uneska, a Teatar na Taganki su, kako je svojevremeno izjavila Branka Pavićević, došli da gledaju pozorišni umetnici iz Njujorka, Berlina, Londona - od Fransiska Arabala preko Toma Stoparda do Margaret Krojden.

(SEEcult.org)

Nastavak na SEEcult.org...



Pročitaj ovu vest iz drugih izvora:
Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta SEEcult.org. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta SEEcult.org. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.