Izvor: Blic, 29.Jul.2002, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Tonči Majić: Splitski proces širi strah među Srbima
Tonči Majić: Splitski proces širi strah među Srbima
ZAGREB - Dalmatinski komitet za ljudska prava, čije je sedište u Splitu, godinama je prikupljao dokumentaciju o zločinima u Lori, kontaktirao sa preživelim zatvorenicima i članovima porodica ubijenih, te alarmirao međunarodne organizacije i domaću javnost. Tonči Majić, predsednik te nevladine organizacije, jedan je od najupornijih boraca za ljudska prava u Dalmaciji. Zbog takvog angažmana bio je izložen stalnim >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << pretnjama, koje su u nekim slučajevima završile i fizičkim napadima. Prijatelji i rodbina optuženih za zločine u Lori pretili su mu i na suđenju u Splitu.
Da li ste očekivali da će optuženi za ratne zločine u Lori biti pušteni na slobodu?
- Moglo se očekivati da će biti pušteni, a može se očekivati i da će neki sada pobjeći. Kao što su i upravo oslobođeni zatvorski čuvari bili tek nesvjesni egzekutori službene politike tadašnjeg, tako i sudac Lozina nije ništa više od pukog izvršioca službene politike aktualnog hrvatskog vrha, odnosno Račanove politike netalasanja. Drugim riječima, potpuno beznačajni sudac uradio je upravo ono što su mu iz Vrhovnog suda sugerirali, kada su pred nekoliko tjedana odbili zahtjev tužilaštva za premještanje suđenja iz Splita. Koliko je ukupno ljudi prošlo kroz Loru, a koliko ih je ubijeno?
- Prema hrvatskim vojnim dokumentima, kroz zatvor u Lori prošlo je 1.005 ljudi. Pojedini novinari predočili su listu od gotovo 70 imena ubijenih, odnosno nestalih, a postoji i bolje dokumentirana lista Komiteta Vlade SRJ za prikupljanje podataka o izvršenim zločinima protiv čovečnosti i međunarodnog prava sa četrdesetak žrtava iz Lore. Znamo da kontaktirate sa svedocima optužbe koji žive u SR Jugoslaviji, a koji se još nisu pojavili u Splitu. Hoće li se pojaviti u nastavku suđenja (u jesen), ili će nakon svega što se događa odustati od dolaska?
- To u prvom redu ovisi o elementarnim sigurnosnim mjerama koje Hrvatska treba pružiti tim ljudima, a na kojima oni s punim pravom inzistiraju. Radi se o policijskom osiguranju od prelaska granice, stranim promatračima u pratnji, pisanim garancijama hrvatske vlade da nisu na famoznim listama ratnih zločinaca i slično. Pružajući ili ne pružajući te garancije svjedocima, Hrvatska će se morati odlučiti za samo jednu od dvije stolice na kojima trenutno sjedi. Pokazujući time želi li svjedoke iz inozemstva ili ne, pokazat će i želi li i je li sposobna da vodi postupke za ratne zločine.
Hoće li se jedan od ključnih svjedoka, Đorđe Katić, koji živi u Australiji, a sa kojim ste u kontaktu, ipak pojaviti na sudu?
- Katić je više puta naglašavao da želi svjedočiti o torturi u Lori, tokom koje je postao stopostotni invalid, no sudski mu poziv nije uručen. Reklo bi se da je to dio taktike suca Lozine, koji nije valjano pozvao ni više drugih ključnih svjedoka optužbe, uključujući i one iz SRJ, kako ne bi teretili vojne policajce i omeli ga u davnašnjem naumu da im pruži priliku da se 'brane sa slobode'. Zašto se na suđenju ne govori o zarobljenicima koji su u Loru dovedeni s područja BiH?
- Najveći broj zatvorenika vojnog zatvora Lora bili su civili iz BiH, i to posebno s Kupreške visoravni. Iz drugih krajeva BiH obično su dovođeni zarobljeni vojnici. Deseci tih bivših zatvorenika bili su svjedoci zvjerstava, i, što je posebno značajno, žele o tome progovoriti na suđenju zločincima iz Lore. Tužilaštvo ima većinu njihovih iskaza te drugih dokumenata o zločinima u splitskom vojnom zatvoru s detaljnim opisima više ubojstava, te točno navedenim imenima ubojica. Uvjeren sam da je dosadašnje prešućivanje svjedoka iz BiH dio taktike za koju se tužilaštvo odlučilo, kako bi sucu Lozini dalo što manje prilike za manipuliranje. Umjesto suca Lozine radije će sam tužilac birati vrijeme i tempo predlaganja svjedoka i iznošenja dokaza, kako bi se utvrdila cijela istina o najvećem hrvatskom ratnom mučilištu. Dakle, vjerujem da je dosadašnji tok procesa za zločine u Lori, sa brojnim zapletima i zasad malobrojnim raspletima, tek zagrijavanje za ozbiljnu fazu postupka. Ostajete li pri više puta izrečenoj tvrdnji da su zločini u Lori, kao i brutalne deložacije građana (uglavnom) srpske nacionalnosti iz vojnih stanova bili u funkciji etničkog čišćenja?
- Masovna i brutalna istjerivanja ljudi iz vojnih stanova u gradovima tokom 1993. i početkom 1994. godine jednako su kao i otmice, te mučenja i sakaćenja zatvorenika u Lori, ali i drugdje, imala za cilj da prošire strah među građanima, a posebno Srbima. I u tome su potpuno uspjela. A, i ta brutalna izbacivanja iz stanova, koja bi vlast rado zaboravila, za Dalmatinski komitet nipošto nisu ad akta. Mira Babić Šuvar
