Izvor: Politika, 10.Nov.2014, 13:01 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Jeftin barel sluti izmenjeni svet
Nakon trogodišnjeg perioda relativne stabilnosti cene nafte na svetskom tržištu (oko 100 američkih dolara), barel je od juna do danas na merkantilnim berzama pojevtinio oko 28 odsto. Nagli pad cene pokretačke sirovine svetske industrije delimično su podstakli izveštaji o skromnom oporavku globalne privrede i dramatičnom porastu proizvodnje u Libiji, >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << ali ponajviše nedavna ćudljiva objava Rijada da je vreme da se svet navikne na osetno nižu cenu barela.
Motivi najvećeg svetskog izvoznika nafte da uprkos padu cene crnog zlata nastavi da zasipa tržište sirovinom, i istovremeno kupcima širom sveta nudi povoljnije petroaranžmane u odnosu na druge članove zajedničkog kartela, nisu poznati. U međuvremenu, dalji obim proizvodnje naftaškog udruženja koje isporučuje 40 odsto nafte na svetskom tržištu, očekivana je tema predstojećeg samita OPEK-a 27. novembra u Beču.
Pojevtinjenje nafte donosi, inače, određeno olakšanje kod kupaca širom sveta, ali izaziva i mnogobrojne nedoumice. Kako će na novonastalu situaciju reagovati proizvođači izvan sastava OPEK-a (npr. Rusija)? Kojim sve putevima džihadisti Islamske države na Srednjem istoku nastoje da prodaju sirovinu koje su se domogli? Ova i slična pitanja i dileme iz arene strateškog biznisa nagoveštavaju period novih planetarnih neizvesnosti.
* * *
Anglo-australijska petrofirma izvozi teksasku naftu bez zvaničnog odobrenja Vašingtona. Kineska i iranska mornarica izvode manevre u Persijskom zalivu. Ruska podmornica iz dubina Arktičkog okeana ispaljuje interkontinentalnu raketu protiv zamišljenog neprijatelja. Tri navedena, a naočigled nepovezana, nedavna događaja imaju jedan zajednički imenitelj: od letos ćudljivo izmenjena pravila u areni svetske trgovine naftom.
Najnovije poglavlje neizvesnosti na tržištu pokretačke sirovine svetske industrije otvoreno je sredinom juna kada je cena barela severnoatlantskog „brenta” sa 119 dolara počela da pada. Prošlog petka – dan nakon objave OPEK-a o izgledima svetske trgovine naftom do 2040. godine (!) – barel „brenta” sa decembarskim datumom isporuke na berzi u Njujorku prodavao se za 82,34 dolara.
I dok je pad cene barela preko leta manje-više bio postepen, od 8. oktobra cena svih tipova nafte iz dana u dan se sunovraćuje.
Okidač dramatične promene tempa u berzanskoj razmeni nafte i novca bila je izjava neimenovanih zvaničnika Saudijske Arabije, vodećeg svetskog izvoznika nafte, nakon razgovora tog dana sa takođe neimenovanim sagovornicima u Njujorku.
„Vreme je da se svet navikne na cenu barela ispod 80 dolara, možda i celu godinu, dve”, poruku anonimnih predstavnika Rijada vodećim kupcima u Njujorku” preneo je prvi britanski Rojters.
U opštem metežu koji od tada traje među kupcima ali i prodavcima crnog zlata, do danas nije obelodanjeno – ko su u stvari bili učesnici sudbonosnog razgovora u Njujorku, i zbog čega su zaključili – ako su se uopšte složili – da je vreme da se svet navikne na eru jevtine nafte.
Međunarodne berze i politički establišment na sve četiri strane sveta razvili su zatim pregršt teorija o motivima Rijada da „iz čista mira” – umesto osvedočenog stabilizatora povremenog nesklada između globalne tražnje i ponude (kao na primer nakon havarije nuklearke „Fukušima” ili rasula u Libiji) postane podstrekač velike neizvesnosti. Do juče je Rijad u slučaju viška nafte na globalnom tržištu smanjivao proizvodnju (značajno utičući na vrednost barela), ovog leta odlučio je da uprkos padu cene zaspe svet crnim zlatom.
U međuvremenu, zvanični Rijad nijednu u nizu spekulacija o motivima samostalne najave ere jevtine nafte nije ni potvrdio ni demantovao.
