Izvor: Nezavisne Novine, 21.Nov.2016, 21:21   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Otvoreno pismo Valentinu Incku

Gospodine Valentine Incko,

I dok se u BiH, zemlji jada i čemera, lome koplja zbog kojekakvih agendi, memoranduma, pristupnih fondova, nekakvih poglavlja i bog te pito čega sve još ne, u manjem i većem bh. entitetu narod gladuje zaboravljen i ostavljen od svih. Ne boli toliko nesrećnike nebriga njegovih, koliko nimalo diplomatsko držanje i oholost Vas, gospodine Valentine Incko. A u toj zemlji, Bosni i Hercegovini, nikad prije međuentitetska međa nije bila toliko oštra, duboka >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << i opasna. U zemlji je više od 520 sela i zaselaka izbrisano sa geografske karte. U skoro svim su prije rata živjeli samo Srbi.

U manjem entitetu je osamnaest odsto nesrba, a u većem pet puta manje Srba. Drvar je sa 7.700 srpskih povratnika "najsrpskiji" grad u Federaciji. U tom Drvaru je posljednjeg aprilskog vikenda bilo dvanaest sahrana, a da od januara u tom istom gradu nije rođeno nijedno dijete...

Dalje idem po onom što sam zapisivao hodeći zemljom jada i čemera.

U jednom srednjobosanskom gradu, nogometaši Hrvati treniraju i igraju na travnatom terenu, jer su u tom gradu većina, a njihove komšije Bošnjaci tamo iza žice na terenu sa šljakom... profesor Mustafa Šantić kaže da u zapadnom Mostaru predaje glazbu, a u istočnom muziku...

U ovoj zemlji je još jedanaest školskih objekata u kojima na jedna vrata ulaze Hrvati, a na druga djeca Bošnjaka. Kada bi se među njima zalomio neki Srbin, ušao bi na vrata kud i djeca Hrvata. Pravdaju to time da je križ ipak malo bliži krstu negoli polumjesecu... U Stocu i Uskoplju, odnosno gornjem Vakufu, kada igraju reprezentacije BiH i Hrvatske, situacija je zamalo ista kao i devedeset i treće, kada su se Bosanci i Hercegovci najžešće tukli... Nije poznato da li igdje u Evropi postoji grad kao Mostar u kome izbori nisu održani već osam godina. Neznano je da li će ih uskoro i biti... O sudskoj presudi u slučaju "Sejdić i Finci" da se i ne govori, baš kao ni o podizanju optužnice protiv čovjeka pod čijom komandom je ubijeno ili umoreno bar pet stotina Srba. Među njima su četiri moja ratna druga koji su sahranjeni bez glave...

Ne brine međunarodnjake, naravno i Vas, ni činjenica da rezultata posljednjeg popisa stanovništva u zemlji jada i čemera, nema još ni na vidiku... Ne brine Vas ni to što je za osam godina identifikovano tek oko trista srpskih nesrećnika te da Republika Srpska traži, i to bezuspješno, još 1.662 nestala. Ne brine Vas, gospodine Incko, ni to što je u posljednje tri godine u napuštenim srpskim naseobinama prekopano oko dvjesta grobova Srba!!! Niko ne zna gdje su odneseni skeletni ostaci iz njih... Sve su prilike da Vas ne brine ni prijetnja novim ratom onog monstruma Sefera Halilovića, a niti ratni pokliči efendije Cerića i sabraće mu preko velike lokve...

Ne brine Vas gospodine Incko ni još mnogo štošta drugog sličnog već navedenom. Ali Vas zato, gospodine Incko, brinu najviše Milorad Dodik, Republika Srpska i referendum o njenom rođendanu.

Nije u ovoj zemlji niko protiv toga da podnosite izvještaj Ujedinjenim nacijama. Nije, jer je i ovoj zemlji stalo da bude član velike porodice onih koji promovišu mir i bore se za njega. Ali, gospodine Incko, nije li se u taj Vaš izvještaj bar jednom moglo napisati ovo što sam i istraživao i naveo.

Četrdeset godina se bavim novinarstvom, ali toliku, zašto ne reći mržnju, prema jednoj strani nigdje, osim kod onih ratnih monstruma, nisam ni čuo, ni vidio ni doživio. Vi ćete otići iz ove zemlje sa debelim bankovnim kontom na računu. Ostaćemo u njoj mi, obični smrtnici da živimo ili možda bolje reći da pokušavamo živjeti život dostojan čovjeka i ljudi. Neka Vam svevišnji oprosti grijeh koji je daleko od bilo kakve diplomatije koju svijet poznaje.

Gdje će Vam duša, gospodine Valentine Incko???

Pozdrav (samo iz kurtoazije)

Slaviša Sabljić,

novinar iz Banjaluke

Nastavak na Nezavisne Novine...