Izvor: Politika, 18.Maj.2007, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Sudovi kao osvetnici
Županijski sud u Zadru se oglušio o preporuku Vrhovnog suda Hrvatske da preispita presudu kojom je Editu Rađen-Potkonjak zbog ratnog zločina osudio na 15 godina zatvora
Od našeg stalnog dopisnika
Banjaluka, 17. maja – Vera Edite Rađen-Potkonjak u hrvatsko pravosuđe trajala je od 24. aprila ove godine do danas, kada je obaveštena da je Županijski sud u Zadru odbio da prihvati stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske da preispita presudu i oceni mogućnost >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << ponavljanja postupka u kojem ju je – zbog ratnog zločina – osudio na 15 godina zatvora.
Edita Rađen-Potkonjak je, sa još 17 Srba, osuđena pre sedam godina za zločin koji su oružane snage nekadašnje Republike Srpske Krajine počinile 18. novembra 1991. godine u selu Škabrnja kod Benkovca. O tome za naš list ona kaže: "Osuđena sam na osnovu izjave Hrvata Marjana Pešuta koji je pred sudom izjavio da je od Srbina Slobodana Ćose čuo da sam tog dana bila u Škabrnji."
Od tada do danas naša sabesednica, koja od 1993. godine sa porodicom živi u Banjaluci, čini sve da dokaže ne samo da nije počinila ratni zločin, već da tog dana, kada je u Škabrnji stradalo 46 Hrvata, nije ni bila u tom selu. "Uspela sam da dobijem izjave svedoka, među kojima ima i Srba i Hrvata, koji su potvrdili da sam 18. novembra 1991. godine bila u Domu zdravlja u Benkovcu, gde sam radila u stomatološkoj ambulanti. Sve te izjave su overene u nadležnim tužilaštvima. Na osnovu njih je Vrhovni sud Hrvatske doneo rešenje da Županijski sud u Zadru oceni mogućnost ponavljanja postupka. S tim stavom se, uvažavajući izjave svedoka kao nove činjenice, složilo i hrvatsko Državno tužilaštvo", objašnjava ona.
Nada da će zadarski županijski sud uvažiti stav Vrhovnog suda trajala je do danas. "Išla bih u Zadar na novo suđenje i dokazala da nisam odgovorna za ratni zločin. Umesto toga, moraću opet da se žalim Vrhovnom sudu i čekam novu priliku da sa svog imena skinem ljagu ratnog zločinca. Posle svega što sam doživela, ne vidim kraj ovakvom ponašanju hrvatskog pravosuđa, osim ako ih Evropska unija ne prisili da se ponašaju u skladu sa normama civilizovanog sveta", kazala nam je Edita Rađen-Potkonjak.
Rađenima je hrvatska vlast zagorčala život. O tome ona kaže: "Za ratni zločin u Škabrnji optužen je i moj brat Ernest, pomoćni trener grčkog košarkaškog kluba PAOK, iako je tog dana, kada se u ovom selu dogodio zločin, bio u Biljanima Donjim. Pre šest godina našeg oca Iliju su, pred uvođenje u posed u Benkovcu, Hrvati napali i pretukli. Preminuo je posle tri meseca. Ja sam ovde hapšena po hrvatskoj poternici, ali, s obzirom na to da sam dobila državljanstvo BiH, nisam izručena. Sve više stičem utisak da se hrvatski sudovi ne ponašaju kao delioci pravde nego kao osvetnici i sredstvo za odvraćanje Srba od povratka u Hrvatsku."
O slučaju Edite Rađen-Potkonjak predsednik Dokumentaciono-informativnog centra "Veritas" Savo Štrbac za naš list ističe: "Specifičnost ovog slučaja je u sledećem – ni za jedno lice osuđeno za zločin u Škabrnji sud nije utvrdio konkretnu krivicu, odnosno šta je ko od njih uradio. Osuđeni su na osnovu problematičnih izjava svedoka da su tada bili u Škabrnji. Uostalom, šta očekivati od pravosuđa koje je za ratne zločine u Hrvatskoj optužilo 3.666 osoba od kojih su samo 62 ili 1,61 odsto Hrvati. Istina je da je pravda spora, ali dostižna. Ali je, isto tako, tačno da je linija koja razdvaja sporu pravdu od nepravde vrlo tanka."
Boro Marić
[objavljeno: 18.05.2007.]
