Izvor: Politika, 07.Sep.2006, 12:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Pravda stala na granici

Iako su iza regularnih jedinica Hrvatske vojske ostala razorena mesta i masovne grobnice, njihov komandant neće za njih polagati račune BANJALUKA, septembra – Odgovornost generala Ante Gotovine za ratne zločine nad Srbima završiće se na granici Republike Hrvatske i BiH, iako su pod njegovom komandom jedinice Hrvatske vojske – od jeseni 1994. do pred kraj 1995. godine – ubijale i pustošile od Bosanskog Grahova, Glamoča i Drvara pa sve do Mrkonjić Grada.

U operacijama >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << "Zima 94", "Skok 1", "Skok 2" i "Maestral", vođenim od novembra 1994. do septembra 1995. godine na pravcima Livno – Bosansko Grahovo i Livno – Glamoč, a zatim Bosansko Grahovo – Drvar i Glamoč – Mrkonjić Grad, učestvovale su jedinice Zbornog područja Split, na čijem čelu je bio haški optuženik Ante Gotovina.

Posle "Maestrala", završenog 13. septembra osvajanjem Drvara, usledila je operacija "Južni potes" – prodor Hrvatske vojske i Hrvatskog veća odbrane prema Šipovu i Jajcu, na jednom, i Mrkonjić Gradu, na drugom delu fronta. Komandu Operativne grupe Hrvatske vojske i Hrvatskog veća odbrane, koja je dejstvovala na ovim pravcima, osim Gotovine, činili su generali Davor Glasnović, Rahmi Ademi, Damir Krstičević i Ljubo Ćesić Rojs.

Tamo gde su prošle jedinice Hrvatske vojske, uz prethodnu podršku NATO avijacije a zatim i njegovih snaga za brza dejstva, ostala su razorena sela i gradovi. I – što je najtragičnije – masovne grobnice. Najveća je bila u Mrkonjić Gradu. U njoj je nađeno 181 telo. Najstarije žrtve Hrvatske vojske ovde su bili devedesetjednogodišnji Jovo Lazendić i godinu dana mlađa Ljubica Oroz. U spaljenom selu Surjan nađeni su ugljenisani leševi Pantelije Gmaša i njegove supruge Save, Branke Kudre, Jele i Radojke Jorganović, Nevenke i Radojke Rožić, koja je od sedme godine života bila prikovana za invalidska kolica...

Dokazi i imena u Hagu

U masovnoj grobnici Kamen, kod Glamoča, bilo je 108 tela, u Carevom polju nadomak Jajca 78, u Čaprazlijama kod Bosanskog Grahova 35, u jami Zastinje kod Livna 13... U svim grobnicama bila su pomešana tela boraca Vojske Republike Srpske i srpskih civila. "Osim 181 tela u masovnoj grobnici u Mrkonjić Gradu, na području ove opštine bilo je i manjih grobnica iz kojih je ekshumirano 176 žrtava Hrvatske vojske. Obdukciju ubijenih u najvećoj masovnoj grobnici u Republici Srpskoj obavio je dr Zoran Stanković. On je utvrdio da je većina stradalih najpre mučena, a onda ubijena", podseća za naš list direktor Kancelarije za traženje nestalih Republike Srpske Milan Bogdanić.

U republičkom Sekretarijatu za saradnju sa Haškim tribunalom i istraživanje ratnih zločina navode da je otkopavanju masovne grobnice i ekshumaciji žrtava u Mrkonjić Gradu prisustvovao i predstavnik Haškog tribunala Džon Gernes. Pre šest godina, predmet o zločinima hrvatskih jedinica u ovom delu Republike Srpske, sa dokazima i imenima osumnjičenih, upućen je u Hag. Odatle je vraćen Sudu BiH u Sarajevu, iako su se u Banjaluci nadali da će glavna tužiteljka Haškog tribunala Karla del Ponte proširiti optužnicu protiv Ante Gotovine; da će ga teretiti i za zločine počinjene nad srpskim vojnicima i civilima u BiH.

