Izvor: Nezavisne Novine, 06.Feb.2015, 23:39   (ažurirano 02.Apr.2020.)

I američki mornari ozračeni u Fukušimi?

U martu 2011. godine nosač aviona "USS Ronald Regan" i njegovi mornari krenuli su u pomoć narodu Fukušime, nakon katastrofalnog cunamija koji je zahvatio Japan.

Od tada, mornari su počeli da se razbolijevaju, a kao glavni uzrok navodi se radijacija kojoj su bili izloženi u Fukušimi. Neki su već izgubili bitku sa bolešću, a oni drugi su slučaj predali sudu i za drugu polovinu februara je zakazano prvo ročište.

Među njima je i Leticija Morales, koja >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << je bila jedna od oficira na nosaču, a koja je prije deset mjeseci osjetila prve probleme sa tiroidnom žlijezdom.

U proteklom periodu Moralesova kaže da je bila kod desetine specijalista: onkologa, radiologa, kardiologa, specijalista za krv, nefrologa...

"Ni sama više ne znam. Skoro pola mjeseca provodim u doktorskim ordinacijama. Samo ove godine sam imala više od 20 magnetnih rezonanci. Jednostavno, više ih i ne brojim", kaže Moralesova dok guta još jednu tabletu.

Prvu naznaku šta joj se dešava dobila je od endokrinologa, koji ju je usputno upitao da nije slučajno bila na "USS Ronald Regan". Doktor joj je tada rekao da je u proteklom periodu operisao šest osoba koje su bile na istom nosaču aviona i svi su imali problem sa tiroidnom žlijezdom, piše "Der Spiegel".

Tek tada je Moralesova povezala najgoru katastrofu u savremenoj istoriji čovječanstva sa sopstvenom sudbinom.

Katastrofa u Fukušimi je promijenila svijet, protjerala je 150.000 ljudi iz svojih domova, otrovala cijela sela, koja su vijekovima bila nedirnuta. Fukušima je promijenila i život Leticije Morales.

Ovo bolno iskustvo iz temelja je uzdrmalo i njena najdublja ubjeđenja jer joj vojska, kojoj se pridružila u 19. godini, tvrdi da misija u Fukušimi nije narušila njeno zdravlje.

Na "USS Ronaldu Reganu" je službovala od 2008. godine i bila je nadređena grupi od 100 mornara. Veliki dio života je provela na okeanima širom svijeta: od Ujedinjenih Arapskih Emirata pa sve do Kine i Malezije.

Posada obično ne zna gdje idu kad isplove. Njen brod je isplovio 2. februara i odredište im je bilo Busan u Južnoj Koreji. Međutim, kad su čuli za japansku katastrofu, okrenuli su brod ka japanskoj obali kako bi im pružili pomoć.

"Da, to je ono što mi radimo - pomažemo gdje god možemo", kaže ona.

U početku nije znala šta se tačno dešava u Fukušimi, ali se sjeća da je u ustima imala osjećaj kao da je vazduh pun metala.

Tek po dolasku u Fukušimu saznali su za eksploziju reaktora, ali ih je kapetan uvjerio da nisu u opasnosti.

"Ne vjerujem da nas je kapetan svjesno izložio opasnosti, Mornarica to nikad ne bi učinila. Vjerujem da ni oni nisu znali nivo radijacije", kaže Moralesova.

U izvještaju koji je podnesen Kongresu stoji da su bili udaljeni 100 nautičkih milja od obale, te da nisu bili u opasnosti. Međutim, Moralesova s obzirom na iskustvo dobro zna da su bili daleko bliže.

Vrativši se kući, ona bi možda sve i zaboravila da joj nakon godinu dana nisu dali da popuni formular o tome koliko je vremena provela vani. Tada se i sama zapitala zbog čega sve to.

Sve u svemu, svi slučajevi razbolijevanja su navedeni u tužbi koja će biti prezentovana 26. februara pred sudom. Moralesova i njene kolege očekuju da vide šta će biti dalje, iako su neki već umrli.
Pogledaj vesti o: Cunami,   Cunami u Japanu

Nastavak na Nezavisne Novine...