Gledamo samo ko će kome da podmetne

Izvor: Politika, 29.Avg.2006, 12:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Gledamo samo ko će kome da podmetne

Od izveštača "Žurnala"

TOKIO, 29. avgusta – Borislav Stanković, počasni generalni sekretar Svetske košarkaške federacije (FIBA), na kongresu Međunarodne košarkaške organizacije verovatno se osećao kao roditelj koji nema nijedan argument da odbrani nevaljalo dete koje je po stoti put razbilo školski prozor.

Za "dete" o kome je reč, od pre dva dana Košarkaški savez Srbije (KSS), malo je reći da je nevaljalo. Adekvatnija reč je bezobrazno, čak i nevaspitano. >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << Zahvaljujući autoritetu jednog od pionira naše košarke, često su nam greške opraštane, otvarane su nam prečice. Zato nema čoveka u Tokiju, vezanog na bilo koji način za košarku, koji nije začuđen zbog nedolaska delegacije našeg Saveza na kongres.

U pauzi između utakmica, pitali smo čoveka za koga se može reći da je najveći diplomata među našim košarkaškim radnicima šta misli o skandalu koji su napravili čelnici našeg Saveza.

– Nemam komentar – bile su prve reči Stankovića.

U glasu mu se osećalo razočarenje. Nije trebalo postavljati dodatno pitanje, reči su same nabujale:

– Mogu samo da kažem da je ovo prvi put od 1948, kada smo pravili prve korake na međunarodnom planu što se košarke tiče, da naša delegacija nije učestvovala na Fibinom kongresu. Ovo je velika greška naše organizacije. Učestvovalo je 105 ili 106 zemalja, bilo je 250 delegata, a među njima nije bilo nas. Nerazumljivo.

Da je dara prevršila meru, pokazala je i sledeća prekorna rečenica:

– Dobili smo pozivnicu za Svetsko prvenstvo, a kako smo uzvratili Fibi – time što smo poslali potpuno novi tim koji tek treba da se stvara...

Ljudi koji su davno prevazišli lokalne okvire nepoželjni su u našoj košarkaškoj organizaciji. Poslednji je na svojoj koži to osetio upravo Borislav Stanković.

– To je naša ćud. I zla kob. Umesto da skupimo sve snage, ljude koji mogu i imaju sposobnost i žele da rade, borimo se za neke položaje, mesta i gledamo ko će kome šta podmetnuti. Da ne govorimo o klubaštvu. Naš sport je počeo poslednjih godina da živi na razmiricama Zvezde i Partizana. Imamo divne centre – Suboticu, Zrenjanin, Novi Sad, da ne govorimo o Vršcu. Pored Beograda, tu su i Čačak, Kragujevac, Leskovac... Niš je veliki grad kome takođe treba pomoći da osnaži košarku. Ukratko rečeno – mislim da ne radimo dobro.

Posle svega, s pravom se možemo pitati, da li naša organizacija ima šanse da se vrati na pozicije koje je nekada imala.

– Mislim da ima. Ima ljudi koji bi mogli da rade, ali treba se potruditi i naći one koji bi imali želju da rade i uz to imali slobodno vreme da posvete košarci. Stalno pominjemo vreme kada sam i ja bio u Savezu. Svi smo tada radili, ali smo uporedo delali i u Savezu. Tada smo i izbacili parolu "Mi smo amateri, ali radimo kao profesionalci". Upravo nam to treba. Imamo uslove za rad, Kuću košarke, timove koji se stvaraju. Za mene je divan primer Železnik, koji ima dve sale, sve što je potrebno za pripremu ekipe, čak i priznatu školu za igrače. Mladi dečaci mogu da žive tamo, završavaju školu i ujedno postaju visokokvalifikovani igrači. To nemaju ni Zvezda ni Partizan. Ako pogledamo igrače koji su bili u reprezentaciji, uglavnom su potekli iz Železnika.

Stanković je potom skicirao i plan za bolju budućnost.

