Izvor: Nezavisne Novine, 08.Sep.2020, 20:01

Izbori, pregovori i niske strasti

Posljednjih dana političku scenu regiona dobro su prodrmala dva događaja: parlamentarni izbori u Crnoj Gori i vašingtonski susret delegacija Srbije i Kosova.

Naizgled, ta dva događaja nemaju direktnu vezu, pa ipak - na brdovitom Balkanu teško da se događaji mogu odvijati potpuno nevezano. Puno je tekstova napisano po novinama, specijalnih emisija urađeno i analiza predočeno od raznih novinara, analitičara, stručnjaka...
>> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << />
Ono što mi je zasmetalo kod svih njih, to je nedostatak objektivnosti. A, upravo to, nedostatak samokritike i tolerancije Balkan drži decenijama zacementiranim u predsoblju Evrope. (Mada, ni Evropa nije baš uvijek objektivna, ali eto.) Komentari su dakle uglavnom navijački. Čini se kao da su mnogi novinari i dubokoumni analitičari upravo plaćeni da govore i pišu ono što će se konzumentima dopasti, zanemarujući istinu i činjenice. Pokušaću nešto što nimalo nije lako - objektivno sagledati stvari. Ne pretendujem, naravno, da otimam hljeb analitičarima, ali hajde da pokušam da izložim svoj stav.

U Crnoj Gori, ono što je sigurno, na izbore je izašao izuzetno veliki broj građana, gotovo 76%. Izbori su protekli mirno, gotovo bez incidenata. Po (nenaručenim) anketama, i prije izbora, očekivali su se tijesni rezultati.

I zaista, nijanse su prevagnule, ali na iznenađenje crnogorskih vlasti, u korist tri opozicione koalicije. Sve ovo, ukratko predočeno, mislim da je nesporno i za jednu i za drugu stranu. Milo Đukanović i njegov DPS (Demokratska partija socijalista), prvi put su, unazad trideset godina, dakle od uvođenja višestranačja, pretrpjeli poraz.

Za opoziciju ovo je velika pobjeda naroda i demokratije u borbi protiv korumpiranih vlasti. Srbi iz Crne Gore ističu da su ovim izborima napokon odbranjene svetinje i da će nakon konstituiranja nove vlasti sa leđa toga naroda biti skinuta stigma izdajnika Crne Gore. Pobjednici pozivaju sve manjinske partije da im se pridruže.

Vladajući DPS i njihovi tradicionalni partneri, među kojima su i bošnjačke i albanske partije, sa druge strane tvrde da se Crna Gora ovakvim raspletom vraća u mračne devedesete, jer od tri opozicione koalicije, kako ističu, jedna je desne, a druga ultradesne orijentacije.

Čudeći se koaliciji Dritana Abazovića šta uopšte traži u tom bloku. Ono što jeste nesporno i što jeste kapital DPS-a, to je da je Crna Gora uspjela sačuvati mir, kroz sva iskušenja devedesetih, kao i svoje multietničko i multikonfesionalno biće, njegujući pritom evropske vrijednosti.  Najinteresantnija ličnost crnogorskih izbora sigurno je Dritan Abazović.

I dok srpska i albanska delegacija vode teške borbe i pregovore u Vašingtonu i Briselu o normalizaciji odnosa, dotičući se mnogih bolnih pitanja i tema iz ne tako davne prošlosti, dotle je jedan mladi, obrazovani političar, etnički Albanac, prišao tzv. prosrpskom bloku. (Napisah Abazovićevu nacionalnost iako ne volim tako etiketirati ljude, te se, eto, sa nekom mučninom nerado sjetih jednog istupa u javnosti novinara Milomira Marića, koji je svojevremeno braneći lažni doktorat Siniše Malog javno isprozivao profesora Beogradskog univerziteta Danijela Sinanija na kontu njegovog albanskog porijekla rekavši da Sinani predaje albanski jezik, te da je profesor "roke mandoljine".

Profesor Sinani, inače, na Filozofskom fakultetu predaje etnologiju i antropologiju, i ponajviše je zaslužan što su tri kulturna elementa; porodična slava, tradicionalna igra kolo i pjevanje uz gusle stavljeni na listu UNESCO-a kao svjetsko kulturno blago! A Milomir Marić je ponajviše zaslužan što se ono smeće od rijaliti programa ukorijenilo u Srbiji!)

