Obeleženo 150 godina Narodnog pozorišta

Izvor: Radio Televizija Vojvodine, 22.Nov.2018, 08:51   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Obeleženo 150 godina Narodnog pozorišta

Svečanom akademijom i uručenjem godišnjih nagrada večeras je obeleženo 150 godina Narodnog pozorišta u Beogradu.

U punom Narodnom pozorištu, prisutnima se obratila rediteljka Ivana Vujić, novopostavljeni vršilac dužnosti upravnika nacionalnog teatra.

"Neobična mi je čast da stojim na ovoj sceni na 150. rođendan naše najveće i najdugovečnije kulturne i prosvetiteljske institucije. Beskrajno sam zahvalna na zadatku da sarađujem sa više od 1.000 saradnika >> Pročitaj celu vest na sajtu Radio Televizija Vojvodine << i da svake večeri igramo za oko 1.000 gledalaca", rekla je Vujić.

Ona je na scenu izašla sa direktorkom Opere Jasminom Trumbetaš Petrović, direktorom Baleta Konstantinom Kostjukovim i drugim saradnicima i poručila da nije dovoljno samo voleti pozorište već da njemu treba služiti.

Proslavi 150 godina Narodnog pozorišta prethodila je jednomesečna kriza koja je razrešena jučerašnjom promenom upravnika, na šta se u svom govoru osvrnula glumica Nela Mihailović kojoj je uručena nagrada "Raša Plaović" za ulogu Danice Čvorović u predstavi "Balkanski špijun" u režiji Tanje Mandić Rigonat.

"Narodno pozorište je 25 godina moja matična kuća, matica. Sinonimi za ovu reč su centar, jezgro, srce, duša, zavičaj, postojbina, dedovina, dom, zemlja, majka. Sve to za mene je Narodno pozorište. Kad neko dirne u to, kada neko to pokuša da omalovaži, da uruši, da ponizi, onda se podigne glas. Ovih dana mnogi umetnici, producenti, organizatori, šminkeri, sufleri, dekorateri, rekviziteri, majstori tona, majstori svetla, obućari su podigli glas i čuli su nas. Hvala onima koji su nas čuli", rekla je Mihailović.

Ona je naglasila da su taj glas dizali pre svega zbog sebe, jer su dužni generacijama koje će doći za njima, ali ponajviše su glas podigli jer su dužni svim onim velikanima koji su stvarali na sceni Narodnog pozorišta i gradili njegov ugled.

"Jedan od tih velikana je svakako veliki glumac i gospodin Raša Plaović i ja zaista osećam ogromnu čast što držim nagradu koja nosi njegovo ime", rekla je Mihailović.

Ona je istakla da su to trenuci sreće koji se pamte ceo život.

"Nisu oni česti. Za te trenutke sreće su u mom životu pre svega zadužene moje ćerke Marta i Petra, moj Vladimir, moja majka, moji prijatelji, poneka predstava i poneka premijera i evo ova nagrada večeras", istakla je Mihailović, zahvalivši svojim kolegama, ali i publici koja "uporno dolazi, prašta njihove greške i slavi njihove uspehe".

Najboljom predstavom u okviru repertoara nacionalnog teatra u sezoni 2017/2018 proglašena je opera "Pepeljuga" Đoakina Rosinija u režiji Jagoša Markovića.

Nagrada Narodnog pozorišta za najbolja individualna premijerna umetnička ostvarenja dodeljena je Neli Mihailović, rediteljki Tatjani Mandić-Rigonat, dramaturgu Maji Pelević, prvakinji Baleta Bojani Žegarac, prvaku Baleta Jovanu Veselinoviću i prvaku Opere Janku Sinadinoviću.

Pelević je poslala poruku u kojoj je članovima nacionalnog teatra čestitala na istrajnoj borbi koja je rezultirala pobedom i zahvalila im što su joj vratili veru u solidarnost.

Sinadinović je naglasio da je Narodno pozorište "sveto mesto, jer vek i po osvetljava naše duše i jer je pre toga bilo mesto stradanja".

"Svu čast i zahvalnost zbog primljene nagrade iskazujem pozivom svima da svojim rečima i delima budemo uvek svesni svoje prolaznosti, dostojni ovog svetog mesta koje su nam zaveštali preci i koje mi treba da ostavimo svojoj deci", rekao je Sinadinović.

Za izuzetno značajan ukupan umetnički i radni doprinos nagrađeni su prvakinja Opere Jelena Vlahović i kreator scenske maske Marko Dukić.

Plaketa Narodnog pozorišta, odlukom Upravnog odbora NP, pripala je Vladimiru Logunovu, koreografu i baletskom pedagogu, i kompaniji "Hjundai Srbija d.o.o.".

Pohvale za uspešnu aktivnost Narodnog pozorišta pripale su glumcima Nebojši Dugaliću, Vanji Ejdus, Radmili Živković, Olgi Odanović, Svetlani Bojković, Zlatiji Ivanović, Slobodi Mićalović, Milošu Đorđeviću, Pavlu Jeriniću, Danijeli Ugrenović, Dušanki Stojanović Glid, Aleksandru Srećkoviću, Mileni Đorđević, kao i kompozitoru Anji Đorđević, kao i suflerima Dušanki Vukić i Gordani Perovskoj i inspicijentima Aleksandri Rokvić i Sanji Ugrinić Mimici, Inspicijentu Drame.