– Prvo Savez mora da ponovo dobije autoritet i ponovo da vodi glavnu reč, a ne klubovi. Da je Savez jak nikada ne bi mogle da se dešavaju ovakve stvari kakve nam se događaju, niti da se igrači nećkaju da li će doći. A što najvažnije naše takmičenje mora da bude prioritet. Pola klubova igra u nekoj ligi sa slovenačkim, hrvatskim i bosanskim klubovima, a kod nas samo finalni deo. A najbitnije je da idu u Čačak, Kragujevac i ostale manje gradove, jer tako se gradi košarka. Ne može se stvarati košarka međunarodnim takmičenjem, već se prvo radi kod svoje kuće, tek onda na red dolazi sve ostalo.

Na red je došao i rezultat reprezentacije.

– Minimalni cilj bio je plasman, mislili smo da maksimalno možemo do četvrtfinala. Na neki način rezultatska očekivanja su ispunjena. Nisam puno gledao, ali sa onim što sam video bio sam prilično razočaran, jer nisu igrali onako kako bi mogli.

Upitan da li je u Japanu ispunjen cilj da se napravi osnova tima za takmičenja koja slede.

– Mislim da u tome nismo uspeli. Ima još igrača, može se tim popuniti i sa mlađim igračima, ali se za to nema vremena. Već iduće godine je Evropsko prvenstvo gde tim ima imperativ da bude među prva dva ili bar među šest da bismo kroz kvalifikacije mogli da se izborimo za Peking. Do Olimpijade možda bi ekipa i nekako mogla da se napravi. Ali, da li ćemo imati priliku da igramo na Olimpijskim igrama teško je reći – zaključio je Stanković.
P. Miljuš

--------------------------------------------------------------------------

Berićetno prvenstvo

– Važno je da su ekipe zadovoljne i da je gledalište puno. Takođe i finansijski je prvenstvo dobro prošlo. Prema nezvaničnim podacima od prodaje ulaznica zarađeno je 15 miliona dolara, kada se tome pridodaju TV prava i sve druge stvari, sigurno je da će biti berićetno i za domaćine i za FIBA, rekao je Bora Stanković.

--------------------------------------------------------------------------

Finale SAD – Argentina

Koga vidite u finalu?

– Mislim da će u finalu igrati Argentina i SAD, mada tu su i vrlo opasni "autsajderi". Ekipe koje umeju da prirede iznenađenje su Španija i Grčka.

--------------------------------------------------------------------------

Najblaže – nije dobro

– kaže Zoran Radović i ističe da je vrlo važno da se dobro "odigra" i van terena

Od izveštača "Žurnala"

TOKIO, 29. avgusta – U zemlji gde je iskazivanje zahvalnosti jedan od osnovnih stubova kulture ponašanja, rukovodioci naše organizacije iskazali su elementarno nepoštovanje Međunarodne košarkaške organizacije (FIBA).

– Teško mi je da komentarišem takve situacije. Svako je odgovoran za svoje postupke. Mislim da je zaista šteta i da moramo da shvatimo da nije sve samo teren i da ima mnogo toga oko, van i pre samog izlaska na teren, što mora da se uradi da se steknu neke pozicije. Jednostavno neprisustvovanje kongresu u najmanju ruku nije dobro za našu košarku – glasio je odgovor Fibinog izvršnog direktora za globalni razvoj košarke Zorana Radovića, na pitanje šta misli o velikom gafu KS Srbije.

Bivši generalni sekretar KSJ je dobro upućen koliko takav propust donosi negativnih poena. Ipak, ne želi to eksplicitno da boduje, već kaže:

– Samim tim što je dobijen vajld karta i što Srbija nema takve pozicije kao što je Jugoslavija nekada imala u košarci, mislim da moramo da uložimo mnogo više rada i truda da bismo se vratili na dobre pozicije. Odnosno, da ne bismo dostigli toliko nizak nivo odakle se nikada nećemo vratiti tamo gde želimo. Smatram da moramo da vodimo računa o svakom potezu i gestu, budemo svuda prisutni, kao i da profesionalno pristupamo svim problemima.
P. Sarić

--------------------------------------------------------------------------

Žestoka osveta "crvene furije"

Španija – Litvanija 89:67 (28:11, 19:19, 18:12, 24:25)

Od izveštača "Žurnala"

SAITAMA, 29. avgusta – Španija zaista igra demonski, nije ni malo pogrešio u oceni naš selektor Dragan Šakota. Bukvalno je raznela najeminentnije predstavnike baltičke košarke, stavljajući ih na teške muke, kao na inkviziciju. Pitanje pobednika nije se postavljalo ni jednog trenutka, od prvog minuta bilo je jasno da u polufinale ide Španija. Litvanija je bila bleda kopija evropskog šampiona iz 2003. kada je u finalu slistila gotovo isti nacionalni tim Španije. Istina, njen tim pretrpeo je mnogo izmena, i dosta je podmlađen.

