Izvor: Politika, 24.Mar.2015, 09:17 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Čovečanstvu preti žeđ
Kap po kap, svet je na korak od velike nestašice pijaće vode, upozorile su Ujedinjene nacije krajem prošle sedmice, povodom obeležavanja Svetskog dana vode (22. marta).
Već 2030. godine čovečanstvo se može suočiti sa deficitom vode od 40 odsto ukoliko smesta ne počne da unapređuje održavanje i korišćenje dragocenih izvora, smatraju >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << UN.
Svetski ekonomski forum iz Davosa smatra da je kriza sa vodosnabdevanjem sveta jedan od vodećih globalnih rizika u predstojećoj deceniji zbog složenog ukrštanja raznorodnih faktora: demografske eksplozije, porasta siromaštva, ćudljivih klimatskih promena, ekonomskog posustajanja... Forum zloslutno prognozira da će budući manjak vode širom sveta imati i „političke posledice”.
Današnji pokazatelji oskudice vode već su alarmantni – od severoistočne Kine, indijskog potkontinenta i Persijskog zaliva do Sahela i Podsahare, juga Evrope, Kalifornije, Brazila i juga Australije. Međunarodno udruženje privatnih operatera vodosnabdevanja procenjuje da 1,8 do tri milijarde ljudi danas nema pristup sanitarno proverenoj pijaćoj vodi.
U toj krizi privatni kapital vidi sve više razloga za angažovanje.
Svet neće biti dostojanstven, zdrav i berićetan ukoliko se hitno ne suočimo sa problemom očuvanja i snabdevanja svih vodom, poručuje Ban Ki Mun, generalni sekretar UN.
* * * *
„Voda u klozetskim šoljama na Zapadu deset puta je čistija od vode koju piju milioni ljudi širom ostatka sveta.” Posle te rečenice Met Dejmon, holivudski glumac, suosnivač „Water.org” i dobitnik Kristalne nagrade Svetskog ekonomskog foruma 2014. godine, polio se kofom vode iz ve-cea ne bi li svetu skrenuo pažnju na ponižavajući pristup vodi miliona ljudi današnje civilizacije.
Preko 780 miliona ljudi (desetina svetske populacije) danas piju vodu sa izvora koje dele sa životinjama. Uz to, milijarda ljudi svakodnevno vrši nuždu u prirodi, dok 2,5 milijarde ljudi nema pristup toaletima sa uređenim sistemom za razgradnju otpada. Svakih 15 sekundi negde na svetu jedno dete umre od posledica bolesti izazvanih lošom vodom, kao i još skoro četiri miliona odraslih ljudi godišnje. Pri tome, svet će u sledeće tri decenije postati brojniji za još dve do tri milijarde stanovnika. Da zadovolji životne potrebe oko 9,1 milijardu ljudi, globalna proizvodnja hrane moraće od sada do 2050. godine da se uveća 60 odsto, dok će agrobiznis u zemljama u razvoju morati da se udvostruči – počesto baš u regionima gde ima sve manje vode, posebno podzemnih izvora. Istovremeno, globalna industrijska proizvodnja uvećaće svoju tražnju vode do 2050. godine za oko 400 odsto... navodi se u ovogodišnjem izveštaju UN pod naslovom „Voda i održivi razvoj” koji će ove godine biti predmet široke globalne debate pod pokroviteljstvom ove svetske organizacije.
Uz ovakve podatke UN, Dejmonov na prvi pogled neuobičajeni apel ima košmarnu pozadinu.
„ Snažan privredni rast i poboljšanje životnog standarda sve brojnije srednje klase širom sveta doveli su do oštrog porasta potrošnje vode, što na duge staze može biti neodrživi scenario. Naročito tamo gde je snabdevanje vodom nestabilno ili oskudno, kao i tamo gde su upotreba vode, njena distribucija, cena, potrošnja i upravljanje vodnim resursima loše sprovedeni ili regulisani... Sa druge strane U urbanim sredinama 2050. godine živeće 69 odsto svetskog stanovništva odnosno 6,3 milijarde ljudi..”navodi Izveštaj UN. u „Izgledima razvoja sveta u 2015” Svetskog ekonomskog foruma iz Davosa.
Ko sve, sa kim i o čemu u vezi sa vodosnabdevanjem biće inače velika tema septembarske sesije Generalne skupštine kada treba da bude usvojena sledeća lista ciljeva održivog rasta sveta.
