Bez „paradajz turista”, molim

Izvor: Politika, 08.Jun.2008, 23:37   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Bez „paradajz turista”, molim

Nekada nezamenljiva crnogorska obala sve manje dostupna srpskim turistima, što zbog skupoće, što zbog dugog, zamornog i opasnog puta do južnog Jadrana

Samo su dve odrednice, posle svega što se na ovim prostorima događalo tokom proteklih godina, bliske srpskim turistima kada kreću na godišnje odmore a destinacija je – more. Jedna je Grčka, druga, Crnogorsko primorje.

„Politikina” >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << turistička patrola opredelila se da poseti Crnu Goru i vidi šta je ostalo od one, nekadašnje tako omiljene „srpske” obale, od Ulcinja, preko Petrovca, do Budve, Tivta i Herceg Novog, koja je tokom jula i avgusta vrvela od naših ljudi koji su u dugim kolonama, porodično, sa prepunim gepecima kojekakvih stvari i namirnica kretali put mora na „zasluženi” odmor.

Da li je nekadašnje odredište broj 1 izgubilo nešto od svoje privlačnosti, ima li nade za „naše” i danas, kada je tamo zavladao evro, i što je još važnije nemilosrdni „kapitalizam” na balkanski način.

Opremljeni strpljenjem i bogami mnogobrojnim pričama dobronamernih i onih drugih, krenuli smo, pogađate, ka Budvi, najomiljenijem odredištu naših turista. Prva briga bila nam je saobraćaj, odnosno vreme za početak puta. Najbolje je rano ujutru, već od šest sati. Opredelili smo se za rutu Beograd, Topola, Rudnik Čačak i dalje Ibarskom magistralom. On je i najkraći i najbrži. Išli smo autoputem i izašli na Mali Požarevac, pa preko Mladenovca, veoma brzo. Od Topole do Rudnika je put dobar, ali krivudav i treba biti oprezan zbog kamiona kojih, doduše, nema mnogo i čiji su vozači pažljivi. Do Rudnika put traje oko jedan čas, zatim sledi deonica do Čačka, bez ikakvih problema. Malo je opterećen uglavnom lakim komercijalnim vozilima, ali put je dobar, obeležen, nema rupa, a ni previše policijskih patrola. Vozači uglavnom poštuju propise, što je najvažnije. Od Čačka do Užica se stiže za oko jedan čas, nešto opterećenijom deonicom, da bi od Užica, preko Zlatibora vožnja predstavljala pravo zadovoljstvo, dobrim i širokim putem koji na uzbrdicama ima dodatnu saobraćajnu traku za preticanje sporijih vozila, kamiona i autobusa. Odmorišta uređenih, međutim, nema. Tek ponegde pored puta parče zemlje za dva-tri vozila. Lepote Zlatibora tako ostaju za nama. Do Nove Varoši, stiglo smo brzo, ukupno od Beograda trebalo nam je nešto više od tri časa. Doduše putovali smo snažnim „mercedesom” zahvaljujući saradnji sa kompanijom Mercedes Benc Srbija. Ali, propise smo dosledno poštovali, sa, razumećete, povremenim prekoračenjem dozvoljene brzine" Policije je bilo sporadično i uglavnom kao preventiva i opomena nedisciplinovanim vozačima, onih zloglasnih „zaseda” nije bilo. Od Nove Varoši put je već nešto lošiji, nema rupa, ali ima zakrpa, posebno u dolini Lima, ali nije bio opterećen i sve je išlo bez problema, brzo i udobno.

Na granicu sa Crnom Gorom stigli smo za nešto više od četiri časa. Gužve nema osim duge kolone kamiona koji čekaju na carinsku proceduru. Ljubazni policajci i carinici ne prave posebne probleme. Pitamo šta od hrane može da se unese.

- Sve, ali u razumnim količinama – odgovara veselo carinik. Ne može gajba paradajza, više od kilograma, dva mesa, ne mogu ni lonci i šerpe sarmi, gulaša i slično, što nije redak slučaj. Ne mogu ni druge namirnice u većim količinama jer mogu da služe za preprodaju – kaže uz smešak.

Put nastavljamo prema Mojkovcu i Bijelom Polju, bez mnogo saobraćaja, ali u ovim gradovima nas je dočekala gužva. Mnogo sveta na ulicama, mnogo vozila, dosta nedisciplinovanih vozača, treba biti oprezan. Putujemo sve sporije, a vreme je već i za odmor. Pored puta, kao i u Srbiji, poneki parking, ali neuređen, dole je makadam, ima prašine i otpadaka, i pored tabli koje apeluju: „Neka bude čisto”. Nema ni posebnih toaleta, jedino u nekoj usputnoj kafani, a što se tiče higijene i ona je na ovdašnjem nivou. Znači nije nas oduševila.

