Gnevni islamisti progone Kopte

Izvor: Politika, 20.Avg.2013, 13:31   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Gnevni islamisti progone Kopte

U Egiptu ponovo ugrožena najveća hrišćanska zajednica Bliskog istoka

„Egipat je islamski”, poručuju ovih dana grafiti ispisani po mnogim gradovima, pa je najveća hrišćanska zajednica Bliskog istoka ponovo na meti sve militantnijih islamista koji svoj gnev zbog skidanja sa vlasti njihovog predsednika usmeravaju na Kopte.

Otkako je armija 3. jula sa vlasti oborila islamistu Muhameda Mursija, Kopti, koji čine barem deset odsto od osamdeset četiri miliona stanovnika, >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << izloženi su žestokom progonu: njihove crkve, manastiri, škole, obdaništa i biznis ovih dana su na meti u najmanje devet provincija.

Ubijaju ih po Gornjem Egiptu, u gradovima uz Nil gde žive daleko pre nego što je islam stigao u Egipat u 7. veku. Na severu Sinaja, gde operišu naoružane militantne islamističke grupe, prošlog meseca ubijen je jedan koptski sveštenik. Napadaju ih u Port Saidu.

Sektaške tenzije decenijama tinjaju u Egiptu. Anvar el Sadat se obrušavao na islamiste koji će ga na kraju ubiti, dok je Kopt Butro Butros Gali bio njegov ministar inostranih poslova i kasniji generalni sekretar UN.

Husni Mubarak je prema islamistima i Koptima koristio politiku štapa i šargarepe. Međusobnu napetost dve zajednice doživljavao je kao migrenu kojoj nema leka.

Posle decenija nekad harmoničnih, ali često turbulentnih odnosa, tenzija se obnovila odmah posle Mubarakovog pada početkom 2011. i sve jačeg uticaja islamista u političkom, ali i svakodnevnom životu.

Patrijarh Tavadros u aprilu je kritikovao Mursija zbog nezaštićenosti koptske zajednice. Bilo je to u vreme napada na sedište crkve u Kairu posle sahrane četvorice Kopta ubijenih u gradu severno od Kaira – što je bio najteži incident sektaškog nasilja tokom dotadašnje Mursijeve vlasti.

Kopti su postali otvoreno zabrinuti kada su islamisti preuzeli sve poluge vlasti 2012. Pokazalo se da je politički islam više dominacija nego tolerancija prema Koptima, za koje islamisti misle da su povlašćeni, a ne diskriminisani.

Kakav je bio odnos islamista videlo se tokom proteklog Uskrsa kada su i Mursi i njegov premijer simptomatično propustili priliku da dođu u koptsku katedralu u Kairu, iako je to bila prilika da se posle serije prethodnih napada ispolji solidarnost sa ugroženom hrišćanskom zajednicom.

Mnogi Kopti su zato 30. juna učestvovali na velikom mitingu protiv Mursija, koji je armiji poslužio kao povod da „odazivajući se volji naroda” obori legalno izabranog predsednika.

Koptski patrijarh Tavadros Drugi sedeo je tada iza generala Abdela Fataha el Sisija, koga Muslimanska braća smatraju najodgovornijim za kasnije krvoproliće u kome je stradalo najmanje 800 osoba, većinom Mursijevih pristalica. „Kopti plaćaju cenu zapaljive retorike koju protiv njih koriste neki islamistički lideri i pristalice bivšeg predsednika”, kaže Išah Ibrahim iz Egipatske inicijative za lična prava.

Tako zemlja već duboko podeljena sukobom islamista, s jedne strane, i armije i mahom sekularnih liberala, s druge, dobija još jedan front koji preti eksplozivnim nasiljem.

Kopti sebe smatraju naslednicima Egipćana iz faraonskih vremena. Imaju svoj aleksandrijski kalendar zasnovan na drevnom egipatskom kalendaru.

Hrišćanstvo im je doneo apostol Marko, kada je 40. godine osnovao crkvu koja se jednostavno zvala Egipatska crkva.

Egipat je pre arapskih osvajanja u 7. veku bio poznat kao Egiptos – što na koptskom znači Kopt. Pojam se na arapskom izgovarao „Kibt” da bi se kasnije na zapadu pretvorilo u Kopt.

Koptska crkva doktrinarno pripada hrišćanskim crkvama istočnog rituala. Drži se monofizitskog učenja koje ne priznaje dvojnu Hristovu prirodu bogočoveka, iako je većina hrišćanskih crkava ovu doktrinu odbacila na saboru u Haldeji 451. godine.

Arapi su koptski jezik zabranili 997. i on od tada preživljava samo u crkvenoj liturgiji – čiji su koreni vezani za najstarije hrišćanske rituale u Jerusalimu – uz primese uticaja sirijske haldejske crkve i uz određenu dozu islamskog uticaja. Koptski jezik (bohairski dijalekt Aleksandrije) opstao je ipak samo u pasažima liturgijske službe koja je većinski na arapskom.

Od 19. i 20. veka većina vernika sebe naziva koptskim pravoslavcima, kako bi se razlikovala od manjine koja je prihvatila rimokatoličanstvo i od grčke pravoslavne crkve.

Koptska crkva ima svoje osnovne i srednje škole u mnogim mestima Egipta i veoma širok pokret škola nedeljom, u kojima đaci koji ne idu u koptske škole dobijaju versko obrazovanje.

U Kairu, gde živi koptski patrijarh Aleksandrije, postoje Institut za koptske studije, visoka teološka škola s njim u vezi, kao i Koptski muzej. U 115 starih koptskih crkava čuvaju se 2.623 ikone neprocenjive vrednosti.

Boško Jakšić

objavljeno: 20.08.2013.

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.