Izvor: Nezavisne Novine, 31.Avg.2015, 16:12 (ažurirano 02.Apr.2020.)
O jednoj štetnoj propagandnoj piluli
"Nezavisne novine" od 24. avgusta prepričale su dosta zbrkan članak iz njemačkog "Mitelbajeriš cajtunga" pod nazivom "Kriza u Ukrajini, Porošenko mobiliše vojsku?"
Članak liči na neku propagandnu pilulu, umjesto logike on sadrži jake manipulacione sastojke koji uvode u svijest "pacijenata" već gotove zaključke: "U Ukrajini stanje se kreće od lošeg ka gorem", "predsjednik Porošenko svugdje gubi pa treba uskoro da bude smijenjen"...
"Njemačko porijeklo" trebalo >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << bi dodati članku neku objektivnost, ali je on toliko tendenciozan da ja lično ne vjerujem u njegovu "arijevsku čistoću". Ako se u publikaciji o sadašnjim problemima Ukrajine uopšte ne spominje Rusija, čija je agresija te probleme prouzrokovala, onda sumnje da se radi upravo o namještenoj ruskoj propagandi postaju i te kako osnovane.
Uostalom, bezočno poricanje svoje umiješanosti u rat u Donbasu danas je jedna od glavnih propagandističkih teza Kremlja, mada dokaza prisustva ruske vojske na istoku Ukrajine ima na pretek. Recimo, nedavno je rusko izdanje "Poslovni život" greškom objavilo na internetu tajni izvještaj "Kompenzacije vojnom personalu za učešće u vojnim akcijama u Ukrajini u 2014-2015. godini". Prema tom izvještaju, novac je već isplaćen za porodice 2.000 poginulih vojnika i 3.200 vojnika koji su postali invalidi. (Izvještaj je ubrzo uklonjen, ali informacija je već krenula internetom).
Ipak, Rusija uporno nastoji prikazati zbivanja u istočnoj Ukrajini kao unutrašnji, građanski rat. U tom kontekstu posebnu pažnju htio bih obratiti na tvrdnju spomenutog članka da "nesposobnost Porošenka da okonča rat u Donbasu ozbiljno utiče i na njegovu popularnost među narodom". I nijedne riječi o tome s kim se ratuje. A ratuje se s ruskom regularnom vojskom koja je upala u našu zemlju (ima svakako i bojovnika iz lokalne ruske manjine, ali oni služe samo kao paravan za prikrivanje spoljne agresije). Kako bi onda mogao Porošenko okončati rat ako ga on nije počeo i ako agresor ne želi da taj rat prestane?
Postoje dvije opcije završetka konflikata... Prva je pobjeda na bojištu, a druga su mirni pregovori. Odmah da kažem - u našem slučaju u obzir dolazi samo ova druga.
Ukrajinci su nacija formirana na tradicijama slavnih zaporoških kozaka (sjetite se Gogoljevog Tarasa Buljbe!) i nikako nismo kukavice. Suprotno tvrdnjama "njemačkog" članka da Porošenko "gubi rat u Donbasu", ukrajinska vojska je ipak postigla strateški uspjeh u sukobu s daleko nadmoćnijim protivnikom. To se jasno uočava ako se usporede prvobitni ciljevi Kremlja sa postignutim rezultatima.
Kao što se zna, poslije osvajanja Krima u još desetak ukrajinskih oblasti na jugu i istoku zemlje počela su "događanja naroda", organizovana od strane ruskih obavještajaca. Cilj je bio stvoriti na tim teritorijama separatističku pseudodržavu "Novorusiju" i osigurati Rusiji kopneni izlazak prema anektiranom Krimu i samoproglašenom Pridnjestrovlju u Moldaviji. Međutim, zahvaljujući upravo vojnom otporu Ukrajinaca plan je posvuda propao osim na dijelu teritorija Luganske i Donjecke oblasti. Zato se prešlo na plan B, s nešto manjim osvajačkim ambicijama. Rusija shvata da je na okupiranom Donbasu zaglavila i rado bi ga trampila za anektirani Krim, dakle opljačkano za ukradeno. Upravo zato je zainteresovana da rat u Donbasu traje sve dok Kijev i Zapad ne popuste i ne ostave njoj poluostrvo.
To su, svakako, isprazne nade jer se Ukrajina nikad neće odreći vlastite teritorije, a Zapad se neće pomiriti s krahom svjetskog poretka osnovanog na međunarodnom pravu. Ali ipak, ratna opcija rješavanja problema, kao što rekoh, je neprihvatljiva ukoliko se radi o nuklearnoj supersili i to sa nepredvidivom politikom (jer se ta politika danas formira samo u jednoj glavi koja, izgleda, sve više gubi vezu s realnošću).
Dakle, mirni pregovori za nas nemaju alternativu. Kijev je od samog početka pozivao Moskvu da prestane s agresijom i sjedne za pregovarački sto, međutim Kremlj, dok je bio siguran da će lako izvesti plan "Novorusija" i prepoloviti Ukrajinu, uporno je to odbijao jer kobajagi "ne učestvuje u tom unutrašnjem konfliktu". Samo snažan otpor ukrajinske vojske na terenu i efikasne sankcije međunarodne zajednice primorali su ga da pristane na pregovore u Minsku. Ali i Minsk Rusija koristi prije svega da prolongira konflikt, a da ne podlegne novim sankcijama. Ruska strana svakog dana i po sto puta krši prekid vatre, nije povukla svoje teško naoružanje i trupe, sabotira rad posmatračke misije OEBS-a (početkom avgusta u okupiranom Donjecku zapaljeno je šest vozila te organizacije). Posebno zaoštravanje situacije bilježi se u zadnjih nekoliko sedmica, o čemu stalno upozoravamo međunarodnu javnost. Međutim, takvo upozoravanje nikako ne znači da Kijev "priznaje neuspjeh Minskog sporazuma", kako to tvrdi autor preštampanog članka. I mi i naši evropski partneri svjesni smo nečiste igre Rusije, ali smatramo da upravo kroz pregovore u Minsku agresor može biti primoran da se na kraju krajeva povuče. Upravo to je bila glavna tema nedavnog susreta Petra Porošenka s Angelom Merkel i Fransoom Olandom u Berlinu.
I najzad o tvrdnji da je predsjednik Porošenko toliko izgubio podršku naroda da može uskoro biti smijenjen... Tu se radi ili o nerazumijevanju ukrajinskog mentaliteta, ili o svjesnoj zamjeni pojmova. Već sam govorio o kozačkoj tradiciji, a kozaci su uvijek birali svog poglavara hetmana. Kozačka ukrajinska država 16-17. vijeka čak se smatra prvom republikom u Evropi. Zato kod Ukrajinaca dominira slobodarski republikanski duh, a bilo koja vlast se doima s određenom skepsom. Kod nas nije moguće pretvaranje šefa države na "velikog vođu", "omiljenog oca" ili "živo božanstvo". Predsjednik za nas uvijek ostaje samo predsjednik. Njegovi koraci se prate s posebnom pažnjom, on bude stalno analiziran i stalno kritikovan sa svih strana. Ali kritika u demokratskoj zemlji, za razliku od diktatura, ne znači da je situacija poglavara države zaista kritična i da on nema podršku u svojim glavnim stavovima.
Između ostalog, ukrajinski kozaci su uvijek mogli slobodno kritikovati svog hetmana, ali u bici kao pravi vojnici bespogovorno su ispunjavali sva njegova naređenja.
Autor je ambasador Ukrajine u BiH
Pogledaj vesti o: Rat u Ukrajini
Nastavak na Nezavisne Novine...
