Feng šui i dim sum

Izvor: Politika, 31.Mar.2012, 23:11   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Feng šui i dim sum

Zgrada banke kao povod rata dobra i zla, brod-restoran kao vežbanka jing-janga

Od našeg specijalnog izveštača

Hongkong – Ovaj grad deluje mirnodopski, ali u njegovom centralnom delu u toku je bitka, rat između snaga dobra i zla.

Tiče se feng šuija, 6.000 godina stare umetnosti i prakse raspoređivanja objekata u skladu sa kineskom filozofijom balansa poznatom kao jing-jang. Koristeći zakone neba i zemlje cilj je da se uveća pozitivna >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << energija, šeng ći, i smanji negativna energija, ša ći.

Evropljanima fong soj, na kantonskom, ili fung švaj, na mandarinskom, možda deluje kao još jedna pomodnost dizajna, ali u Kini je to veoma ozbiljna stvar. Prevedena bukvalno kao „vetar” i „voda”, ova drevna tradicija – šta u Kini nije drevno – ima svoja jasna pravila harmonije.

Sve je važno: kojom bojom farbate zidove, kako postavljate nameštaj, slike, ogledala, cveće. Koji pravac ili strana sveta je najbolja dok spavate, jedete, pratite televiziju.

Ako škola gleda na zgrade vezane za brda ili se graniči sa vodom, to je dobro. Ukoliko je pred njom nešto što liči na trougao, to je loše. Ulazi se tako projektuju da omogućavaju ulazak pozitivne energije, a ogledala imaju svrhu da povećaju prostor, unesu korisnu či energiju, bogatstvo i zdravlje i odbiju lošu energiju.

Tako je 300 metara visok neboder Kineske banke, podignut 1990. kako bi dominirao gradom i simbolisao britanski povraćaj Hongkonga matici, postao povod ratovanja koje ni danas nije prestalo.

Oblakoder mi deluje kao bleštavi kristal urinut u nebo, ali kažu da ova zgrada, koja je godinama bila najviša građevina sveta van SAD, ima jedan od najgorih feng šua – projektovana je, posebno pri vrhu, sa mnogo oštrih trougaonih linija.

Arhitekta je tvrdio da je to bilo neophodno zbog odbrane od jakih monsunskih vetrova. Ljudi pak misle da širi zlo. Veruju u loše vibracije.

Posle predaje Hongkonga Kini 1997, njegov prvi administrator odbio je da živi u zgradi u blizini banke.

Sasvim druga priča okružuje najveću lokalnu Hongkong i Šangaj banku, trijumf savremene arhitekture podignut 1985. po tadašnjih milijardu dolara. Iza kaskadne fasade krije se čudo kompjuterske tehnike koja upravlja brzinom liftova ili pozicijom 480 prozora kako bi tokom dana u zgradu ubacivali svetlost.

Ali, kažu, stepeništa su izmeštena da ne bi bila u direktnoj liniji sa ulazom. Zli dusi putuju samo pravolinijski. Feng šui.

Po ovim prastarim pravilima građena je još 1559. i čuvena Ju bašta u starom delu Šangaja. Idem cikcak stazama pravljenim tako da bi šetnja između manikiranog zelenila, granitnog kamena i vode bila što duža.

Taoistički sveštenik koji je nadgledao podizanje vrta pobrinuo se da ova harmonija prirode bude u skladu sa feng šuijem.

Možda bi rekli da je to sujeverje. Kinezima svakako nije. To je verovanje koje opstaje uprkos dramatičnom prodoru modernosti u svakodnevni život. Prošao sam kroz Šam Šui Po, jedno od najstarijih i najgušće naseljenih predgrađa ovog grada od sedam miliona stanovnika.

Posmatram starca kako nešto strpljivo pravi od papira. Liči mi na ono što Japanci zovu origami. „Jeste”, kaže vozač i nudi objašnjenje. „Napraviće model stvari koja je bila omiljena nekome njemu dragom, ko je umro. Onda će ga zapaliti – kako bi pokojniku osigurao udoban život na onom svetu.”

Slične teško dokučive tajne krije i kineska kuhinja. Preporučuje se da jela i način serviranja takođe budu usklađeni sa principima feng šuija.

Jela sa slažu u pet redova.  U prvom redu su, okrenutom severu, table sa imenima gostiju. U drugom redu su, sleva nadesno, jela od ribe i mesa. Glava ribe treba da gleda ka istoku, pravcu izlazećeg sunca koji simboliše prosperitet. Supe su u trećem redu. Po četvrtom se, od zapada ka istoku, slažu riba, povrće, pikantni kupus – kimći i slatka pirinčana supa koja je desert. Peti red, koji oličava ponos, sreću i nadu, namenjen je voću i ređa se od crvenog ka belom.

Filozofsko i teološko pronicanje u te tajne ostavio sam drugima. Dopustio sam da me u nezvaničnoj kulinarskoj prestonici Azije ponese kantonska hrana.

Hongkong ima restorane svih svetskih kuhinja, 11.000, ali držim se pravila „misli globalno, hrani se lokalno”.

Ovde se radnje otvaraju u devet ili kasnije, ali jevtini restorani namenjeni radničkoj klasi čekaju goste već od šest ujutru. Lokalci se tu okupljaju oko okruglog stola za doručak ili ručak. Uz tipično kantonske zalogaje „dim suma” piju čaj. Ta vrsta obeda zove se „jum ča”, što bukvalno znači piti čaj. „Dim sum” – u prevodu dodirnite srce – služi se svuda. Čak i u restoranu koji je nagrađen jednom prestižnom Mišlenovom zvezdicom.

Nekada su žene ulicama, po kojima su se mešali mirisi ribe i začina, gurale metalna kolica sa bambusovim korpama glasno uzvikujući imena jela. Danas postoje meniji na engleskom, ali su od male koristi: većina „dim sum” restorana dnevno priprema između 15 i 100 varijanti zalogaja sa kantonskog repertoara – na kome je 2.000 jela!

Uputio sam se na veliki brod-restoran „Džambo” usidren u jednoj od gradskih marina.

Testo punjeno svinjetinom, rakovima, pasuljom ili drugim povrćem. Nudle, knedle, rezanci, palačinke, prolećne rolnice. Pirinač, lotusov list, povrće, alge. Pačetina, piletina, govedina, rebarca. Katalozi riba i plodova mora. Kuvano na bambusu, pečeno, prženo, bareno. Začinjeno soja sosom, sosom od ostriga, pirinčanim sirćetom, sezamovim uljem...

Lokalci uz „dim sum” mahom piju čaj. Iznenadio sam se da Kinezi sa severa listove čaja zovu „čaje”. Mora da nam je Marko Polo doneo ime.

Još od vremena starih dinastija, postoji umetnost ispijanja i pripreme čaja. Odabir, kuvanje vode, posude, vreme, sve to čini „ča dao”, umetnost koju su Japanci naučili od Kineza.

Čaj, najčešće zeleni, jasminov ili crni, važan je deo kineske kulture življenja. Ceremonije pijenja su različite. U čajdžinicama su striktnije, u restoranima opuštenije. Iako sam na kraju svakog obroka popio čaj od jasmina, priznajem da sam prekršio gastronomski feng šui Kine. Pio sam ukusno pivo „ćintao”. Nadam se da nisam bitno poremetio jing-jang.

Boško Jakšić

objavljeno: 01.04.2012

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.