S obzirom na to što su za ove zločine osumnjičeni uglavnom državljani Republike Hrvatske, mala je verovatnoća da će oni ikad položiti račun za svoja nedela, procenjuju u Sekretarijatu za saradnju sa Haškim tribunalom. Da je Hag ozbiljno mislio da se odgovorni za stradanja Srba u Bosanskom Grahovu, Drvaru, Šipovu, Mrkonjić Gradu, Jajcu... suoče sa svojim nedelima, predmet bi, umesto u Sarajevo, poslao u Zagreb. A kakav je odnos Hrvatske prema ratnim zločinima njenih jedinica u Republici Srpskoj vidi se i na sledećem primeru: za ubistva više od stotinu civila u Novom Gradu, Kostajnici i Kozarskoj Dubici, počinjena 18. i 19. septembra 1995. godine, hrvatsko pravosuđe nije podiglo nijednu optužnicu.

Otvaranje neprijatnih tema

Za poznavaoce ovdašnjih prilika to i nije iznenađenje. Slobodan Radulj, savetnik srpskog člana Predsedništva BiH Borislava Paravca, podseća: "Iako su bošnjačka Armija BiH i združene jedinice Hrvatske vojske i Hrvatskog veća odbrane međusobno vodile krvave borbe, na kraju rata su se ujedinile i svim snagama krenule na nas. Dovoljno je da podsetim da su hrvatski predsednik Franjo Tuđman i predsednik ratnog Predsedništva Republike BiH Alija Izetbegović 22. jula 1995. godine u Splitu potpisali sporazum o vojnoj saradnji i da je tom činu prisustvovao američki ambasador u Zagrebu Piter Galbrajt".

Otvaranje pitanja odgovornosti jedinica Hrvatske vojske za zločine nad Srbima u BiH, kaže Radulj za "Politiku", značilo bi i otvaranje mnogih, nimalo prijatnih, tema. Od učešća snaga NATO i američke administracije u svemu što se događalo pre, u toku i posle "Oluje", do regularnosti ulaska hrvatskih snaga u BiH. Po ustavu Hrvatske njena vojska može preći granicu samo na osnovu odobrenja Sabora, a takva odluka u ovom, kao i u drugim brojnim slučajevima, nikad nije donesena. "S pravne tačke gledišta, Hrvatska je izvršila agresiju na BiH. To otvoreno govore i bošnjački zvaničnici, među kojima je Sakib Softić, zastupnik tužbe BiH podnesene Međunarodnom sudu pravde protiv Srbije i Crne Gore za zločin genocida. Softić je, pored ostalog, rekao da je "potpuno nesporno da je postojala agresija i delimična okupacija od strane Hrvatske u BiH, ali nema razloga za podizanje tužbe protiv ove zemlje". U ovom slučaju, znači, za bošnjačko i hrvatsko rukovodstvo ratni ciljevi su višestruko iznad prava i pravde", rekao je Slobodan Radulj.

-----------------------------------------------------------

"Pauci" i "Pume"

Udarna pesnica "Južnog potesa" bile su jedinice splitskog Zbornog područja: Prvi hrvatski gardijski zdrug pod komandom generala Miljenka Filipovića, Četvrta gardijska brigada iz Splita – poznatija kao "Pauci" – čiji je komandant bio general Damir Krstičević a njegov zamenik Anto Kotromanović, zatim Sedma gardijska brigade ili "Pume" iz Varaždina, na čijem čelu su bili general Ivan Korade i njegov zamenik Ratko Dragović. Osim njih, na ovom pravcu su dejstvovale Šesta i 126. domobranska pukovnija "Maks Luburić", obe iz Splita. Prvom, poznatijom kao "Torcida", komandovao je major Slobodan Matenda, a druga je najpre bila pod komandom Mate Grubaša, a zatim Ivana Jenjića.

Na Republiku Srpsku napadale su i hrvatske jedinice pod komandom generala Joze Miličevića, Ivana Basarca, Vinka Vrbanca, Imre Agotića...

N. Č.

[objavljeno: 07.09.2006.]

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.