Izvor: Danas, 01.Feb.2016, 10:33 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Putokazi i opomene
Nema čoveka koji se bar jednom u životu nije našao na nekom raskršću, bilo stvarnom ili zamišljenom, i bio u dilemi kuda da krene. Odluka mu je bila teža ako na raskršću nije bilo kakvog putokaza. Naš narod, kome su raskršća bila važna mesta za kultne i obredne radnje, smatrao je da je bolje poći desno nego levo.
Stari Grci su imali boginju raskršća Hekatu sa tri glave: konjskom, psećom i lavljom >> Pročitaj celu vest na sajtu Danas << i prinosili su joj žrtve. Ovo ukazuje da su raskršća smatrana opasnim mestima. Srbi nemaju boginju raskršća, ali su i te kako vodili računa o dešavanjima na njima.
Jedno od najneobičnijih raskršća u Srbiji je u blizini sela Rogljevo u Negotinskoj Krajini, gde se ukrštaju putevi za Rajac i Smedovac, najvinorodnije predele timočkog vinogorja. Neko je namerno, ili slučajno, svejedno je, na ovom raskršću postavio jedno staro bure na kome narod lepi osmrtnice! Da nije njih, bure bi se odavno raspalo. Nove osmrtnice stalno pristižu i to buretu produžava život.
Ne moramo u ovom prizoru tražiti neku simboliku, ali, hteli, ne hteli, on izaziva mnoge asocijacije. Jedna bi mogla biti da sa nestankom starog vinarskog pribora nestaju i stari vinari, a sa njima i jedno vreme koje teško da će se vratiti. Rasušeno bure oblepljeno osmrtnicama možda je i svojevrsni putokaz, pa i opomena. Možda nas podseća da se u neizbežnoj prolaznosti ne bi trebali olako odricati svega što nam priroda daje i što je vekovima održavalo život na ovim prostorima. Kako god, neobično bure na raskršću kod Rogljeva deluje sumorno. Ono, više nego lepo oblikovani putokazi "Putevi vina Srbije", koji su tik uz njega, pokazuje neke druge puteve koje bi valjalo izbegavati.
Septembar 2014. godine
