Izvor: Vostok.rs, 07.Avg.2020, 19:04

Liturgijsko sabranje u manastiru Bliškova, osveštan konak i freskopis monaške trpezarije

Na praznik Uspenija Svete Ane, u petak 7. avgusta 2020. Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Joanikije služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju, u manastiru Vavedenja Presvete Bogorodice - Bliškova. Liturgijsko sabranje u manastiru Bliškova Vladici je sasluživalo sveštenstvo i monaštvo Eparhije uz molitveno učešće vjernog naroda. U arhipastirskoj besjedi sabranima Episkop je kazao da se skoro svi sveti proslavljaju na dan njihovog upokojenja ili mučeničke smrti, a za ljudski razum je čudno kako je da dan upokojenja glavni dan života svetih, dok su na zemlji. Smrt je za čovjeka, po riječima Vladike Joanikija, nešto najstrašnije, dok za onoga ko smrt doživljava hrišćanski to predstaljva sjedinjenje sa Hristom raspetim. „Koliko je god bolna, ako je hrišćanska, smrt nosi oznake slave Božje zato što je smrt prelazak u novi život i zato što oni koji su vjerujući i koji do poslednjeg svog daha ostanu u vjeri, oni se svojim smrtnim stradanjem sjedinjuju sa Gospodom. Nekolike smrti nazivamo uspenijem, to su one koje su posebno znamenite - Uspenije Presvete Bogorodice i Uspenije Svete Ane, majke Presvete Bogorodice“, rekao je Njegovo Preosveštenstvo. Podsjetivši na blagočestivi život Svete Ane, Vladika je naveo da je bila udata za Svetog Joakima, pobožnog čovjeka iz loze Davidove, a ona je od svešteničkog roda plemena Levijevog. Iako zadugo nijesu imali djece, uvijek su, naglasio je Preosvećeni Episkop, služili Gospodu, noseći tugu zbog toga što im Gospod nije dao poroda. „U Starom zavjetu onaj koji nema poroda označavan je kao da je od Boga kažnjen. To je po Božjem promislu, može biti i zbog nekog čovjekovog grijeha. Jednom, kad su već prestareli, strozavjetni sveštenik ih je ukorio, držeći se pogrešno onog starozavjetnog shvatanja koje još nije božansko, u pravom smislu te riječi. Ukorio ih je rekavši: Vi nijeste dostojni da prinesete Bogu dar, jer nijeste ostavili poroda u Izrailju. Tada su doživjeli vrhunac svog bola, jer ih je sveštenik vratio te nijesu mogli da pristupe Gospodu“. „Tugovali su, ali im je Gospod ubrzo dao porod, iako su bili prestareli i vidi se da je njihovo neplodstvo bilo po Božjem promislu i to po naročitom Božjem promislu“, besjedio je Vladika budimljansko-nikšićki. Božji promisao je bio da svog Sina pošalje u ovaj svijet i tražio je najdostojnije lice preko koga će Gospod da dođe u ovaj svijet. To je, poučavao je Vladika, bila, upravo, ćerka Svetih Joakima i Ane, Presveta Djeva Bogorodica „Vidite, kako se sramota ovih bezdjetnih roditelja obratila u slavu i to ne u privremenu, prolaznu slavu, kao što mi obično mislimo da je slavan neko ko je zadovoljan u ovom svijetu, ali je, ipak, sve podložno propadljivosti. A slava Svetih bogoroditelja Joakima i Ane se obratila u vječnu njihovu slavu.“ „I kao što je njihova tuga ranije bila beskonačna, još više je njihova radost postala beskonačna. Ispunjenje njihovog života se vrhuni u njihovom sjedinjenju sa Gospodom prilikom odlaska iz ovog svijeta, jer su Gospodu poslužili“, istakao je Episkop Joanikije. Na ovaj sveti dan Crkva molitveno proslavlja, posebno, Svetu Anu, a Sveti Joakim i Ana zajedno se slave poslije praznika Rođenja Presvete Bogorodice. „Kada slavimo Svete roditelje Presvete Bogorodice i Nju slavimo, kada slavimo Presvetu Bogorodicu slavimo Hrista Gospoda, Koji je od Nje primio ljudsku prirodu, postao kao jedan od nas, Sin Božji, Bogočovjek, istiniti Bog, istiniti čovjek, Spasitelj, Gospod Koji nas osvećuje i usinovljuje Bogu i Ocu, daje nam slobodu da se svom Bogu obraćamo kao rođenom ocu, da se Bogu Svedržitelju Tvorcu neba i zemlje obraćamo kao svom ljubećem ocu“. „Takav je Božji promisao koji nam daje nevjerovatan primjer i pouku za sva vremena da u najtežim iskušenjima i u najtežim vremenima nikada ne smijemo klonuti duhom, nego da se iznova osnažimo Božjom milošću i Božjom blagodaću koja je uvijek sa nama, ukoliko se obratimo Gospodu i zatražimo od Boga Njegove milosti, blagodati, dobrote, praštanja i ljubavi“, poučavao je Vladika. On se osvrnuo na obnovu drevne svetinje, manastira Bliškova, čiji novopodignuti konak i freskopis monaške trpezarije su danas osveštani. „Sabrali smo se, prije 20-ak godina, oko razrušenih temelja ove svetinje, sabrali smo se iz ljubavlji prema njoj, jer nas je ona, i kao razrušena svetinja, grijala, osvećivala i upućivala na pravi, istiniti put Božji, pa smo, polako, obnovili ovu svetinju. Naročito je unapređena i ukrašena od kad je došao otac Vladislav iz Svete zemlje, njen iguman, koji je ovu svetinju ukrasio i novi konak podigao“. „Danas ćemo, posle ove svete službe, izvršiti osvećenje fresaka u trpezariji. Rijetko koji naš manastir ima ukrašenu trpezariju, a otac Vladislav, koji se nagledao ljepote u Svetoj zemlji, tu ljepotu je ovdje prenio. Hvala Bogu, sve češće se sabiramo ovdje, kao u veliko svetilište i staru svetinju, koja je naš korijen, koja je simvol našeg identiteta, naše istorije, našeg pamćenja. Neka bude na zdravlje i na spasenje naše današnje sabiranje oko Hrista Boga i ovaj divni i veliki praznik Svete Ane majke Presvete Bogorodice, koja se mnogo poštuje u cijelom hrišćanskom svijetu. Da nam njene molitve budu na pomoći“, zaključio je Preosvećeni Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije. Nakon odslužene Liturgije osveštan je manastirski konak i freskopis u trpezariji. Eparhija

Nastavak na Vostok.rs...

Capital.ba: Najava događaja za subotu, 8. avgust 2020. godine