„Međunarodno tržište nafte je dobro snabdeveno, barel nafte po ceni od 100 dolara prihvatljiv je i za proizvođače i za kupce”, tvrdio je Ali el Naimi, ministar za naftu Saudijske Arabije u proleće 2013. godine.
(Foto Rojters)
Prošlog četvrtka generalni sekretar OPEK-a Abdulah el Badri je predstavljajući globalnu prognozu razvoja svetske trgovine naftom do 2040. godine upozorio da je tržište danas veoma dobro snabdeveno.
„Spekulacije su odigrale važnu ulogu u tekućem obaranju cene nafte: pad od 28 odsto od juna je zabrinjavajući, ali nema razloga za paniku. Niska cena nafte je na duže staze neodrživa”, izjavio je Badri.
Šta je onda moglo biti motiv Saudijske Arabije da najavi osetno pojevtinjenje nafte u sledećoj godini-dve?
Odgovor je, čini se, vidljiv iz dugoročne Globalne prognoze OPEK-a koja se poziva na mnogobrojne analize Ujedinjenih nacija.
Jedino globalno udruženje proizvođača nafte za početak je prihvatilo procenu UN da će stanovništvo sveta sa današnju 7,1 milijardu ljudi do 2040. godine narasti na gotovo devet milijardi. Više od 60 odsto svetskog stanovništva živeće u gradovima 2040. godine, pri čemu će Azijati, željni da se što više kreću kolima, povećati broj benzinskih automobila u saobraćaju za 68 odsto. Samo Kinezi će do 2040. godine pokupovati još 470 miliona četvorotočkaša, računa OPEK. Uporedo sa najavljenom demografskom eksplozijom u sledećih 26 godina, obim globalne ekonomije biće 260 odsto veći nego što je bio lane, očekuje naftaški kartel.
Težište tog enormnog budućeg privrednog razvoja, po OPEK-u, upravo se izmešta u pacifički basen Azije koja će biti voljna da uvozi naftu iz svih krajeva sveta, ali ponajviše sa Srednjeg istoka, Rusije, Kaspijskog regiona, Afrike.
Tražnja nafte do 2040. godine porašće za 60 odsto, veruje OPEK, pri čemu će fosilna goriva ostati vodeći izvor energije u svetu. Ukupna tražnja nafte do 2040. narašće za 21 milion barela dnevno, na na oko 111 miliona mernih burića – ponajviše u petrohemijskom kompleksu Indije i Kine, smatra OPEK.
Naglašeno ružičasta slika predstojeće saradnje naftaškog kluba u Persijskom zalivu sa poslovnim partnerima u Aziji bazirana je na nizu diskutabilnih hipoteza.
OPEK u Globalnoj proceni naime očekuje da će cena barela dugoročno nominalno iznositi oko 110 američkih dolara. Zatim, da će četiri decenije stara američka zabrana izvoza nafte ostati i dalje na snazi, kao i da će SAD i Kanada dostići vrhunac proizvodnje energenata 2030. godine. OPEK prognozira i da Evropa – za razliku od SAD – zadugo neće ostvariti znatniji privredni rast. „Buduća energetska staza EU je nejasna”, smatra OPEK.
U areni ovakvih najava, očekivanja, neizvesnosti ali i 64 trenutno aktivna konflikta nisko-srednjeg intenziteta širom sveta, kome dugoročno odgovara skupa nafta?
Anonimni kružok okupljen u Njujorku 8. oktobra – jednom efektnom izjavom – naterao je svet da se zagleda u budućnost.
Tanja Vujić
--------------------------------------------------------------
Crno zlato za finansiranje džihadista
Najveći problem u borbi sa Islamskom državom (poznatom i kao Idil) nije njeno radikalno shvatanje islama već ogromno bogatstvo kojim raspolaže a koje najvećim delom potiče od ilegalne trgovine naftom – jedna je od zaključaka nedavno održane diskusije o fenomenu Idila. Džihadisti od prodaje nafte dnevno zarađuju i do tri miliona dolara, ali način na koji ova trgovina funkcioniše na terenu i dalje najvećim delom ostaje misterija.
U ekskluzivnoj priči sa sirijsko-turske granice onlajn magazin „Bazfid” pokušava da makar delimično rasvetli uigranu akciju šverca nafte iz ratnih područja.