„Na globalnom planu već postoji konsenzus da su voda i obezbeđivanje sanitarnih čvorova od suštinskog značaja za ostvarenje mnogih održivih razvojnih ciljeva. Oni su nerazdvojno povezani sa klimatskim promenama, poljoprivredom, sigurnim obezbeđenjem hrane, zdravljem, energijom, ravnopravnosti među ljudima, obrazovanjem... Trenutak je da svet razvije mehanizme za merenje, nadzor i sprovođenje neophodnih mera”, ističe ovih dana Mišel Žiro, predsednik Agencije za vodu UN i generalni sekretar Svetske meteorološke organizacije.
Kolika je odlučnost sveta da se zajednički i frontalno suoči sa izazovima vodosnabdevanja u bliskoj budućnosti biće vidljivije na jesen. Svetski ekonomski forum iz Davosa upozorava da su oružani sukobi veoma izgledni u regionima izuzetnih suša i poplava, pri čemu ocenjuje da su na tom planu najugroženiji baseni reka Jordan, Rio Grande, Mekong i Nil. Inače, nešto više od 97 odsto vode sveta nalazi se u okeanima. Od oko 2,5 odsto sveže slatke vode lavovski deo (gotovo 70 odsto) smrznut je u glečerima, majušni deo (oko jedan odsto) nose jezera, reke i ostali površinski izvori, dok su preostalih gotovo 30 odsto vode podzemni izvori. „Već 2025. godine dve trećine sveta živeće u oskudici vode”, zlokobno predviđa Međunarodni institut za menadžment vode.
Ne čudi onda što od prvog upozorenja Svetske banke pre dvadesetak godina da svetu preti kriza snabdevanja vodom pojedini regioni sveta uveliko rade na novim putevima korišćenja i očuvanja raspoložive vode.
U basenu reke Mekong (jednom od najvećih na svetu), koji pokriva teritorije Kine, Mjanmara, Laosa, Tajlanda, Kambodže i Vijetnama, preko 60 miliona ljudi direktno zavisi od visine njenog vodostaja. Zemlje duž basena Mekonga odskora razrađuju model zajedničkog praćenja vodostaja i korišćenja hidropotencijala – prvi put upotrebljen u basenu reke Mari u Australiji. Sličan model isprobava se u oblasti basena reke Koši, koja se iz Kine preko Himalaja proteže do Nepala, i reke Gang u Indiji. I druge zemlje u regionima oskudnim vodom uviđaju da je zajednički plan korišćenja međunarodnih reka od životnog značaja. Koliko krajem prošle sedmice zvanični Tel Aviv i Aman postigli su sporazum o budućem zajedničkom nadzoru korišćenja reke Jordan.
Mogući manjak vode možda i zbliži svet?
Tanja Vujić
-----------------------------------------------------------
Voda u Kaliforniji postaje zlata vredna
Zbog toplog i suvog vremena ozbiljno se razmišlja o reciklaži korišćene vode, odsoljavanju Pacifika i uvođenju restrikcija za stanovništvo
Barak Obama u razgovoru sa poljoprivrednicima ugrožene države (Foto Rojters)
Suši se ne nazire kraj. Posle četiri uzastopne godine vapaja za kišom, niklo je pitanje kako će se Kalifornija suočiti sa posledicama od kojih je najkritičnija – nestašica vode.
I dalje se prognozira samo sunčano i toplo vreme, a u rezervoarima „Zlatne države” ostalo je vode za oko godinu dana. Zbog toga je NASA pozvala da se već sada osmisli „racionalna potrošnja” odnosno da se razmisli o restrikcijama, javio je AP. I mnogi drugi delovi američkog zapada moraće da skuju plan za još suvlji period koji ih očekuje tokom narednih meseci kao i za megasuše, predviđene za sredinu veka.
„Teško je zamisliti, ali nestašica vode u česmama je izrazita mogućnost”, kaže meteorolog Stiv Bouen.
Ako do toga dođe, piše list „Ju-Es-Ej Tudej”, jug američke zapadne obale moraće da razmisli o recikliranju vode i odsoljavanju Tihog okeana, skupoj tehnologiji koju je San Dijego, na samom jugu Kalifornije, već počeo da primenjuje.
„U poljoprivredi, desalinizacija je preskupa i niko ne razmišlja o njoj. Ali vremenom ćemo je sve više gledati na mestima bez drugih opcija kao što je danas gledamo na Bliskom istoku i u zaliviskim zemljama”, kaže istraživač sa Pacifičkog instituta u Ouklandu, Piter Klik.
