Izvor: Politika, 03.Sep.2007, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Gotovina za dobrodošlicu
Portret haškog optuženika i rasistički grafiti uz puteve u Dalmaciji kojima prolaze hiljade stranih turista
Od našeg stalnog dopisnika
Šibenik, 2. septembra – Zahvaljujući novom, odličnom autoputu, iz Beograda do severnog i srednjeg Jadrana stiže se kolima brzo, za pet-šest sati. Umesto skoro dva puta duže vožnje do mora na istoku ili jugu kontinenta, gde su turistima iz Srbije potrebne vize, za nekoliko sati vožnje (kroz zemlju za koju nije potrebna >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << viza) stiže se na, kako je to nedavno poetski opisao slovenački ministar odbrane Karl Erjavec – "najlepše more na svetu". Ne, nije reč o Sloveniji, nego o hrvatskom delu Jadrana koji modernim autoputem sa svim pratećim objektima potrebnim savremenim nomadima – od benzinskih stanica na svaki 41 kilometar do ugostiteljskih objekata na živopisnim vidikovcima – povezuje Srbiju preko Zagreba i Karlovca do Splita.
Kako to da smo tokom 16 dana istraživanja severne i srednje Dalmacije uočili samo tri srpske registracije u moru slovenačkih, mađarskih, čeških, slovačkih... Domaćini manjak "automobilskih turista" iz Srbije objašnjavaju tragičnim događajima iz nedavne prošlosti. A sve to je potkrepljeno i vizuelnom opomenom, za slučaj da se namernik iz Srbije oseti preterano dobrodošlim. Na najprometnijem mestu u Šibeniku – pred ulazom u kompleks pet Solarisovih hotela, stoji trafo-stanica, a na njoj ogroman grafit "Zar se stidite hrvatskih branitelja" uz još veće slovo U (ustaše). Pored toga, brojne goste ove prestižne turističke destinacije "pozdravlja" još veći napis: "Srbi, van iz Hrvatske".
Na desetom kilometru od Šibenika prema popularnom Primoštenu, prekrasnoj uvali odmah pored superprometnog magistralnog puta, dominira pano na kome je portret haškog optuženika Ante Gotovine. Ne radi se o zaboravljenoj poternici, jer je slika opremljena pokličem "Generale, na zapovijed" (komandu), što otkriva da na goste iz Srbije u ovom delu Dalmacije još vrebaju mnogi koji o toleranciji, poštovanju različitosti, pa čak i o temeljnim ljudskim pravima ne žele da znaju – ništa.
Činjenica da nemali portret Ante Gotovine i rasistički grafiti mirno opstaju neposredno uz drumove pored kojih svakog dana prolazi na hiljade stranih i domaćih turista svedoči o teškim posledicama nacionalizma koji je zahvatio dobar deo hrvatskog društva. Uprkos naporima političara da se odnosi između Hrvatske i Srbije dovedu u evropsku normalu, dnevni događaji, koji su proteklog jula i avgusta punili naslovnice hrvatskih medija, teško da mogu prosečnom građaninu Srbije da donesu duševni mir na zasluženom odmoru. Kako, na primer, laka srca potrošiti neverovatnih 20 kuna (oko tri evra) za jednodnevno iznajmljivanje plastične ležaljke ili suncobrana (1,5 evra) na plaži, dok kandidat levice za narednog hrvatskog premijera Ljubo Jurčić u žaru predizborne kampanje grmi o neprihvatljivosti srpskog kapitala u Hrvatskoj? Jeste njegov šef Zoran Milanović probao da "omekša" Jurčićev stav objašnjenjem da to nije platforma SDP-a, te da je Jurčićeva izjava "istrgnuta iz konteksta": Milanović tvrdi da "kapital nema granice", a njegovi ovdašnji kritičari podsećaju da je zaboravio da Jurčićeva izjava nije bila samo "van konteksta" nego i "van pameti".
Ako turistu iz Srbije ekonomija ne brine, teško da će ga obliti milina dok ga sa svakog kioska "pozdravljaju" članci koji pozivaju na odbranu hrvatskog od najezde srpskih jezičkih uljeza.
Katolički nedeljnik "Glas Koncila" upozorava da izjave predstavnika Srba u Hrvatskoj i "srbijanskih čelnika u povodu Dana pobede i domovinske zahvalnosti objektivno ne služe dobru ni srpskog ni hrvatskog naroda", uz protivtežu u riječkom "Novom listu" koji objavljuje reči Žarka Puhovskog da hrvatsko pravosuđe popušta onima koji su ubijali Srbe pa u suprotnosti sa zakonom "ni Norcu ni Blaškiću, osuđenima za zločin, nije oduzet generalski čin".
Iako je ovdašnje pravosuđe, prema Puhovskom, blagonaklono prema onima koji su naređivali ili izvršavali egzekuciju Srba, podaci pokazuju da je među građanima Srbije sve veće interesovanje za letovanje u Hrvatskoj, naročito u Istri ili ostrvima poput Hvara i Korčule. Broj turista iz Srbije koji biraju Hrvatsku za mesto odmora u odnosu na prošlu godinu porastao je za 100 odsto, a pojedini hrvatski nedeljnici to su propratili komentarom da "Srbi letuju u Hrvatskoj jer ne mogu u druge zemlje".
Na stranu što to nije tačno na način kao što je predstavljeno, ali je tačno da hrvatski turizam zbog opisane politike gubi potencijalne goste, a na potencijalnom gubitku su i turisti iz Srbije koji radije putuju daleko od hrvatske obale, iako je ovaj deo Jadranskog mora, zahvaljujući brzim putevima, sada bliži nego ikad. Teško je išta porediti sa "lipotom jadranskih otoka", mirisom borova, "janjetinom ispod sača", školjkama na buzaru, friškim skušama na gradelama, melodičnim dalmatinskim narečjem i ljubaznim meštanima koji uprkos svim barijerama koje je podigla prošla politika odlično razumeju jezik kojim se služe srpski turisti. Oni, a ne "zatvorenost granica Srbije", jesu pravi razlog za povratak gostiju iz Srbije u Hrvatsku, a nema sumnje da bi taj broj bio i veći kada bi sa jadranskih saobraćajnica iščezla obeležja u savremenom svetu poraženog nacionalističkog smeća.
Svetlana Vasović-Mekina
[objavljeno: 03.09.2007.]
