U dvorištu dalaj-lame

Izvor: Blic, 24.Maj.2009, 04:37   (ažurirano 02.Apr.2020.)

U dvorištu dalaj-lame

U Delhi stižemo u 5 ujutru po lokalnom vremenu. Carinski službenik na aerodromu muči se neko vreme da odgonetne „mističnu" zemlju iz koje dolazimo – Sibir, Sirija, Saudijska Arabija? Aha... Jugoslavija – pronađe konačno, lupi pečat i mi zakoračismo u neverovatnu Indiju. Delhi preplavljuje naša čula i ne ostavlja nam vremena da dođemo do daha. A onda udišemo prepoznatljiv miris Indije ispunjen nestvarnim zvucima, glasovima, pokretima, mirisima, bojama... i ljudima... >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << milionima ljudi.



Delimo se po taksijima i krećemo ka živopisnom Grand bazaru, gde pronalazimo gest haus (hostel) u pustoj prašnjavoj ulici kojom mirno prolazi jedna krava, nekoliko mršavih pasa, pa jedan slon. A zatim pred našim očima počinje da oživljava čitav mikrokosmos dugačke ulice. Najšarenija prestonica sveta se budi: otvaraju se mali dućani i improvizovane tezge, restorančići i čaj-šopovi; marame i tunike daju boju sada već ozbiljno živoj ulici. Za par minuta se dostiže tačka vrenja i stari dobri haos indijskog bazara.

– Vidi moju prodavnicu!!! – uz osmehe pozivaju vlasnici mini-prodavnica – Hindusi, Kašmirci, Siki. Nasmejana musava deca i prosjaci pružaju ruke ka nama. Razmenismo sa njima pokoji osmeh i pokoji rupi (indijski novac). Svet u malom i život bez ulepšavanja u svoj svojoj veličini i surovosti. Pa ipak, naš cilj je da pobegnemo iz haosa Delhija, i to ka severu gde ćemo pronaći mir na krovu sveta, indijskim Himalajima.

Sedište Dalaj Lame

Sledećeg dana naša ekipa, veselo pleme „Jungle tribe", ukrcava se na voz do Potankota. Uprkos predrasudama indijski vozovi nisu mnogo prljaviji od naših, ali su tačni. Gotovo da nikad ne kasne, a ako se vozite celu noć, kao mi, onda su sasvim udobni za spavanje. U Potankot stižemo u ranim jutarnjim satima i put ka Mekleodu nastavljamo džipovima vijugavim planinskim putevima. Raznobojne molitvene zastavice nam potvrđuju da smo u oblasti Himalaja i da se lame u budističkim manastirima brinu za sigurnost svih putnika koji strmim uzbrdicama i oštrim krivinama pohode sedište njihovog vrhovnog duhovnog i svetovnog vođe, dalaj-lame. Trebalo bi da u rano popodne stignemo u Mekleod Ganj, selo tibetanskih izbeglica na 2.000 metara nadmorske visine. U 19. veku tu je bila smeštena komanda britanske vojske, pa otuda i naziv Mekleod po Davidu Mekleodu, zameniku guvernera Pandžaba. Ali danas je ovo seoce mnogo poznatije kao sedište tibetanske vlade u egzilu. U ovoj oblasti nalaze se i tibetanski muzej kao i najznačajniji institut za budizam, tibetansku kulturu i astrologiju, pa mnogi putnici i spiritualni tragači dolaze ovamo upravo zbog toga. Tu su i čuveni manastir Gangčen Kišong, replika manastira iz Lase, kao i manastir u kome boravi Lama karmapa, vođa reda Lama crvenih šešira.

Približavajući se Mekleodu iz daljine vidimo nestvarnu naseobinu koja kao da je izmeštena iz realnosti: četvrtaste višespratne i raznobojne tibetanske kuće na padinama Himalaja štrče među šumama borova i rododendrona.