Prema jednim procenama, najmnogoljudnija američka država (38 miliona stanovnika) zbog ovih nevolja je izgubila pet milijardi dolara od 2010. Prema drugim studijama, samo prošle godine, 400.000 kalifornijskih poljoprivrednika, koji proizvode gotovu polovinu voća i povrća u SAD, ostalo je kratko za 2,2 milijardi dolara. Smanjiće broj grla stoke i površine pod zasadima. Pretopla leta značiće veću potrošnju i veći pritisak na energetski sistem, pa dakle i skuplju struju i skok cena hrane. Ekolozi godinama upozoravaju upravo na ovakav scenario zbog neumerene potrošnje i proizvodnje koji dovode do globalnog otopljavanja. U Kaliforniji su 2014. zabeležene najviše temperature ikada, a ova zima je bila najtoplija dosad. Guverner Džeri Braun i zakonodavci iz obe dominantne partije, demokratske i republikanske, izašli su u javnost sa nacrtom koji predviđa ulaganje jedne milijarde dolara u poboljšanje vodovoda i sredstva za borbu protiv suše i požara, drugog velikog problema Kalifornije. Braun je prošle godine u ove svrhe već odobrio oko 670 miliona dolara, ali je, kako piše „Los Anđeles tajms” potrošena samo trećina sume, uglavnom za pomoć područjima u kojima je voda već postala „zlata vredna”. Lokalne vlasti su uvele i blage restrikcije koje se zasad svode na ograničavanje broja dana u nedelji tokom kojih je stanovnicima dozvoljeno da zalivaju travnjake ispred svojih kuća.
Nedostatak padavina danas je u središtu interesovanja, ali u Kaliforniji je obično tako da posle dugih suša nastupa period jakih oluja. Zbog toga pomenuti plan tamošnjih vlasti predviđa i suočavanje sa mogućim obilnim kišama i poplavama.
„Iznenada, dok ste još usredsređeni na sušu, možete se suočiti sa jakim olujama koje izazivaju poplave i haos”, upozorava guverner.
Vreme ostaje ekstremno, čak i kada se menja.
J. Stevanović
-----------------------------------------------------------
Aktivisti spasavaju vodovodne kompanije u Grčkoj
Odupiranje pokušaju privatizacije grčkih vodovodnih kompanija, evropski aktivisti za zaštitu životne sredine smatraju jednim od svojih najvećih uspeha. Kako je svojevremeno saopštila građanska inicijativa „Voda za sve”, grčka vlada je još prošle godine odlučila da obustavi privatizaciju vodovodnih kompanija u Atini i Solunu. Ovakvoj odluci, koja je bila u suprotnosti sa željama „trojke” (Evropska komisija, Evropska centralna banka i Međunarodni monetarni fond), prethodio je referendum u Solunu i odluka suda da je ideja o prelasku kompanije za preradu vode i snabdevanje u ruke privatnika – nelegalna.
Odluku je objavila još Samarasova vlada i smatra se najvećom pobedom zastupnika teze da preduzeća od vitalnog značaja za zemlju ne bi trebalo da budu u vlasništvu privatnika.
„Voda za sve” ocenjuje da bi takav razvoj događaja doveo do gotovo neosetnog olakšanja u grčkim finansijama, dok bi u dugoročnoj perspektivi Grci ostali bez kontrole nad sopstvenom vodovodnom mrežom, a cena vode bi rasla u skladu sa tržišnim principima.
Jedan od uslova koje je za finansijsku pomoć Grčkoj postavila „trojka” bila je i privatizacija sedam državnih preduzeća, među kojima su i pomenuta vodovodna preduzeća u Atini i Solunu. Grčki mediji, ne bez gorčine, prenose da su meta stranih kreditora po pravilu uspešna i profitabilna preduzeća poput ova dva, na koje je oko bila bacila francuska multinacionalna kompanija.
Nadu, međutim, uliva pobeda Sirize, čiji je lider Aleksis Cipras još u predizbornoj kampanji jasno rekao da nema razumevanja za otuđivanje firmi od vitalnog nacionalnog interesa. Slučaj atinskih i solunskih vodovodnih preduzeća pokazuje i važnost samoorganizovanja građana koji su spremni da pokrenu inicijativu za očuvanje opšteg dobra.
D. V.
objavljeno: 24.03.2015.





