Pitanje koje se retko postavlja: F-35 kao lovac-bombarder?

Izvor: TangoSix.rs, 18.Okt.2018, 08:13   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Pitanje koje se retko postavlja: F-35 kao lovac-bombarder?

Pre otprilike godinu dana pojavila se jedna, u najmanju ruku, neočekivana vest: Sirijski sistem protivvazdušne odbrane ekstremno velikog dometa (na zapadu poznat kao) S-200, oborio je (ili oštetio) jedan od prvih izraelskih F-35 koji su učestvovali u borbi i jedan od prvih F-35 uopšte koji su stupili u borbena dejstva. Informacija je bila štura, dosta je bilo spekulacija – posebno na osetljivi politički trenutak kada se pojavila: uoči posete ministra Šojgua Izraelu – ali bez >> Pročitaj celu vest na sajtu TangoSix.rs << zaključaka i zvaničnih informacija. Vest je u međuvremenu pojeo mrak pa je danas jako teško pronaći originalnu. Ukratko: šest decenija stari sovjetski sistem protivvazdušne odbrane oborio je (ili oštetio) najnoviji stelt, nadzvučni, digitalizovani, integrisani Lokid-Martin F-35. Pravi dragulj za kritičare i protivnike tehnološki naprednog F-35: „bez starca nema udarca“, a prastari sistem PVO je ponizio nabrijani i preskupi F-35. Ali ponovimo: informacije na koje se neposredno moglo naići, međutim, tvrdnju niti su potkrepile niti opovrgle, pa ostaje nejasno šta se zapravo dogodilo.
Ali očigledno je da ovom tipu aviona svakako ne manjka kritičkih osvrta. Komentatori tehničkih, tehnoloških, vojnih i ekonomskih performansi F-35 će svoje tvrdnje formatirati oko dve centralne ose – sa jedne strane oko ose da je u pitanju pravo čudo tehnike i tehnologije, a sa druge oko čitavog niza matrica: ”mnogo babica, kilavo dete”; u pitanju je bespotrebno bacanje para i to na projekat koji razočarava u poređenju sa već postojećim i pouzdanim, koji se na kraju pokazuje kao potpuna ekonomska katastrofa. Istina se, opšte je mesto, nalazi negde na sredini. Ili ne? Možda se istina nalazi ne samo u komparaciji sa već postojećim i „proverenim“ rešenjima i analizi letnih i tehničkih karakteristika – već u bacanju pogleda na intrigantnu istoriju višenamenskih aviona, lovca bombardera, udarnih letelica, interdictor, frontovskih bombardera – kako su se već sve aparati slične namene nazivali tokom istorije. Da bismo prozreli koprenu nastalu oprečnim medijskim izveštajima, moraćemo u tu istoriju da zadremo nešto dublje.
Istorija višenamenskih borbenih aviona zapravo potiče iz Drugog svetskog rata: prvi za koji bi se možda moglo reći da je višenamenski borbeni avion bila je genaracija Polikarpov – I-15 i I-16. Naime usled radikalnog manjka aparata u sovjetskom vazduhoplovstvu tokom prvih meseci rata služili su i kao lovci, i (ponekad) presretači, i bombarderi, jurišnici, i (nešto-kao) lovci-bombarderi. Nema sumnje da je intenzitet borbenih dejstava uslovio da tokom Drugog svetskog rata veliki broj aviona pokaže svoju svestranost: Bf-109, FW-190 i Me-262, P-38, P-51, familija Jak. Prvi od navedenih je nastao kao lovac, ali je bio i izuzetno  sposoban za sve ostale funkcije, ne zaostajući ni za jotu za onim specijalizovanim, dok su već druga dva od samog početka bili dizajnirani sa idejom da jedan dizajn zadovolji dva seta oprečnih zahteva. FW-190 i ME-262 – prvi mlazni lovac – gotovo su od samog starta dizajnirani da budu lovci koji bi lako mogli da budu konvertovani u bombardere. Dovoljno je možda reći da je uvođenje Me-262 u borbu bilo odloženo upravo usled direktnog Hitlerovog zahteva da se prvi mlazni aparat osposobi za delovanje kao lovac-bombarder.
Jedna crtica iz registra zanimljive etimologije. “Lovac-bombarder” svoje ime duguje činjenici da su u pitanju taktičke i tehničke modifikacije aviona koje je trebalo da omoguće da lovci (brojniji, brži, jednostavniji za eksploataciju i jeftiniji) izvode deo zadataka bombarderskih snaga koje su zahtevale kompleksniju pripremu misije i glomazniju infrastrukturu. Tako su lovci u ulozi bombardera obavljali one zadatke za koje bi bombarderske snage bile overkill i/ili taktičke situacije u kojima je brzina bila presudnija u odnosu na masovnost. Doduše, razvoju svestranosti kumovala je i sama priroda rata – posebno na istoku: na Istočnom je frontu koncentracija aviona (na primer, sa nemačke strane na dan 22. jun 1942: 2600 aviona na 2700 kilometara fronta u poređenju sa bitkom za Britaniju gde je nemačka avijacija brojala oko dve i po hiljade aviona, ali na daleko manjem prostoru) bila manja nego u ostalim kampanjama, a usled visokog intenziteta dejstava višenamena se pokazala kao jedan od mehanizama multiplikovanja snaga. “Lovci-bombarderi” stoga pre znače “lovci-koji-se-koriste-kao-bombarderi” nego – kao što se često da čuti – aparati koji imaju kapacitet da sami sebi pruže lovačku zaštitu (mada su se i takve situacije dešavale).