I, sve ide po redu vožnje do Kolašina. Tu već počinju problemi zbog radova na putu. Na raskrsnici kod ovog grada – semafor. Radovi u toku. Čekamo petnaestak minuta" Potom jedna od najtežih deonica kroz kanjon Morače. Sve je više kamiona, šlepera, uzbrdica je, ali za naš „mercedes” nema problema. „Jugići” i „stojadini” već imaju muke. Krivine su kratke, preticanje rizično, uglavnom se putuje jako sporo. Na desetak kilometara od manastira Morača počinju pravi problemi. Malo, malo, pa zastoj. Semafor propušta naizmenično iz jednog i drugog pravca. Popravljaju se tuneli, kratki mostovi, čekanje je sve duže, vreme odmiče, ali treba biti strpljiv. Neki sa crnogorskim tablicama nisu, obilaze zaustavljenu kolonu. Mi, normalno, ne smemo" ne poznajemo policajce. Nadali smo se da ćemo biti brži, ali nada se ovde izjalovila. Već putujemo više od šest časova, a do Podgorice je još skoro 130 kilometara. Ipak, od manastira Morača sve je čisto, nema mnogo saobraćaja, ali je vožnja jako opasna, asfalt je klizav, a počinje i kišica. To je najopasnija deonica za putnike iz Srbije. Crnogorci voze brzo, ovde je vozačka sujeta jako izražena. Čim nas ugledaju u retrovizoru, odmah dodaju gas. E nećeš me ti, vala, prestići" mora da kažu u sebi"

Nervi nas ne izdaju, približavamo se Podgorici i u gust saobraćaj ulazimo oko 14 časova. Iza nas je, dakle, osam sati vožnje. Računamo, još jedan sat i u Budvi smo.

Ali, ne lezi vraže. Izlaz iz Podgorice praktično ne postoji. Svuda radovi na ulicama koje vode iz grada prema moru, i kraj je radnog vremena. Milimo u nepreglednoj koloni uz buku građevinskih mašina, kamiona sa betonom i šljunkom. Neki voze i trotoarom. Rade se obilaznice. Pa zar sada pred samu sezonu? To nismo očekivali.

Najzad prelazimo Skadarsko jezero i odličnim putem kroz tunel Sozina, stižemo ispred Petrovca. Magistrala nije opterećena, vidljivo je da nema mnogo turista, posebno onih motorizovanih. Pred Budvu, u Bečićima, opet radovi. Prašina i teški kamioni, pejzaž je siv. Kako će dočekati turiste u julu i avgustu? Ne znamo, ali slika je daleko od one koju smo zadržali u sećanju. U Budvi nema gužve, turista malo. Dominiraju Rusi i nešto novih „zapadnjaka” iz Češke, Slovačke. Među Rusima mnogo je mladih, moderno su obučeni čak i prenapadno" posebno devojke. Pored puta sve je više reklama za izdavanje i prodaju apartmana koji se masovno grade svuda gde se našlo zgodno mesto. Mnoge su na ruskom jeziku. Od grada prema brdima mnoštvo novoprosečenih, neverovatno strmih ulica koje vode prema novoizgrađenim naseljima. I poneki kafići imaju reklame na ruskom. Priča o ruskoj najezdi na ovaj deo Jadrana nije bez osnova.

U ovom biseru Crnogorskog primorja tražimo smeštaj. Nismo ga pre puta obezbedili. Pokušavamo da nađemo turističke informacije. Na tabli na ulazu u centar grada stoji putokaz. Ali tamo gde bi trebalo da bude – veliko gradilište. Pitamo, ali niko ne zna. Čak ni taksisti kojih ima čini se više nego u Beogradu. Ljubazni su, ali ne znaju! Parkiramo u centru za evro i po po satu i krećemo u avanturu. Imamo sreću. Posle pola sata u Starom gradu na samom ulazu, skriven među kafićima i restoranima, mali ulaz u turističku agenciju.

– Ima soba, tu odmah, iznad restorana preko puta – kaže ljubazna službenica, za jednu noć cena je 63 evra. Možda će vam smetati muzika koja traje do duboko u noć"?

U redu, daj šta daš, posle skoro pola dana vožnje konačno na odredištu.

Razmišljam, početak je juna. Šta će biti u špicu, kada kolone krenu put mora? Ne zavidim nikom ko se opredeli za ovaj deo Jadrana.

Na ulicama Budve, Petrovca koji smo posetili kasnije, slika ista: nema mnogo turista nema gužve, nema vozila. Da li će se slika promeniti u julu i avgustu, ne znamo, ali jedno je izvesno: za naše ljude ovo je prava avantura, za koju se, ako žele da se okupaju na nekada našem moru, moraju dobro pripremiti i naoružati strpljenjem. I što je još važnije, nisu više najdraži gosti. Domaćini su ljubazni, ali pare donose drugi, pre svih Rusi, a to se mora uvažiti"

O povratku do Beograda ne treba mnogo trošiti reči. Slika je ista, s tim što nas je, opet posle osmočasovne vožnje, po jakoj kiši, kod Lučana sačekao zatvoren put i obilazak oko Čačka. Razlog nam nije bio poznat. Trajalo je to dodatna dva naporna sata, da bismo Beograd ugledali tek u sumrak.