A i vlast u Crnoj Gori i njihovi simpatizeri i mediji bili se skloni etiketiranju Dritana Abazovića, da bi ga neki na kraju čak prozvali albanskim četnikom! Abazović je sve vrijeme njegovog angažiranja u politici jedan od najoštrijih kritičara vlasti vezano za korupciju i kriminal. I ističe da se nije vezao ni za srpski blok, već da mu je cilj rušenje DPS-a i uspostavljanje ekspertske vlade.

Ono što je jako ružno i što rađa zebnju su neka dešavanja nakon izbora, posebno u Pljevljima, ali i u nekim drugim mjestima. Radi se o napadima na islamske objekte i Bošnjake, što unosi strah i nesigurnost kod pripadnika ovog naroda, ali i svakog normalnog čovjeka. Svakako da su pobjednici izbora najpozvaniji da obuzdaju jastrebove u svojim redovima i ne treba se praviti da takvi ne postoje.

Sigurno da takvih ima i sigurno da im se može stati ukraj. Pozvana je i policija, da što prije otkriju sve počinioce napada jer kako god su do sada održavali red i mir, ne postoji razlog da i nadalje ne rade svoj posao. Pogotovo što pobjednički blok proziva vlast da stoji iza pojedinih slučajeva napada, kao i da su pojedinci iz vlasti mračnih devedesetih bili ti koji su unosili nemir i pravili incidente, a koji su u međuvremenu promijenili nacionalističku košulju u građansku.

Opet ću ponoviti: vrijeme će pokazati da li će nova vlast biti u stanju sačuvati evropski kurs Crne Gore, a oni uprkos svemu tvrde da hoće. Da li će se izboriti protiv korupcije i kriminala i biti vlast svih građana Crne Gore. S druge strane, jednom se moralo desiti da i DPS izgubi vlast. Pa da su i najbolji, ponekad dođe do zasićenja, potrebna je pauza.

To vrijeme se treba iskoristiti da se pročiste vlastiti redovi, ne treba žmiriti, svi znamo da je na Balkanu i dalje puno korupcije i kriminala. Pa i pored svega navedenog ključna greška DPS-a koja je dovela do poraza je, mišljenja sam, Zakon o slobodi vjeroispovijesti.

U Crnoj Gori imam mnogo prijatelja svih nacionalnosti. Crna Gora je mali biser koji izuzetno volim. Zemlja dobrih ljudi i siguran sam da će iznaći najbolja rješenja za svoju budućnost i budućnost svoje djece.

A da se vratim i na jednu uvodnu rečenicu ovog svog teksta... Ništa na Balkanu nije bez neke veze pa tako ni vašingtonski susret i crnogorski izbori. Ponudiću jednu hipotezu kao temu za razmišljanje koja i ne mora biti tačna, ali mislim da je interesantna: SAD neće odustati od nezavisnosti Kosova, to i najveći optimisti u Srbiji znaju, a SAD su riješene da se situacija normalizuje i trajno razriješi.

Ali, Srbiji se za Kosovo mora nešto pružiti. Odustalo se od podjele Kosova i razmjene teritorija. Ali određeni ustupci za srpsku zajednicu i zaštita SPC-a na Kosovu sigurno će biti na stolu, kao i formulacija svega toga, koja će biti koliko-toliko prihvatljiva i za Srbiju. Ali, da bi se Srbija defakto odrekla Kosova, a ipak prišla u američko okrilje, podalje od Rusije i Kine, tu mora biti mnogo značajnijih ponuda.

Jedne su ekonomske prirode, dolari u znatnim količinama, koji bi preporodili Srbiju, ali možda i vraćanje Crne Gore u blizinu Srbije. A to porazom Mila Đukanovića može postati opcija. Naruku ove moje ipak hipoteze može biti i tvit lijepe ruske portparolke Marije Zaharove, koja je postavila sliku Aleksandra Vučića kako sjedi poput učenika pred Donaldom Trampom u ovalnom kabinetu.

A ispod nje i sliku čuvene scene prekrštenih nogu Šeron Stoun iz filma "Niske strasti". (Zaharova se na kraju ipak izvinila!) Vučić zaista jeste djelovao pomalo zbunjeno, iako je, čini se, potpisao dosta povoljan dokument za Srbiju. Možda se malo i uplašio, ipak je to čuveni Ovalni kabinet, u kome je Tito svojevremeno prekršio zabranu pušenja i uprkos Niksonovom upozorenju zapalio čuveni tompus, a u kome je kasnije bilo i drugog pušenja!

(autor je satiričar)
Pogledaj vesti o: Vašington,   Autonomna pokrajina Kosovo i Metohija

Nastavak na Nezavisne Novine...