Krvna osveta

Izvor: Deutsche Welle, 07.Nov.2016, 14:30   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Krvna osveta

O krvnoj osveti se u Albaniji nerado govori – ali ona još uvek postoji. Ovo je priča o jednoj učiteljici koja obilazi decu i porodice koje žive u izolaciji - zbog straha od osvete.

Liliana Luani je na putu: sat vožnje autom, 45 minuta čamcem i onda još pola sata pešice. Toliko ova učiteljica mora da pređe da bi došla do severnoalbanskog sela Mazreka - i to tri puta nedeljno. Uz to vikendom obilazi naročito teško pristupačna sela, posećuje decu i uči ih da čitaju >> Pročitaj celu vest na sajtu Deutsche Welle << i pišu - bez plate. Ta deca ne idu u školu jer njihove porodice žive povučeno, zbog straha od krvne osvete. Ova 58-godišnja učiteljica za njih kaže da su to "njena deca". Za tridesetoro takve dece različitog uzrasta na širem području Skadra i Dukađina brine se Liliana Luani. Udžbenike nabavlja uz pomoć donacija, a decu podučava prema planu koji je sama napravila. Daje im domaće zadatke koje kontroliše kad dođe sledeći put.

Stara rana koja stalno krvari

O temi krvne osvete se u Albaniji najradije ne govori. Prevelika je sramota da ta pojava iz davnih vremena još uvek postoji. Vekovima je "Kanun", albansko običajno pravo, regulisalo život plemena na severu Albanije. Prema tom pravu, porodica čiji je član ubijen sveti se porodici ubice tako što ubija njenoh člana. Glava za glavu. Od krvne osvete su izuzete žene i deca do 16 godine.

Liliana Luani

Danas se počinitelji zločina često ne drže strogo propisa usmeno prenesenog običajnog zakona, neretko se i najobičnija ubistva prikazuju kao krvna osveta. Pozivanje na "Kanun" je samo izgovor, da bi se opravdalo nepoštovanje države i zakona. Zakonodavac je, istina, kaznu za ubistvo zbog krvne osvete ponovo povećao na 30 godina zatvora ili doživotnu robiju, ali u Albaniji se pravda ponekad uzima i svoje ruke. Mnogi se uopšte ne usuđuju da podnesu krivičnu prijavu protiv nekoga iz protivničke porodice, zbog pretnji smrću. To pokazuje nedostatak poverenja u pravosuđe.

Život u izolaciji

Albanski ombudsman za ljudska prava Igli Totozani u svom najnovijem izveštaju prebacuje državi ravnodušnost prema tom problemu. "Državne institucije se ne bave ozbiljno krvnom osvetom. Tako nema tačnih policijskih podataka o broju ubijenih zbog krvne osvete ili broju izolovanih porodica." Prema navodima Albanskog odbora za nacionalno pomirenje 2013. je gotovo hiljadu dece živelo u izolaciji, sada ih navodno ima samo 40.

Učiteljica Liliana Luani ne veruje tim brojkama. "Ja znam broj dece koju podučavam. Ali, bez obzira na brojke, svako dete koje živi u izolaciji je jedno dete previše." Iz iskustva zna da takva deca kasnije neće znati da čitaju ni pišu. Ona pate zbog izolacije, sanjaju o svetu i uvek iznova pokušavaju da pobegnu. Neka deca žive virtuelni život preko Fejsbuka ili drugih društvenih mreža. "Koliko god ovaj posao bio naporan, radujem kad mogu da vidim tu decu, sreću u njihovim očima kad ja dođem. Pričaju mi svoje tajne, svoje snove", kaže učiteljica Luani.

Crtež deteta protiv krvne osvete

Više od obične nastave

Kada porodice žive u krvnoj osveti, deca mogu slobodno da se kreću samo ako od protivničke strane imaju "obećanje" mira, priča ova učiteljica. Ako nemaju to obećanje, ona godinama žive u izolaciji, ne idu u školu ili idu neredovno. "Posebno dečaci ne žele da ostaju kod kuće i onda se stvarno izlažu opasnosti. Znam slučaj Mirija (ime promenjeno), 16-godišnjeg dečaka. Ne želim da ostanem ovde, govorio mi je, i često je bežao od kuće. Jednog dana neko od protivničke porodice ubio ga je pištoljem nasred ulice. Tog dečaka neću nikad zaboraviti", kaže učiteljica boreći se sa suzama dok mi pokazuje njegovu poslednju fotografiju.

Ona zna - kad otvori vrata jedne porodice koja živi u izolaciji, više nije samo učiteljica. Jer, u takvim porodicama vlada ne samo veliki strah, nego i veliko siromaštvo. "Nekad organizujem lekarsku pomoć. Te porodice su prepuštene same sebi." Podučavanje ove dece je više od učenja čitanja i pisanja. Važnu ulogu imaju i razgovori. "Brojna deca rastu sa psihologijom mržnje, od njih se očekuje da izvrše krvnu osvetu. Objasniti im da je to zločin, nije lako. Ja pokušavam da ih naučim  toleranciji i pomirenju, ali to ne uspeva uvek. Uticaj porodice je jako veliki." U međuvremenu je i država uočila važnost njenog rada.

Nastavak na Deutsche Welle...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Deutsche Welle. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Deutsche Welle. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.