Vladimir Dedić

-----------------------------------------------------------

Cene beogradske, kazne visoke

Ono što nas je posebno zanimalo tokom posete Crnoj Gori bile su cene, u restoranima, na tržnici, na plažama, u saobraćaju, i drugim mestima. Jer, u Crnoj Gori se sve plaća. Kažu, i ovde je kapitalizam"

Što se tiče saobraćajnih prekršaja tu je stvar jasna. Policija je uljudna, nema ih previše na putevima i ne čini se da vrebaju strane turiste iz Srbije.

Kako smo saznali od vođe patrole na putu ispred Petrovca, kažnjavaju samo one koji baš preteruju. Što se zakona tiče on je jasan: nema ni čašice alkohola tokom vožnje. Znači – nula promila. Preko toga sledi privođenje u stanicu policije i sudiji za prekršaje, do „otrežnjenja”, uz oduzimanje vozačke dozvole. Za nevezivanje sigurnosnog pojasa kazna je 15 evra, za telefoniranje tokom vožnje – 20 evra, za neuključivanje oborenog svetla tokom dana – 30 evra. Za prekoračenje dozvoljene brzine od 60 km na čas do 100 km, kazna je 30 evra. Preko toga sledi sudija za prekršaje i oduzimanje dozvole. U naseljenom mestu, gde je ograničenje 40 km na čas, ako vozite 70 km, ode dozvola!

Za one koji će tokom boravka u Crnoj Gori kupovati hranu na pijacama i marketima navodimo cene nekih od najvažnijih artikala. Tako, kilogram paradajza (ne baš ovdašnjeg kvaliteta) staje 1,54 evra, pomorandži 1,45, zelena salata staje 0,75 evra, jedno jaje najboljeg kvaliteta 0,15 evra. Slične cene za ove namirnice su i u Beogradu. Kilogram svinjskog mesa od buta je 5,50 evra, svinjskog vrata 4,60, kilogram mlevenog mešanog mesa za roštilj je 5,40 evra, piletina 2,50 evra"

Ulje marke „vital” staje 2,09 evra.

U restoranima cene su slične ovdašnjim. Što znači da se može ručati kuvano jelo za 2,50 evra, svinjsko pečenje staje 13 evra za kilogram, kompletan ručak (predjelo, supa i glavno jelo) tri evra. Ako se preplatite na tri obroka dnevno koštaće vas osam evra, što i nije tako mnogo. Pivo domaće proizvodnje (0,33 lit.) staje 2,5 evra, a strano, poznatih evropskih proizvođača iste litraže je 3,5, do četiri evra.

---------------------------------------------------------------

Najskuplje usluge na plažama

Verujemo da će posebno zanimati naše ljude koji se opredele za letovanje na Crnogorskom primorju cene usluga na plažama. U Budvi, kako smo saznali od naših sagovornika u turističkoj agenciji, kreću se od plaže do plaže, odnosno od vlasnika do vlasnika. Jer, ovde je, kažu, sve privatno. Dakle za ulazak na plažu platićete od dva do tri evra. Korišćenje ležaljke je između tri i pet evra, a suncobrana od pet do sedam evra. Pa ko voli nek izvoli. Znatno je jeftinije ako izaberete neku plažu izvan glavnih turističkih mesta (Budve, Petrovca, Bečića), ali to zahteva prevoz kolima. Jedna od najčuvenijih plaža je Jaz, gde su usluge mnogo jeftinije, ali ova prelepa plaža ne deluje baš najuređenije. Mnogo je smeća oko i iza montažnih objekata u kojima se može dobiti sve, od pića, do hrane upola cene u odnosu na budvanske.

---------------------------------------------------------------

Cene goriva slične ovdašnjim

Na pumpama u Crnoj Gori cene goriva slične su kao u Srbiji. Doduše, malo, ali neznatno, variraju od pumpe do pumpe. U proseku bezolovni benzin staje 1,27 evra, superplus od 100 oktana je 1,40 evra, evrodizel 1,28 evra i dizel sa oznakom D – 2 1,26 evra. Sve popularniji gas, koji se može naći na skoro svim pumpama staje – 0,67 evra.

-------------------------------------------------

Oprez, Parking servis

Ono čega se treba najviše plašiti jesu „usluge” Parking servisa. Ako kojim slučajem ostavite automobil na mestu gde to nije dozvoljeno (a u centru skoro nigde nije), veoma brzo ćete imati posla sa paukom. Cena njegovih „usluga” je 50 evra.

Ima, međutim, obezbeđenih parkinga svuda i najbolje je njih koristiti za kraća zadržavanja. Cena parkiranja za jedan sat pored hotela „Avala”, dakle ispred samog Starog grada, staje 0,7 evra u vremenu od 6 do 22 časa. Od 22 do šest ujutru cena je evro i 20 za svaki započeti čas. Doduše, ima i parkinga gde je prvi čas besplatan. Konkurencija čini svoje"

[objavljeno: 09/06/2008.]

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.