Izvor: Blic, 25.Jul.2011, 03:10   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Kraj velikog kazališta

Jednom je ta fascinantna pevačica rekla kako je u šesneastoj „osenčena velikim crnim oblakom“. Iz depresije je pokušala bežati sa gitarom u ruci i brutalno iskrenim stihovima. Umesto gnoja, iz rana Ejmi Vajnhaus curile su pesme. Do subote je pripadala pesmama koje je pevala. Istina i ništa osim istine. Ogroman talenat, predivan glas i neponovljiva muzika. Dugo ćemo čekati na umetnika-odmetnika te klase. Šteta što >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << to autentično svoje nije znala da sačuva i pobedi demone u sebi.

Ona je imala ceo svet, bezgraničnu ljubav i poštovanje, imala svega previše, ali u to nije umela da uklopi sebe, pošto je talenat i slavu previše umočila u drogu i alkohol. Ako izgubite sebe, sve je uzalud. Šteta što tanana duša nije umela da se izbori za svoj život i bogom datu umetnost. Poroci su satrli, ponizili i najzad uništili još jednu vrednost, još jednu fenomenalnu kreativnu snagu. Svojim samouništenjem odnela je fantastičan glas i prelepu muziku.

Biografija je munjevita: Talentovana klinka posle uspešnog debija „Frank" (2003), status globalne dive cementirala je drugim albumom „Back to Black" (2006), za koji osvaja pet Grammy nagrada i milionske tiraže. Zatim je umesto novom muzikom, pažnju javnosti i medija osvajala krajnje ekscentričnim ponašanjem.

Ejmi je, što napisa Biljana Srbljanović, biće iz svemira što posrće pod teretom života, a Beograd, nažalost, nije razumeo da je nedavno prisustvovao dirljivom trenutku istorije u kome se vrhunska umetnica, poslednja u dugom nizu autodestruktivnih genija, performansom upravo opraštala od koncertne bine.

Gurnula je sama sebe, previše lomna da bi izdržala teret koji su joj donela slava i sve što uz nju ide, pred našim očima niz strmim klizištem ostajala bez kočnice.

To je najnovije poglavlje odavno znane priče. Bili Holidej, Edit Pijaf, Dženis Džoplin, Nina Simon - krhke duše sklone stranputicama. Tužno što je nešto najbolje u proteklih desetak godina na muzičkoj sceni moralo baš ovako da se okonča.

Mnogo talentovana, još više prokleta. Tu nikad nema nebeske ravnoteže. Slušanje njenih ploča i gledanje njenih koncerata vremenom će postati tako dijametralna iskustva. Koncerti u poslednje tri godine postali su uvreda za takav talenat. U Beogradu se videlo kako se ikona razbija u paramparčad.

Da se ne lažemo, prerana smrt u ovom slučaju nije neočekivana. Ali ono što Ejmin slučaj čini tragičnijim jeste osećanje nepotrebnosti. To nije zaslužila mlada žena koja je revitalizovala britansku muziku i celu industriju koliko glasom, toliko pristupom. Ona je, u ime i za sve devojke svog pokolenja, razvalila zarđala vrata potcenjenim melodijama, zaboravljenim ritmovima i tekstovima umočenim u strast. Tako dragocena inspiracija nije viđena godinama.

Njena sudbina nije rokenrol, već okrutan gubitak. Što je kod Ejmi bio rok to se krilo u pesmama, to je ono što smo voleli kod Bili Holidej, Nine Simon, Dasti Springfild, Megi Bel, Edit Pjaf, Ele ili Arete - dama koje su uspostavile rodnu ravnopravnost i unele besmrtnost u tako muški posao, a ono što je zadesilo i onemogućilo da se vrati u život - to je stvarnost i tragedija našeg surovog vremena. Ne želeći da bude deo glavnog toka napravila je prtinu za Adel, Dafi, čak i Ledi Gagu pristupom da prava muzika nije ona „muzika koju industrija misli da ljudi žele već ona što počiva u vašoj duši". Iza nje su neizbrisivi tragovi po pitanju stava, stila i mode.

Pre dve godine na pitanja uglednog lista dala je dva zanimljiva odgovora: Kako biste voleli da budete zapamćeni? Kao genije. Koji je vaš najveći strah? Umreti matora a nikad ne sresti Tonija Beneta. Ako sa to ne desi, biću uvek mrtva. Život je takav. Traži da se krug zatvori logikom. Veteran Toni Benet snimao je pre neki dan duet sa Ejmi i izjavio: „Od svih savremenih umetnika, ona ima najprirodniji džez glas, ali sam toliko zabrinut da se svakog jutra molim za njeno zdravlje."

Molitve nisu pomogle. Sama je pevala „za tebe sam bila plam, jer je ljubav gubitnička igra". Lučeći sopstvenu propast Ejmi nam je pomogla da opipamo vreme i osetimo ljubav. Tačka.

Nastavak na Blic...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.