Izvor: Blic, 14.Jan.2003, 13:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Zagreb (ne) odustaje od tužbe
Zagreb (ne) odustaje od tužbe
ZAGREB - Međunarodni sud pravde u Hagu trebalo bi, kako je najavljivano, u toku ovog meseca da donese odluku o sudbini tužbe BiH za agresiju i genocid protiv SRJ. Sudski spor o kojem je 'Blic' izveštavao i koji je izazvao polemike političara iz Federacije BiH i Republike Srpske, aktuelizovao je i sličnu tužbu koju je protiv SRJ podnela Hrvatska u julu 1999. godine. Hrvatski mediji i pojedini političari su najavljivali da bi Hrvatska >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << mogla odustati od tužbe protiv Jugoslavije. Najpre se nagađalo da će to učiniti nova koaliciona vlast koja je 2000. godine pobedila na izborima, pošto su i istaknuti pravni stručnjaci tvrdili da je tužba koju je američki advokat Dejvid Rifkin podneo u ime Hrvatske (kao njen opunomoćenik) Međunarodnom sudu pravde, napisana traljavo i diletantski, da su u njoj navedeni samo paušalni, neprecizni i netačni podaci, da uz nju nije priložena potrebna dokumentacija, itd. Rifkinu je Tuđmanova vlast za taj posao isplatila više od deset miliona dolara!
Tadašnji ministar pravosuđa Zvonimir Šeparović, koji je (po ovlašćenju Franje Tuđmana) sa Rifkinom vodio celu stvar, izjavljivao je da je 'ponosan' na to što je Tuđmana uspeo da nagovori na podizanje tužbe i da 'postoje šanse' da Hrvatska od Jugoslavije naplati ratne štete u iznosu od sto milijardi dolara.
Nakon dolaska na vlast Račanova vlada nije povukla tužbu, već je formirala posebnu ekipu za prikupljanje 'dokaza' za nju (Rifkinu je otkazala saradnju), a Međunarodni sud pravde zamolila da joj prolongira rok za njihovu predaju, što je sud i učinio. Tako je dobila šansu da u narednih šest meseci ili sakupi dokaze ili povuče tužbu. Ekipa koju je predvodio dr Ivan Šimonović, hrvatski ambasador pri UN, prikupila je više od 2.700 stranica 'dokaznog materijala', koji je Vlada u februaru 2001. godine dostavila Međunarodnom sudu pravde u Hagu. Budući da su pravni stručnjaci deo optužnice protiv Jugoslavije, koji se odnosio na genocid nad srpskim stanovništvom nakon 'Oluje', smatrali najvećim Rifkinovim 'gafom', odnosno 'nategnutom kvalifikacijom' Tuđmanove vlasti, Račanova je Vlada od te inkriminacije odustala i o tome obavestila Međunarodni sud pravde. Ostala je samo inkriminacija za genocid nad hrvatskim stanovništvom. Šta o mogućnosti povlačenja tužbe misli hrvatska diplomatija pokušali smo da saznamo od dr Ivana Šimonovića, koji je nedavno imenovan za zamenika ministra inostranih poslova . On je u izjavi za 'Blic' istakao da Vlada Hrvatske 'nije raspravljala o eventualnom odustajanju od tužbe protiv SRJ' i da on zbog toga 'iznosi samo svoje lično mišljenje'.
'Već sam se u nekoliko navrata izjasnio kako smatram da tužba protiv SRJ pred Međunarodnim sudom pravde ne treba biti sama sebi svrhom. Dakle, ako se hrvatski zahtjevi sadržani u tužbi mogu ostvariti na neki drugi način, smatram da ne treba insistirati na tužbi, odnosno na nastavljanju postupka. Neki od zahtjeva sadržanih u tužbi su, između ostaloga, vjerojatno i pod određenim utjecajem same tužbe u međuvremenu ostvareni: započelo je suđenje Miloševiću koje smo u tužbi tražili još dok je bio predsjednik SRJ. To je svakako veliki korak, ali niti se vode nacionalni postupci protiv niza osoba za koje postoje dokazi da su umiješani u ratne zločine, a niti su izručeni u Hag od strane Tribunala optuženi Šljivančanin, Radić i Mladić. U pogledu saznavanja istine o sudbini nestalih i povrata hrvatskog kulturnog vlasništva postignut je napredak', rekao je Šimonović i upozorio da, međutim, 'nema jasnog određenja SRJ o odgovornosti tadašnjeg vojnog i političkog vrha za rat i stradanja'.
'U tužbi Hrvatska traži da Međunarodni sud pravde utvrdi relevantne činjenice i ocijeni odgovornost SRJ. To je moralna, politička, ali i pravna bit tužbe. Mislim da bi bilo bolje za sve da se ovo pitanje riješi odgovarajućom izjavom SRJ nego odlukom Međunarodnog suda pravde. Napokon, što se zahtjeva za naknadom štete tiče, mislim da bi se Hrvatska trebala zadovoljiti uspostavom odgovarajuće komisije i da bi svi trebali uzeti u obzir da je rad takvih komisija prema komparativnim iskustvima vrlo dugotrajan, te da u pravilu nije moguće postići puno, već samo djelomično ili čak simboličko udovoljenje žrtava, odnosno njihovih obitelji', ocenio je Šimonović za 'Blic'. Mira Babić-Šuvar