Španija je krenula u skladu sa navijačkim nadimkom nacionalnog tima – crvena furija. Sa dve trojke Navara i Himeneza poveli su 6:0, i nastavili da povećavaju razliku na svom kontu. U osmom minutu je bilo 23:11. Svi starteri Španije već su se upisali među strelce, igrali su raznovrsno, veoma kolektivno, lopta je brzo išla iz ruke u ruku – stalno je neko ostajao usamljen na šutu. I lako poentirao.

Litvancima je zatajila dalekometna artiljerija, njihovo najjače oružje, u tom intervalu van linije 6,25 pogodili su jedan od sedam pokušaja.

Selektor Španije, Pepu Ernandez dozvolio je sebi takav luksuz, da poslednja tri minuta prvog perioda okonča sa alternativom postavom, koja je rezultat podigla čak na 28:11. Bila je to igra mačke i miša, ili potpuno neravnopravnih protivnika. Gotovo da se moglo reći da jedni igraju, a drugi posmatraju. Toliko su Španci bili superiorni.

Litvanski selektor, Antanas Sireika već u drugom minutu drugog perioda(11:32) morao je da zatraži tajm aut ne bi li nekako presekao ritam protivnika koji su prosto mleli njegove izabranike, bez obzira na sastav petorke.

Zahvaljujući najmlađem, Kalnietisu gusari sa Baltika napravili su seriju 10:0 i Ernandez je posle minuta odmora vratio startere. Razlika se za dva minuta popela na plus 18, najskuplji igrač Evrope Arvidas Macijauskas bio je neprimetan, bez poena, nervozan toliko da je napravio i nesportsku ličnu grešku. Gasol i Navaro su već u prvom delu postigli po 15 poena.

I početak drugog dela proticao je u znaku crvene furije. Prednost je 23. minutu iznosila već 27 razlike. Litvanci su istakli belu zastavu, nespremni da se odupru. Jedva su čekali da se sirena oglasi poslednji put. Istinske borbe i neizvesnosti nije ni bilo. Litvanci su se predali bez borbe, čak ni jednog trenutka nisu ni izjednačili. Toliko su bili inferiorni.

Na kraju je bilo 89:67, reprezentacija Srbije i Crne Gore sa porazom od 12 razlike i nije tako loše prošla.

Dvorana: Superarena. Gledalaca: oko 10.000.

ŠPANIJA: P. Gasol 25, Fernandez 10, Kabezas, Navaro 22 (četiri "trojke"), Kalderon 4, Rejes 4, Himenez 5 (1), S. Rodrigez 2, B. Rodrigez 2, M. Gasol 7, Mumbru 4, Garbahosa 4. Selektor: Ernandez.

LITVANIJA: Delininkaitis 4, Žukauskas 5 (1), Macijauskas, D. Lavrinovič 17 (1), Gustas 2, Songaila 2, Kalnietis 14 (1), Kleiza 15 (1), K. Lavrinovič 8 (2), Jasaitis, Jankunas, Javtokas. Selektor: Sireika.
P. Sarić

--------------------------------------------------------------------------

Čas košarke olimpijskog prvaka

Argentina – Turska 83:58 (25:16, 18:7, 32:17, 8:18)

Od izveštača "Žurnala"

SAITAMA, 29. avgusta – Dvorana: Superarena. Gledalaca: oko 10.000.

ARGENTINA: Skola 13, Đinobili 7 (jedna "trojka"), Sančez 5 (1), Oberto 10, Erman 8 (2), Fernandez 3, Delfino 14 (2), Priđoni, Gutjerez, Nočoni 21 (2), Farabelo, Volkoviski 2. Selektor: Ernandez.

TURSKA: Akjol 11 (3), Kurtoglu 5, Atsur 3 (1), Arslan 2, Iljasova 5, Erdogan 10 (2), Kutlaj 2, Solak 1, Gonlum 3, Erden 4, Peker 8, Demirel 4. Selektor: Tanjević.
P. S.

[objavljeno: ]

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.