Izvor: Southeast European Times, 19.Jan.2012, 23:56 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Smrt tursko-grčke fudbalske legende
„Profesor“ je bio više od velikog igrača koji je postigao 832 gola u karijeri, već je i na suptilan način pomogao da se sagrade mostovi između Turaka i Grka.
19/01/2012
Alakbar Raufoglu za Southeast European Times -- 19.1.2012.
Sa više desetina hiljada navijača od Grčke i Italije i Bliskog istoka do Južne Afrike, tursko-grčki fudbaler i legendarni trener Lefter Kučukandonijadis, >> Pročitaj celu vest na sajtu Southeast European Times << poznatiji kao „Profesor“ među svojim sledbenicima, smatran je najvećim fudbalerom svoje generacije.
Osamdesetšestogodišnja legenda Fenerbahčea preminula je od srčanog udara 13. januara u Istanbulu. Njegova smrt okupila je više hiljada navijača na sahrani, među kojima su bili i navijači rivalskih klubova Galatasaraja i Bešiktaša.
Na sahrani je bio i premijer Redžep Tajip Erdogan, inače veliki navijač Fenerbahčea, u pratnji ministara u vladi.
„Turska je prihvatila Kučukandonijadisa i ispratila ga na poslednje putovanje dostojanstvenom sahranom u njegovu čast“, kaže za SETimes Hasan Kemal Jardimči, koji je dugo godina bio član kongresa fudbalskog kluba Fenerbahče i danas je pomoćnik ministra za nacionalnu odbranu.
On je rekao da je Turska izgubila „jednu od svojih najjačih ličnost i fudbalsko blago“.
Rođen 1925. u Istanbulu od oca ribara, Grka iz manjinske grčke zajednice u Turskoj, Kučukandonijadis je bio prvi koji je dobio „Zlatnu počast"“ i bio kapetan turske reprezentacije, sa pedeset nastupa na kojima je postigao 21 gol.
Za Fenerbahče je postigao 423 gola u 615 utakmica.
Kučukandonijadis, prvi fudbaler iz Turske koji je zaigrao u inostranstvu, nastupao je za Fiorentinu 1951. godine. Nakon što je prestao sa aktivnim igranjem fudbala 1966, Kučukandonijadis je trenirao popularne klubove u Grčkoj, Južnoj Africi i Turskoj, kao što su, između ostalih, Egaleo FC, Johanezburg i Samsunspor.
Šezdesetjednogodišnji istoričar Fenerbahčea i direktor klupskog muzeja Alp Dačioglu kaže da su se 60-ih godina mnogi fudbalski navijači, uključujući i njega, opredelili za Fenerbahče „zbog Leftera“.
„Kučukandonijadis je bio veliki igrač. Svi smo bili zadivljeni njime“, kaže Dačioglu za SETimes.
Pošto je bio pravoslavnog porekla, fudbalska slava Kučukandonijadisa nije, međutim, zaštitila od rasizma.
Kada je Turska pobedila Grčku 3-1 u Atini 23. aprila 1948, kada je odlučujući gol postigao Kučukandonijadis, neki fanatični grčki navijači su ga napali, nazvavši ga „izdajicom svoga roda“.
Istovremeno, fudbal mu je verovatno spasao život 1955, kada je turska rulja, besna zbog lažnih vesti da je na kuću u Grčkoj u kojoj je rođen utemeljivač Turske Mustafa Kemal Ataturk, bačena bomba, napala pripadnike grčke manjine u Istanbulu i nanela im veliku materijalnu štetu od koje se Grci nikada nisu u potpunosti oporavili.
Kada su se demonstranti približili Kučukandonijadisovoj kući, priseća se Dačioglu, „na stotine navijača Fenerbahčea okružili su njegovu kuću i spasili njegovu porodicu“.
„To je bila crna stranica u našoj istoriji, a na Kučukandonijadisovoj sahrani Turska se ponovo suočava sa svojom istorijom“, kaže za SETimes Umut Ozkirimli, profesor politike i direktor tursko-grčkih studija na Univerzitetu Bilgi u Istanbulu.
Iako neki analitičari veruju da je Kučukandonijadisova karijera posle incidenata 1955. „bila u senci straha“ kaže Dačioglu, „on ikada nije razmišljao da za stalno napusti Tursku“.
Danas, jedna od ulica na ostrvu Bujukada (Prinčeva ostrva) kod Istanbula nosi Kučukandonijadisovo ime jer je tamo dugo godina živeo sa još četrdesetak Grka.
Haki Ulku, bivši poslanik CHP i sadašnji član Kluba tursko-grčkog prijateljstva u Izmiru, Kučukandonijadisa opisuje ne samo kao popularnog igrača, već i kao „simbola tursko-grčkih zajedničkih vrednosti“.
Dimitrios Trijantafilu, direktor Centra za međunarodne i evropske studije na univerzitetu Kadir Has kaže, međutim, da sport nikada nije postao „deo diplomatije približavanja“ Grčke i Turske, iako je bilo više popularnih igrača koji su imali na hiljade navijača u obe zemlje.
Ulku kaže da su političari u obe zemlje protiv učešća „običnih intelektualaca, sportista i drugih ličnosti“ u politici približavanja „zbog svojih političkih interesa“.
„Danas imamo nekoliko turskih igrača u grčkim klubovima, kao što su Tumer Metin, koji je igrao za Krkiru i Larisu u Grčkoj, i Erol Bulut i Kendal Učar u OFI-ju, ali turski mediji nikada o njima ne izveštavaju“, kaže on za SETimes.
Nastavak na Southeast European Times...






