Izvor: Vesti-online.com, 20.Jul.2015, 06:01 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Jadna Grčka
Okreni-obrni, ovaj poslednji čin grčke priče zove se kapitulacija grčkih vladajućih levičara, pred falangom "Jedan posto" koja u rukama drži i nož i pogaču današnjeg sveta.
Program daljeg odricanja grčkog naroda koji se, uzgred, već odrekao svega izuzev poslednjeg preostalog luksuza - golog života, prihvaćen je samo sedmicu dana nakon što su Grci, na referendumu - dakle u demokratskoj proceduri - odbili da ga prihvate.
Grčka je sada metafora velike >> Pročitaj celu vest na sajtu Vesti-online.com << igre. Namičući omču oko vrata grčkoj vlađućoj levici, Jedan posto je sa uzdahom olakšanja dočekao Ciprasov pristanak: grčki kreditori i banke iz sfere Jedan posto dobiće natrag svoje uložene pare. Tek posle toga Grčka može da odlazi iz evrozone i Evropske unije.
Poslednja evropska leva partija zadobila je udarac demokratskim, imperijalnim maljem.
Demokratska volja grčkog naroda - referendum, brutalno je pogažena, Jedan posto može sada da oglasi trijumf. Evropska levica je, faktički, umrla sa padom Sovjetskog Saveza; zahvaljujući i tome što je ostala bez ideologije koja bi joj udahnula smisao i razlog postojanja na sceni novih zbivanja; umesto alternative, ultrakapitalizam je dobio Evropu i Ameriku kvislinga.
S faktičkim odlaskom prave levice s evropske scene i njenom kolaboracijom s ideološkim protivnikom (Klinton, Bler), nestala je i prava alternativa ultraliberalnom kapitalizmu. Sovjetski kolaps i takozvani "kraj istorije" izbio je iz ruku antikapitalističke alternative program i viziju novog razvoja. Klasna borba zamenjena je neoliberalnim jednoumljem.
Posrtanje (po nekima kolaps) poslednje levičarske partije u Evropi - Sirize (pred jurišom imperijalnog neoliberalizma) praktično znači da stvar u ruke sve više preuzima evropska ultradesnica. I to će se u potpunosti etablirati ukoliko se na političkoj mapi Evrope hitno ne pojave, u Portugalu, Španiji, Italiji... bolje i jasnije ideološki osmišljene alternative ovoj podivljaloj varijanti ultraliberalnog kapitalizma, koju simbolizuje i sumira falanga Jedan posto.
Grčka saga za sada ne obećava ništa veselo. Trojka (MMF, Evropska banka, Evropska komisija) je osetila krv. Cipras kaže da nije imao kuda nego da potpiše. Između "streljanja i kapitulacije" odbarao je kapitulaciju.
Davno je rečeno da se sloboda robova meri dužinom lanaca. Lanci imperijalne, neoliberalne Trojke su kratki i sve kraći.
Jedan narod je u još težoj istorijskoj situaciji, suočen sa silom Hitlerovog nacizma, Luftvafe i pancer divizija, izgovorio ono "bolje grob nego rob". To je, istina, imalo svoju cenu. Grčka je, međutim, ipak u nešto boljoj situaciji, bar po tome što zapadna demokratija po pravilu, pre nego što krene tenkovima, udari evrom i dolarom... To manje boli. Veća je šansa da se preživi. Cena oslobađanja od ropstva, makar se ono zvalo Evropska unija ili MMF, mora da se plati. Uostalom i Grčka mora da za svoje grehe ponese deo njenog krsta:
"Nije se Grčka čuvala - sa Briselom se muvala"
I tu je nastao jad;
Sada je svi muvaju - u kupleraju čuvaju;
Keca je svaki gad."
Nastavak na Vesti-online.com...





