Pohvale su dobili i Orkestar i Hor Opere, baletski Igrači Miloš Živanović, Tatjana Tatić i Milica Jević Drndarević, ansambl Baleta, pojedinci zaposleni u Sektoru tehnike i Sektoru stručnih i opštih poslova.

Zlatne značke za 20 godina rada u Narodnom pozorištu pripale su Dragani Del Monako, Milošu Dragiću, Tamari Đurić, Ivanu Mitiću, Milošu Nikoliću, Dejanu Popinu, Nikoli Stankoviću, Predragu Stojkoviću, Aleksandru Iliću, Vladimiru Panajotoviću, Mihajlu Stefanoviću, Goranu Miloševiću, Stevanu Štrpcu.

Na istorijat Narodnog pozorišta podsetili su dramski umetnici Milenko Pavlović i Ljiljana Blagojević uz plesnu tačku Dejana Kolarova i kolaž arhivskih fotografija, a pružen je i osvrt na proteklih godinu dana koje su obeležili sedam premijera Drame, tri premijere Opere, dve premijere Baleta, mnogobrojna gostovanja i nagrade.

Svečanosti su prisustvovali ministar kulture i informisanja Vladan Vukosavljević, gradski sekretar za kulturu Ivan Karl, predstavnici diplomatskog kora, članovi nacionalnog teatra i publika.

Snažan nacionalni teatar čuva našu kulturu

Snažan nacionalni teatar čuva kulturu lepog govora, književni jezik i tradiciju - kroz domaće pisce, kostim, muziku, ples... neguje kulturu lepog ponašanja i odevanja kod publike, jer podrazumeva određeni bonton, s kojim će se složiti i okoreli protivnici elitizma, napisala je u autorskom tekstu za Tanjug naslovljenom "Kome treba Narodno pozorište i u narednih 150 godina" Ivana Nenadović, producent i predsednica sindikata "Singlus".

Ivana Nenadović piše u svom autorskom tekstu da nacionalni teatar ima edukativnu funkciju, kako za publiku, tako za umetničke profesije i specifične pozorišne zanate, koje svoje mesto moraju imati pod krovom ove ustanove kulture od izuzetnog značaja.

"Gde bismo gledali 'Labudovo jezero', ako ne pod mermernim svodom portala sa kojeg nas gleda Knez Mihajlo, ili 'Pepeljugu' za koju je italijanski dizajner Renato Balestra kreirao kostime, a sašile ih vredne ruke krojačica i krojača iz radionice Narodnog pozorišta? Ko će napraviti stilske kostime i dekore za 'Nabuka', 'Koštanu' ili 'San letnje noći' koje će gledati naša deca i unuci? Gde će sticati praksu i sutra raditi budući studenti umetničkih akademija?" piše Nenadovićeva.

Ona se u tekstu seća svojih studentskih dana

"Na prvoj godini studija Produkcije u umetnosti i medijima, u seminarskom radu na temu 'Kome je potrebno Narodno pozorište', već tada sam branila tezu da nam je potrebno, nasuprot (i tada, kao i 20 godina kasnije) mnogo češćem pogledu na 'stvar' - da je Narodno pozorište staromodno, konzervativno, gluma 'turska', da ima stotine zaposlenih koji ništa ne rade, a i kada rade, ne umeju ništa valjano da urade, da je rupa bez dna... Neka od ponuđenih 'rešenja' u novijoj 150 godina dugačkoj istoriji Narodnog pozorišta, bila su: 'Ključ u bravu, pa sve iz početka', dok je recept 'Svi na ugovore' ili '500 zaposlenih, kao u HNK u Zagrebu' skorijeg datuma", piše Nenadovićeva.

Ona smatra da joj se danas čini da se nalazimo "u stalnom konfliktu s nama samima, između busanja u grudi nacionalnim identitetom i instant implementacijama inostranih modela, zaglavljeni u vakumu između recidiva prošlog vremena i nekog novog, uvek pretećeg, modela za budućnost".

"Sigurno da ovde imamo dovoljno pametnih i obrazovanih ljudi, u koje je ova država uložila školujući ih, a zatim im isplaćujući plate iz budžeta poreskih obveznika ove zemlje, koji neće biti destruktivni prema sistemu i instituciji, već konstruktivni u osmišljavanju novog model evidentno lošeg funkcionisanja, modela koji će biti napravljen da našem pozorištu bude po meri, a ne da ulazimo u "tuđ kostim" - tesan ili preveliki", piše Nenadovićeva.

Na kraju poručuje da "danas svi moramo moramo pomoći Narodnom pozorištu da ozdravi, da bi naša pokoljenja mogla da ga dočekaju, dostojnije od nas, u sledećem jubileju, za 150 godina.

Nastavak na Radio Televizija Vojvodine...



Pročitaj ovu vest iz drugih izvora:
Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Radio Televizija Vojvodine. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Radio Televizija Vojvodine. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.