Reporter „Baz fida” prati rad jednog od švercera, izvesnog Omara, koji ga uvodi u svet unosne trgovine. Lanac transporta počinje najpre sa Idilom čiji ljudi crpe naftu iz naftonosnih polja koja su zauzeli u Siriji a potom se ona prebacuje do granice sa Turskom. Potom se nafta upumpava u cevi ukopane pod zemljom čiji drugi kraj izbija na turskoj teritoriji gde je preuzima druga grupa saradnika i puni kanistere namenjene za prodaju. Ljudi poput Omara su zaduženi za dalji transport nafte do lokalnih turskih biznismena koji je preprodaju benzinskim pumpama ili drugim trgovcima na crnom tržištu.
Do procvata šverca nafte iz Sirije došlo je istovremeno sa haosom koji je zahvatio zemlju 2011. Od samog početaka sukobljavanja opozicije i vlade Bašara el Asada bilo je jasno da će oni koji budu kontrolisali naftonosna polja imati prednost. Pobunjenici su veoma brzo otkrili velike mogućnosti koje otvara unosna trgovina, pa je šverc nafte u Tursku postao najlakši i najsigurniji način da se brzo dođe do potrebnog novca.
(Foto Rojters)
I Omar je svojevremeno ratovao protiv Asada, ali ono što je zarađivao kao član pobunjeničke gerile nije bilo dovoljno za život njegove porodice. Danas je švercer za Islamsku državu, organizaciju koja je otela deo njegove zemlje, ali računica je jasna – od novca koji mu ostane kada izmiri sve obaveze prema Idilu njegova porodica može makar pristojno da živi.
Reporter „Bazfida” navodi da je sirijsko-turska granica naročito propustljiva za ovakav vid trgovine, dok na to pogranična straža uglavnom ne reaguje.
„U prošlosti, sada i ubuduće Islamska država se bavila i baviće se švercom nafte u Tursku. A straža na granici na to zatvara oči”, tvrdi jedan od „biznismena” uključen u švercerski lanac.
Samo na istoku Sirije Idil kontroliše 60 odsto kapaciteta za proizvodnju nafte. Procenjuje se da su vazdušni udari koje predvodi Amerika za samo 10 odsto umanjili obim džihadističke trgovine naftom iz Sirije i Iraka. Zbog toga analitičari upozoravaju da bi za efikasnu brobu protiv džihadista trebalo usmeriti energiju na presecanje finansiranja Idila koje za sada velikim delom zavisi od nafte. Ako bi im se uskratila mogućnost za šverc crnog zlata verovatno više ne bi imali titulu najbogatije terorističke organizacije na svetu, što bi ih na kraju učinilo ranjivijim.
D. Vukotić
--------------------------------------------------------------
OPEK na prekretnici
Mimo tradicije, na redovan godišnji sastanak OPEK-a 27. novembra u Beču ovog puta nije pozvan nijedan proizvođač nafte izvan sastava dvanaestočlanog kluba (Alžir, Angola, Ekvador, Iran, Irak, Kuvajt, Libija, Nigerija, Katar, Saudijska Arabija, UAE i Venecuela), koji je inače osnovan 1960. godine u Bagdadu.
Trenutak je delikatan: sadašnja cena nafte ruši budžetske planove najmanje polovine članica OPEK-a koje su uveliko računale da će barel iduće godine koštati 100 dolara. Jedinstvo unutar kartela –koji je 1973. godine šokirao svet odlukom da nakon arapskog poraza u ratu sa Izraelom podigne cenu barela za 70 odsto i uvede naftni embargo Zapadu – danas je na niskim granama.
Nedavni apel Venecuele da OPEK održi vanredni samit da zaustavi pad cene nafte, nije naišao na razumevanje Saudijske Arabije. U međuvremenu, jedino je Libija izašla sa zvaničnim zahtevom da OPEK donese odluku o zajedničkom smanjenju proizvodnje, ali uz zahtev Tripolija da ta severnoafrička zemlja bude izuzeta zbog oružanih sukoba oko nalazišta. Inicijator obaranja cene nafte, zvanični Rijad je uoči predstojećeg samita već najavio da ne vidi razlog da smanji proizvodnju. Rijad je u međuvremenu dodatno snizio cenu nafte koju prodaje u SAD, a kupcima u Aziji ponudio povoljnije aranžmane od onih koje na istom tržištu nude Irak i Kuvajt.
„Članice OPEK-a ratuju među sobom da bi sačuvale svoj udeo na preobilno snabdevenom tržištu nafte”, upozorio je nedavno dana irački ministar energetike Adel Abdul Mahdi.
U sadašnjem sastavu, OPEK isporučuje 40 odsto nafte na svetskom tržištu. T. V.
objavljeno: 10.11.2014.