Izvor: Politika, 28.Jul.2014, 12:40 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Prvi svetski rat EU predstavlja kao „nesporazum”.
Niko nije spreman da pomene da je to bila agresija na Francsku i Belgiju, a kamoli na Srbiju, kaže profesor Robert Hejden
Niko u savremenoj Evropi danas nije spreman da pomene da je napad Austrougarske na Srbiju bila ratna agresija. Niko nije spreman da pomene da je to bila agresija Austrougarske i Nemačke na Francusku i Belgiju, a kamoli na Srbiju, ističe >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << u razgovoru za „Politiku” Robert Hejden, profesor istorije i prava na univerzitetu u Pitsburgu. Otud i odgovor na pitanje zašto 28. jul, datum početka napada Austrougarske na Srbiju, nije dobio svoje mesto u obeležavanju stogodišnjice početka Prvog svetskog rata na evropskom nivou.
– Izgleda da je sada konsenzus u Evropi, da je Prvi svetski rat bio istorijska greška, nesporazum. To je sad manje-više zvanična ideologija Evropske unije. Dakle, izgleda da su konačno pobedili Austrijanci i Nemci. To je bila njihova priča od samog početka, da se rat desio zbog agresije Srbije na Austrougarsku, da su oni morali napasti Srbiju zbog toga. Biće da je Evropa prihvatila austro-nemačku propagandu od pre 100 godina – navodi Hejden.
Njega ne iznenađuje što je ugledni bečki list „Di Prese” 28. juna objavio čitav dodatak sa starim tekstovima svog lista objavljenim tog dana 1914. godine kako bi obeležio stogodišnjicu Sarajevskog atentata, dok za 28. jul ne planira ništa slično.
– Pogotovu me to ne iznenađuje zato što je u pitanju austrijski list. Meni je interesantnije da je „Njujork tajms” 28. juna stavio na svoj sajt hronologiju početka Prvog svetskog rata gde se pominje atentat u Sarajevu, ali nema baš ničega o napadu Austrougarske na Beograd i Srbiju 28. jula. Oni, naravno, imaju u hronologiji nemački napad na Belgiju početkom avgusta, ali napad na Srbiju 28. jula kao da se nije ni desio – kaže Hejden.
U autorskom tekstu za vidovdanski broj „Politike”, Hejden je citirao Versajski mirovni sporazum: „Rat je počeo 28 jula 1914. austrougarskom objavom rata Srbiji, i bio je nametnut (državama pobednicama) agresijom Nemačke i njenih saveznika.” Danas ga, izgleda, ne samo Nemačka, nego ni pomenute države pobednice više ne citiraju, bar ne ovu odredbu.
– Vodeća sila u Evropi je Nemačka i zato niko više nije spreman da kaže: znate šta, to jeste bila ratna agresija. Čak mi je autor knjige „Mesečari” Kristofer Klark rekao na jednom predavanju na mom univerzitetu da Austrija, na kraju, nije imala izbora. Da su oni morali da krenu u rat protiv Srbije – navodi Hejden.
Inače, „Mesečari” su mnogo puta pominjani u našoj javnosti, upravo kada se govorilo o pokušajima revizije istorije Velikog rata u kojoj se Srbija imenuje kao krivac za izbijanje ratnih sukoba. Osim ove knjige koja je imala znatnog odjeka, zapažena literatura na zapadu bila je i Pulicerom nagrađeno delo „The Guns of August” Barbare Takman. Analizirajući prvih mesec dana Velikog rata, autorka ne pominje austrijski napad na Srbiju.
– Za Engleze i Amerikance, Prvi svetski rat je bio u Belgiji i Francuskoj. Sve što je važno, desilo se tamo, na zapadnom frontu, zato što su oni tamo bili. Francuzi su bili i u Srbiji, ali to je Balkanski front, to je bilo po strani, glavna akcija je bila na zapadnom frontu, pogotovu kad su Amerikanci u pitanju. Oni su krenuli u rat 1917. godine i išli su isključivo u Francusku. Engleske i američke istorije prikazuju Prvi svetski rat samo u Flandriji, bitku na Marni, na Somi, rovovske bitke, nema tu mnogo prostora za priče sa Balkana. To, po mom mišljenju, nije nikakvo iznenađenje. Uostalom, Turci obeležavaju bitku kod Galipolja, na primer, dok Englezi uopšte ne, jer su tamo izgubili. Vinston Čerčil je toliko grešaka tamo napravio da su izgubili hiljade vojnika koji su bili Australijanci. S druge strane, bitka kod Galipolja kod Australijanaca ima značajno mesto jer su njihovi ljudi tamo bili – napominje Hejden.
On dodaje i da u vreme kada se pojavila knjiga Takmanove, početkom šezdesetih godina prošlog veka, o istoriji Srbije se na zapadu vrlo malo znalo, jer je ona kao deo Jugoslavije bila malo prepoznatljiva.
– Bilo mi je interesantno za vreme obeležavanja stogodišnjice Sarajevskog atentata da su ovdašnji istoričari i javnost uglavnom prihvatili taj atentat kao ključni datum početka rata, a to nikada nije bio srpski stav. A i sa razlogom. To nije bio stav ni međunarodne zajednice. Jedini dobar ishod tog rata bila je zabrana agresije u međunarodnim odnosima. To je bio jedini dobar rezultat tog rata i to je sada potpuno zaboravljeno – ističe Hejden.
Jelena Čalija
objavljeno: 28.07.2014.
Pogledaj vesti o: Evropska Unija