Levi protiv Vatikana

Izvor: Politika, 01.Jul.2007, 12:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Levi protiv Vatikana

Tri puta je Sveta stolica tražila odbacivanje tužbe dr Džonatana Levija protiv Vatikanske banke, koji tvrdi da je ova banka posle 1945. "prala" novac iz NDH

Doktor Džonatan Levi od 1998. bije tešku sudsku bitku u SAD. Hoće da istera na čistac da je preko Vatikanske banke, zahvaljujući pripadnicima Franjevačkog reda pre svega, posle 1945. godine "oprana" velika suma novca koja je iz NDH preneta u Vatikan (proces poznat kao "Alperin protiv Vatikana"). Tužbom kojoj se do >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << danas pridružilo na desetine pojedinaca i udruženja Srba, Ukrajinaca, Jevreja i drugih žrtava genocida u Drugom svetskom ratu, danas građana SAD, traži se utvrđivanje krivice Vatikanske banke u ovom slučaju i obeštećenje žrtava i opljačkanih.

Proces traje dugo, odugovlačenje je (ne)objašnjivo, ali je dr Levi optimista.

Dok razgovaramo u prostorijama Srpsko-američkog centra u Beogradu, gde nam je domaćin kolega Dušan Zupan, saznajemo ponešto i iz biografije dr Levija koji je član Međunarodne krivične advokatske komore u Hagu.

Razume i poneku reč srpskog, jer je njegova supruga Ruskinja iz Ukrajine. Nismo ga pitali da li je ona uticala da dr Levi pređe u pravoslavlje.

Sudski spor protiv Vatikanske banke, koji je Levi pokrenuo 1999. godine, sud u San Francisku je konačno prihvatio tek 2006. godine i sada je taj proces u toku.

Naš sagovornik je doputovao u Beograd, ne samo zato da bi saznao i nove, dragocene činjenice, koje će mu poslužiti u ovom složenom i teškom sudskom postupku, nego i da oslušne lokalnu atmosferu, da se uveri da li u Srbiji uopšte postoji spremnost da dobije više od simbolične podrške za ono što čini.

Gospodine Levi, koje su najsvežije vesti o sporu "Alperin protiv Vatikana"?

Sada čekamo na odluku drugostepenog suda, jer je Vatikan podneo zahtev da suđenje bude obustavljeno.

Zbog čega?

Argument glasi da je Vatikan suverena država, a suverenoj državi ne može da se sudi, osim pred međunarodnim sudom. U ovom slučaju, proces je pokrenut našom tužbom i vodi se pred pred američkim sudom.

Ali, vi i niste podneli tužbu protiv Vatikana kao države, već protiv Vatikanske banke i Franjevačkog reda, ako se ne varam?

Baš tako, naša tužba je usmerena protiv Vatikanske banke i Franjevačkog reda, zato što su posle 1945. godine oni organizovali "pranje" novca opljačkanog od žrtava genocidnih zločina u Drugom svetskom ratu, u NDH, u Sovjetskom Savezu, u Ukrajini i drugde.

Kada očekujete odluku drugostepenog suda?

Iskren da budem, ne znam.

Kako to?

Zato što ovo nije običan slučaj. U prethodnoj fazi postupka, na jednu odluku suda smo čekali punih 18 meseci.

Uprkos tome, jeste li zadovoljni učincima svoje tužbe?

I da i ne. Srećan sam što je sudski postupak uopšte pokrenut, što traje, ali ne mogu da budem zadovoljan zbog odugovlačenja tog procesa. Godine prolaze, ljudi koji su podržali našu tužbu umiru. Vremensko rastezanje sudskog postupka znači da mnogi od njih neće dočekati povoljan ishod ovog spora.

Kako ste, kada i zašto započeli ovaj spor protiv Vatikanske banke?

Početkom devedesetih radio sam neke poslove za ukrajinsku vladu. Tražili su od mene da ispitam da li se može ući u trag tzv. ustaškom blagu jer su i Ukrajinci stradali u Jasenovcu i u drugim logorima u NDH. Odgovorio sam da Srbi o tome treba mnogo više da brinu, ali da i pitanje koje postavlja Ukrajina ima smisla, zato što je ona bila u sastavu SSSR-a u Drugom svetskom ratu, a hrvatska ustaška legija ratovala je na Istočnom frontu, kod Lenjingrada.

