Izvor: Politika, 17.Jul.2006, 12:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Ben pametniji od Barbare

Ponovo se rasplamsava debata da li su zaista muškarci pametniji za prirodne nauke od žena Nekadašnja Barbara Bares postala je mnogo uvaženiji naučnik, kada se pre devet godina u svojoj četrdeset drugoj, kao već priznati neurobiolog, podvrgla operaciji radi promene pola i postala Ben Bares. Ali, to nije došlo sa muškim hormonima koje je doktor Barbara Bares počela da pije još daleke 1995. godine. Brada je Benu brzo porasla ali nije kao muškarac postao pametniji i bolji naučnik, >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << iako su mnogi počeli na njega drukčije da gledaju.

Pedeset jednogodišnji profesor Ben Bares na Stanfordu nadgleda laboratorijska istraživanja mozga, a bio je Barbara kada je doktorirala na Harvardu. Njegove studije mozga kao i činjenica da je nosio "i ženske i muške cipele" potpuno ga kvalifikuju da odgovori na polemiku koju je otpočeo njegov harvardski kolega tvrdeći da ženska priroda i njihov mozak čini lepši pol nepodobnim za nauku.

Anegdote iz oba života

Svoj odgovor Lorensu Samersu, nekadašnjem predsedniku Harvarda koji je prošle godine morao da podnese ostavku posle javno iznete teze da je u naučnim krugovima mnogo manje žena od muškaraca, "zbog prirodne razlike u funkcionisanju muškog i ženskog mozga", Bares je objavio u najnovijem broju časopisa "Nejčer". Njegovom ostavkom cela ova polno diskriminatorna priča bačena je u ćošak, pogotovo što je Samers, kako bi se bar donekle oprao, poklonio pedeset miliona dolara za dečiju zaštitu i žene na naučnim studijama. Ali u odbranu svog bivšeg pola, stao je upravo Ben Bares, koji ne želi da se ova debata završi tako što će žene biti obeshrabrene da se bave naučnim istraživanjima. U zanimljivom tekstu, Bares prepričava nekoliko anegdota iz oba svoja života: ženskog i muškog, kako bi dokazao da predrasude, a ne geni, sprečavaju masovniji ulazak ženskih profesora na prestižne fakultete i u najbolje laboratorije. Kada je kao student jedina u razredu rešila neku tešku matematičku jednačinu, profesor joj je rekao da mora da je to delo njenog momka. A kada je kasnije kao muškarac govorio na nekom naučnom skupu, pojedini naučnici su komentarisali da je njegovo naučno izlaganje mnogo produbljenije i potkovanije od "njegove sestre Barbare" koju su valjda slušali nekoliko godina pre toga.

U prilog svojoj tezi da ženski mozak ne radi ni naučno sporije ni lošije nego muški, Bares navodi nekoliko istraživanja. Jedno od njih koje je ispitivalo devojčice i dečake od 4 do 18 godina nije pokazalo nikakvu razliku između njihovog talenta za rešavanje matematičkih problema.

Muškarci privilegovani

U odbranu Samersa stavio se njegov kolega sa Harvarda psiholingvista Stiven Pinker koji je već napisao odgovor za sledeći broj časopisa "Nejčer". Baresov tekst pun je neistina i prostakluka, ocenjuje Pinker i tvrdi da su se i Samers i on oslonili na opsežnu "empirijsku literaturu koja nedvosmisleno govori o različito raspoređenim talentima, sklonostima i životnim prioritetima".

Bares bi morao da nauči da naučne hipoteze ne prima tako lično, piše ovaj psiholog koji možda hoće da kaže kako je Ben Bares u suštini ostao sa ženskim genima u sebi i posle operacije.

Ono što Bares ne može da shvati, jeste kako to da se više žena sa visokim naučnim titulama nije uključilo u polemiku. Nensi Andersen, profesor psihologije sa Ajova univerziteta, jedna od retkih žena u Americi koja je dobila "nacionalni orden za doprinos nauci", pridružila se Baresu i tvrdi da su muškarci često i nesvesni koliko su privilegovani. Kada je svoje radove prestala da potpisuje punim imenom i prezimenom, već samo kao N.C. Anderson, broj objavljenih eseja u prestižnim časopisima naglo je skočio. U svom profesionalnom okruženju, muškarci jednostavno nisu programirani da vide žene. One su zanimljive samo za neke druge razgovore, što dalje od poslovnih i naučnih krugova, tvrdi Nensi Anderson.

Zašto se, recimo, ne pitamo kako to da azijske devojčice u američkim školama postižu znatno bolje rezultate u matematici od čistokrvnih američkih dečaka. Po Samersovoj logici, obrazlaže Bares, moglo bi se reći da su Azijci matematički superiorniji u odnosu na Amerikance. Ali, takva teorija odmah bi se proglasila rasizmom.

Teško je svakako odvojiti i razlučiti vaspitanje od prirode, slažu se pobornici i jedne i druge teze. Jer, dečaci odmalena rastu uz mašine i automobile, dok se devojčicama daju lutke i kućice.

Psiholingvističar sa Harvarda, međutim, tvrdi da je njegova namera bila samo da ukaže na razlike. A da baš u oblasti kojom se on bavi, na primer, žene postižu mnogo bolje rezultate. Pa on ipak nije obeshrabren. Valjda zato što je muško. Onaj koji je ponovo uzburkao ovu seksističku debatu Ben Bares, ima puno moralno pravo da se postavi kao neka vrsta arbitra. Na operaciju zbog promene pola odlučio se zato što se i kao Barbara osećao muškarcem, a naučno se osećao isto tako jakim i kao Barbara. U ovako opasnim vodama nije baš mnogo politički korektno oslanjati se na nauku.

Zorana Šuvaković

[objavljeno: 17.07.2006.]

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.