Mistični sufizam i joga

– Om padme hum – odzvanja iz tibetanskih manastira, uz zvuke sandunga (tibetanski instrument – dugačak rog koji ispušta jeziv zvuk).

Stupamo na glavni trg, mali, ali jednako bučan i užurban kao i ulica u Grand bazaru. Tu sve vrvi od života, cike tibetanskih i nepalskih đaka, smeha indijskih lepotica, a blešte kašmirske radnje s nakitom. Tu su i bekpekeri i turisti sa svih strana, Tibetanci, Kašmirci, Nepalci, Hindusi... Svuda unaokolo radnjice sa rukotvorinama, izrezbareni molitveni mlinovi, činije za meditaciju; lenji rundavi psi i mirne krave se izležavaju nasred malih ulica i blokiraju put rikšama čiji vozači besomučno trube; majmuni skaču po krovovima restorana i pokušavaju da otmu pokoji momo (tibetanski specijalitet).

Smeštamo se u gest haus, posle odmora sledi upoznavanje sa instruktorom seminara sufi joge – Džuneidom Šaikom. Na prvom sastanku saznajemo da je ova joga zapravo spoj nespojivog – drevne discipline iskonskog znanja koje potiče iz Veda i mističnog sufizma, autentične islamske filozofije. Pa ipak joga i praksa sufi pustinjaka ne samo da ne protivureče jedna drugoj, nego se i preklapaju i u mnogo čemu dopunjuju. Kao i joga, i praktični sufizam okrenut je vežbama disanja i kontrole daha, s tim što sufizam donosi i neverovatnu sufi muziku i ples koje je Džuneid integrisao u svoj kurs.

– Bitno je ponovo uspostaviti davno izgubljeni kontakt s prirodom, ali i sa samim sobom, zaći dublje, uspostavivši vezu sa sopstvenim bićem i emocijama i osloboditi se onih negativnih – rekao nam je u tom uvodnom razgovoru Džuneid.

„Rad" je počeo sledećeg dana. Buđenje s izlaskom sunca uz pogled na snegom pokriven planinski vrh. Pijemo indijski, crni čaj sa mlekom ili kašmirski čaj, sa limunom, đumbirom i medom, na krovu gest hausa, umotani u tibetanske ćebiće dok orlovi kruže iznad naših glava. Ovo postaje svakodnevni ritual i deo programa. Zatim slede meditacija, pa joga vežbe za razbuđivanje, a onda, specijalno za nas spravljen, ajurvedski vegeterijanski doručak.

Posle doručka – slobodni smo za šetnju, šoping, razgledanje, sve do zalaska sunca, kada slede sufi vežbe, pa večera, a nakon toga razgovori na različite teme. I naravno, onda na spavanje. Ranije nego ikad.

Čari tibetanske kuhinje

Svakodnevno slobodno vreme do popodneva koristili smo za šetnje prelepim planinskim stazama, prolazeći kroz šume crvene od rascvetalog drveta rododendrona, obilazili susedna sela, užurbana poput malih košnica, a onda opet utonuli u mir prirode i posmatrali, zadivljeni, ogromne vodopade ili jezera. Obilazili smo budističke manastire i tibetanske muzeje, eksperimentisali sa tibetanskom, ajurvedskom i reiki masažom, isprobavali čari tibetanske i indijske kuhinje.

Poslednje dane u Indiji koristimo da obiđemo još neka interesantna mesta u okolini. Neki se odlučuju za trodnevni izlet u Kašmir, drugi za planinarenje do snežne granice do 3.500 m nadmorske visine, a neki pak obilaze glavni grad Pandžaba, Amritsar i čuveni Zlatni hram Sika. Vreme je da upoznamo još neke kulture i da uživamo u prirodi pre nego što se ponovo spustimo u Delhi i putovanje završimo obilazeći njegove tvrđave i hramove i kupujući suvenire na Grand bazaru.
Pogledaj vesti o: Sirija

Nastavak na Blic...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.