Tužbu ste podneli, ako se ne varam, 1999. godine?

Upravo tako, s nadom da će joj se odmah priključiti i Srbi, žrtve genocida u NDH, ali se to nije dogodilo.

Kako to objašnjavate?

I sami znate kako su tada bili loši odnosi između SAD i SR Jugoslavije, šta se sve dešavalo u to vreme. Ipak, stvari su krenule nabolje. Prvo su se našoj tužbi priključili američki Srbi, a onda i Srbi iz Srbije.

Da li je to uticalo na sadržaj tužbe?

Od kada je podneta, tužba je imala četiri verzije. Prvo je bio iznet uobičajeni zahtev za restituciju, kao što su to radile mnoge grupe Jevreja u SAD. Onda je tužba dograđivana. Mi smo očekivali da će Vatikan na te zahteve pozitivno odgovoriti, kao što su učinile Nemačka i Švajcarska, kada su izašle u susret zahtevima za restituciju žrtava holokausta i ropskog rada u nacističkom Trećem rajhu.

Vaša očekivanja su bila izneverena?

Pokazalo se da Vatikan nije isto što i drugi kada je reč o Srbima. Suprotstavili su se tužbi, žalili su se drugostepenom, Apelacionom sudu, a on je presudio da nije dozvoljena tužba kojom se traži utvrđivanje istine o genocidu u Drugom svetskom ratu, o Jasenovcu, o NDH i ustašama...



Zato što su to politička pitanja...

Kako je onda proces po Vašoj tužbi započet?

Tako što je Apelacioni sud presudio da je tužba validna u onom delu u kome se traži utvrđivanje istine o zlatu i novcu NDH koji su prebačeni u Vatikan, a posle Drugog svetskog rata korišćeni u velikoj operaciji "pranja" novca. Sud je dozvolio da se o tome raspravlja, a mi smo tužbu podneli pre osam godina. Danas raspolažemo sa sto puta više informacija nego na početku o ulozi Vatikanske banke i franjevaca u "pranju" novca iz NDH posle 1945. godine.

Šta je na strani Vaše tužbe bio odlučujući argument? Da li je to bio neki arhivski dokaz, neko svedočenje ili nešto treće?

Pored različitih dokumenata, uspeli smo da dobijemo svedočenje samo jednog, ali izuzetno važnog svedoka, Vilijama Gauona. On je imao 19 godina kada je kao obaveštajni oficir vojske SAD delovao u Rimu 1946/47. godine. Tada je istraživao ustaše i njihove veze, pa je svedočio da je kod njega došao fratar Krunoslav Draganović, ponosan što je spasao blago iz trezora NDH. Pomenuo je deset kamiona koje su britanski vojnici, ili Hrvati obučeni u britanske uniforme, dovezli u samostan San Đirolamo, a odatle su to blago prebacili u Vatikan Draganović i Đovani Montini, kasniji papa Pavle VI.

Vrhunski, višestruki obaveštajac Krunoslav Draganović je tada neposredno radio i za CIA?

To dokazuju dokumenti iz tajnih arhiva američkih obaveštajnih službi koje smo uspeli da dobijemo u postupku po tužbi Levi protiv CIA iz 2001. godine, na osnovu Zakona o slobodi informacija. Tražili smo pristup dosijeima američke tajne službe. Dokumenti iz američkih arhiva potvrđuju da je Draganović radio za Montinija, a bio je i američki agent. Nisu mu sasvim verovali, zabeleženo je da je bio nepouzdan, jer je uglavnom pomagao ustašama.

Da li su se američke službe, ipak, okoristile uslugama Draganovića?

On je, da pomenem to kao primer, predao Amerikancima borbena pravila službe ondašnje JNA, s tim što je ostala sumnja da li ih je pre toga frizirao u nekim segmentima.

Pomenuli ste Vilijama Gauona. Da li je njegovo svedočenje imalo odlučujuću snagu u prihvatanju tužbe koju ste podneli protiv Vatikanske banke i Franjevačkog reda zbog "pranja" novca posle 1945. godine?

