Pogled s broda na Svetu Goru

Izvor: Politika, 13.Jul.2014, 13:33   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Pogled s broda na Svetu Goru

Sa dozvoljene udaljenosti od 500 metara, sa mora, ženski pogled na manastire znatiželjniji je nego što bi bio pored vrednog oltara

Kapetan Amnestis pristao je da vozi brod oko Svete Gore sa ženom na palubi. Ionako nije diskutovao ništa, jer ne može zbog trenutnih problema sa glasnim žicama. Od Sartija na Sitoniji do uvale nadomak manastira Svetog Pavla na Atosu, iliti sa srednjeg na treći „prst” grčkog raja Halkidikija, plovidba proleti.

Misao da vrh Atosa >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << možda ipak jeste piramida, kako se približavate, opseda sve realnije, što se da zaključiti po uvećanju brzine škljocanja foto-aparata na palubi.

Pozitivnu nervozu stvara i izmaglica koja verovatno ometa jasnoću snimka, premda ima teorija da je Atos zbog magnetnog dejstva piramidalnih struktura isto tako teško slikati kao i naš Rtanj…

Razglasom je objašnjeno je da „ima i žena na brodu”, zbog čega je nemoguće pristati u nekoj od manastirskih luka moćnog centra pravoslavnog sveta.

Iako je kapetan na pitanja za razloge ostao nem, iz obraćanja vodiča Slobodana Dragića mađarskim turistima moglo je da se čuje da je zajednica 20 muških manastira osnovana 963. godine na zeleno-plavom poluostrvu Halkidiki zabranila pristup ženama jer je po predanju, bežeći od oluje u luku Klement, na Atosu boravila Bogorodica. Oduševljena divljom lepotom planine, zamolila je Isusa Hrista da je pretvori u njen vrt.

Po drugoj legendi, Bogorodica je oborila sa Atosa Apolonov kip u more i oslobodila narod paganstva. Atos je svakako proglašen za vrt Majke Božje u koji nije dozvoljen pristup drugim ženama, pa čak ni ženkama životinja, sa izuzetkom mačke čuvarke i kokošaka iz čijih jaja se prave ikonopisne boje.

Ali, s obzirom na to da je monaška republika pod administrativnim okriljem grčke države, u vreme Grčkog građanskog rata Atos je bio utočište i ženskim izbeglicama.

U crkvenim letopisima ostalo je sačuvano da je carica Jelena, žena Dušana Silnog, boravila na Svetoj Gori kada se sa mužem i sinom Urošem sklonila od kuge 1347. godine. Kako je po svetogorskim pravilima strogo zabranjeno da žensko stopalo stane na sveto tle Atosa, postoji legenda da su caricu Jelenu na nosilima uneli na Svetu Goru.

Carica je postala ktitor obnovivši keliju Svetog Save u Kareji. U celom pravoslavnom svetu smatra se javnom tajnom da car Dušan nije postao svetitelj zbog kršenja svetogorskih pravila, a „grešni čin” pravdao je time da ona ne dolazi kao žena, već kao carica, s obzirom na to da je Sveta Gora od 1342. do 1371. i teritorijalno pripadala srpskoj državi.

Brodski momci pričaju da je i jedna novinarka obučena kao muškarac iz drevnog gradića Uranopolisa, iz kog se ulazi u monašku državu, pokušala da stupi na „tlo svetaca”, ali da je razotkrivena. Bilo je žena, kažu, koje su pokušale da doplivaju, ali ih je obalska straža brzo zaustavljala.

U vožnji pored zapadne obale Atosa, pogled na manastir Svetog Pavla iz 8. veka za nas je zanimljiv jer su ga svojim blagom obnovili Đurađ Branković i njegova ćerka Mara, supruga Murata II. Značajna srednjovekovna dela su manastiri u stenama nad morem, Dionisios i prosvetiteljski Grigorion, gnezdo grčkog ustanka 1821. godine, sa freskama iz 18. veka i 4.000 knjiga u biblioteci.

Najimpresivniji, gledajući sa broda, svakako je manastir Simono Petra, trista metara nad morem. Nekoliko puta je goreo, ali su sačuvane vredne ikone i mošti. Ima svoj vodovod u vidu zelenih kanonada.

Sledi luka Dafni, gde brodom iz Uranopolisa dolazi svako ko bi da ode na Svetu Goru. Dnevno tu bude oko 100 pravoslavnih i desetak drugih posetilaca. Iz Dafnija, posle prve kontrole, put vodi u Kareju, glavni grad Atosa, gde se izdaju dozvole za boravak.

Najsnažniji utisak ostavlja ruski manastir Sveti Pantelejmon iz 14. veka, poznat po zvonu od srebra i zlata od 13 tona, drugom po veličini na svetu. Usred zvonika od 33 zvona časovnik pokazuje vizantijsko vreme. Sada je tamo tri sata, tumači pogled dvogledom vodič. Na obali je ogromna bolnica. Manastir je doživeo uspon otkako ga je ruski predsednik Putin posetio 1995. godine.

Najzad, Sveti Ksenofont, kao zamak arhitektonski ponos Atosa, nastao 1015. godine. Četinari Svete Gore sade se na grobljima i u čast prosvetitelja i svetaca.

Posle manastira Dohijariju iz 11. veka sa izvorom Svetih arhangela Mihaila i Gavrila, koji su pirati opustošili u 16. veku, nailazimo na luku iz koje se ide u bugarski manastir Zograf, koji je nevidljiv sa zapada, poput našeg Hilandara, koji se nalazi skoro u sredini poluostrva.

Prolazimo i Hilandarovu luku Jovanicu, iskrcavši se na Amulijaniju, ostrvu magaraca, prvoj svetovnoj naseobini, da predahnemo od ovakvog istorijskog časa.

Mirjana Nikić

objavljeno: 13/07/2014

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.