Zahvaljujući Gauonovom svedočenju, mi smo konačno mogli da nastavimo taj proces. Gauon je ostao čvrst, jer su advokati Vatikana na njega puna tri dana vršili pritisak da odustane od svedočenja. Među njima je bio i Tomislav Kuzmanović, nosilac odlikovanja Franje Tuđmana za učešće u borbama u Vukovaru, advokat odbrane u nekim sporovima koji se protiv građana Hrvatske danas vode pred Haškim tribunalom.

Da li je protiv Vaše tužbe intervenisano i direktno iz Vatikana?

Čak tri puta je vatikanski sekretarijat za inostrane poslove, preko američkog Stejt departmenta, tražio da naša tužba bude odbačena. Stejt department, srećom, te zahteve nije uvažio.

Jeste li Vi tražili pomoć američke vlade u ovoj stvari?

Jesam, baš od Stejt departmenta, ali nisam dobio nikakav odgovor.

Kako sarađujete sa srpskim organizacijama u SAD?

To je vrlo komplikovano pitanje. Pomoći ima, ali izostaje snažna podrška. Kada je proces pokrenut, 1999. godine, Srbi su u SAD imali druge prioritete, Miloševića, opoziciju u Srbiji, dijasporu... Posle oktobra 2000. godine krenulo je nabolje.

Da li ste zadovoljni načinom na koji mediji prate ovaj proces?

Mislite na medije u SAD?



Prate teško, jer ne razumeju istoriju Balkana. Korektno, sažeto izveštavaju o onome što se dešava na sudu. Ipak je to za američke medije nešto što interesuje Srbe u SAD. Nije to problem uzdignut na nivo američkog interesa.

A mediji u Srbiji, da li oni prate to što radite?

Nastoje, uključujući i "Politiku".

Već nekoliko dana ste u Beogradu. Da li je ovo dobar trenutak za posetu ove vrste?

Vreme za posetu je vrlo dobro. Mislim da je svim stranama u interesu da sporna pitanja budu rešena, jer se time eliminišu problemi koji opterećuju. A tema ustaša svakako opterećuje ljude na ovom prostoru.

Nesumnjivo, ali kakve veze to ima sa američkim sudovima?

Odluke američkih sudova imaju težinu i van SAD. Američki sudovi su rešili slučajeve jevrejskih zahteva protiv počinilaca holokausta, jermenske zahteve prema Turskoj, kao i druge slične slučajeve. Ti sudovi imaju iskustva u ovakvim stvarima i svojim odlukama doprinose pomirenju van granica SAD.

Kako doći do pomirenja ako prethodno nije utvrđena krivica?

Krivice su utvrđene, ali je danas, kao jedino otvoreno pitanje, ostalo ono što su počinili NDH, ustaše i Vatikan u Drugom svetskom ratu. Rekao sam, pred američkim sudom o tome ne može da se raspravlja, pa zato našom tužbom želimo da isteramo na čistac odgovornost Vatikana, odnosno Vatikanske banke i franjevaca, za pranje novca NDH posle Drugog svetskog rata. Odluka suda bi trebalo da utvrdi krivicu, a onda je to korak do pomirenja. Sudovi u SAD imaju dosta iskustva u sličnim procesima. Pomenuću strašne zločine pedofilije među katoličkim sveštenicima.

Mislite da Srbija i ovdašnja javnost mogu da doprinesu rasplitanju tog čvora i utvrđivanju krivice Vatikana?

Svakako da mogu. Zato pozivam Srpsku pravoslavnu crkvu, političare, medije i sve one koji se osećaju zainteresovanima, da postave pitanje Vatikanu zašto i dalje negira, ne priznaje istinu? Vatikan se izvinio Jevrejima i drugima, jedino se nije izvinio Srbima.

Da li se Vi nadate konačnom pozitivnom ishodu?

Naravno, uveren sam u takav rezultat. Argumenti su na našoj strani, naša tužba će pobediti na sudu. Ako treba, na taj povoljni ishod ćemo čekati i narednih deset godina.

Slobodan Kljakić

[objavljeno: 01.07.2007.]

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.