Intrigantna istorija konverzije lovaca u bombardere (a ponekad i obratno) tokom Drugog svetskog rata je tek započela dugotrajni trend: verzije MiG-15 i mig-17 osposobljene su za bombardovanje, kineska konverzija lokalno proizvedenog MiG-19, konverzija MiG-23 u MiG 27 (koji je doduše definisan kao jurišnik, ali je – usled zavidne brzine – njegova upotrebna vrednost locirana bliže lovačkobombarderskim zadacima), prilagodba F-104 – posebno za italijansko i zapadnonemačko vazduhoplovstvo; kao i dva primera kontra konverzije – F-111 koji je, pored ostalih zahteva, potekao iz projekta koji je na prvom mestu trebalo da odgovori na potrebu za palubnim presretačem (F-111 i F-35 su na mnoge načine politički i ekonomski jako slični projekti i o tome više u nekom narednom tekstu) i gotovo usiljena pretvorba Tornada u lovca za potrebe RAF-a.
Panavia Tornado u svoje dve konfiguracije: lovac-bombarder i lovac-presretač. Razlika je najočitija u nosu: lovac je u drugom planu i ima modifikovan nos za smeštanje radara / Foto: Wikipedia Ukratko: lovci bombarderi su po definiciji bili (nešto kao) višenamenski avioni – lovci koji se koriste u bombardovanju ciljeva za koje je formiranje bombarderske misije ili odveć komplikovano, ili odveć rizično zbog njihove relativno male brzine koja bi ih u opasnim situacijama duže ostavila u dometu PVO i time u opasnosti. No, ono što je počelo kao nužda (forsirano prilagođavanje lovaca bombarderskim zadacima) pretvorilo se u specijalno dizajnirane tipove aviona koji su odgovarali i na rastuću važnost operativnog nivoa delovanja. Lovci bombarderi, dakle, ukratko bi se mogli definisati i kao oni napadni avioni koji izvršavaju zadatke ešalonski smeštene između strateškog i taktičkog nivoa delovanja – definicija koja je reflektovana u sovjetskom nazivu za ove aparate: “frontovski bombarder”. Ove avione, međutim, zbog naziva ne treba mešati sa jurišnicima, obzirom da „frontovski bombarder“ mnoge može navesti da je reč o bombarderu koji čije je dejstvovanje u vezi sa linijom fronta i neposredna borbena dejstva: „frontovi“ u sovjetskoj vojnoj doktrini bili jedinice operativnog nivoa delovanja.
U svakom slučaju, već se u Drugom svetskom ratu pokazalo koja je ključna karakteristika za kojom se traga: brzina. Savladavanje protivvazdušne odbrane može, naravno, uzeti mnogo oblika: nekad je to prikriveni prilaz, prilaz iz neočekivanih pravaca, prezasićenje odbrane masovnošću – ali čini se da je od svih najuniverzalniji: skraćivanje vremena reakcije brzim prodorom i brzim begom.
Republic F-105 Thunderchief u punoj borbenoj konfiguraciji iznad Vijetnama / Foto: Wikipedia To čisti bombarderi nisu imali (sem nekoliko izuzetaka), a pokazalo se da su za neke vrste misija pogodniji lovci manje nosivosti, ali veće brzine. Odatle je i nastao jedan mali paradoks koji će mnogim istoričarima avijacije zapasti za oko. Lovci bombarderi su se u jednom trenutku počeli proizvoditi kao specijalizovani za baš te vrste misija dok im je ime ostalo isto, pomalo nepotrebno i suvišno zadržavajući ono “lovci”. Tipičan primer je možda F-105 Thunderchief – avion neverovatnih izlaznih karakteristika za vreme u kojem je dizajniran (a bogami i danas), definisan kao lovac bombarder, ali u eventualnom sukobu sa lovcima PVO – potpuno neadekvatan za bilo šta sem – bežanja. U sukobu sa pokretnim vijetnamskim migovima – Thud nije imao nikakve šanse pa je tipičan odgovor i bio: dati vetra petama.
F-105 je uglavnom bio potpuno bespomoćan kada se nađe licem u lice sa pokretljivim migovima. Na slici: Mig-17 za petama F-105 / Foto: Wikipedia Nema sumnje da je vijetnamski rat bio prekretnica u modernom ratovanju i da su lekcije naučene u jugistočnoj Aziji definisale pristupe vođenju borbenih dejstava decenijama kasnije. Stoga bi se komotno moglo diskutovati i o tome koliko je koncept lovca za vazdušnu nadmoć – očitovan u američkoj studiji F-X koji je rezultovao razvojem F-15 i sovjetskoj studiji  TPFI koja je rezultovala nastankom SU-27 – zapravo jedan iznuđen i privremeni potez i posledica iskustva vijetnamskog rata koji je pokazao da se u situaciji kompleksne PVO lovci-bombarderi moraju pratiti do cilja – i pored toga što je u teoriji za takav prodor trebalo da budu sposobni samostalno. Tvrdnja zapravo i ne bi bila toliko besmislena obzirom da je u nekim trenutcima razvoj PVO bio brži od razvoja avijacije, a razvoj lovačke avijacije – posebno u aspektima napadno-navigacionih kompleksa i brzine – bio brži od razvoja lovaca-bombardera, te da potonji već šezdesetih godina više ne mogu da potpuno izbegnu ni lovačku ni zemaljsku PVO oslanjajući se isključivo na brzinu. Rešenje se nametnulo nešto kasnije: stelt tehnologijama čiji je zadatak da dodatno skrate vreme reakcije PVO. No dok se to desilo, vratilo se starim dobrim i proverenim taktičkim postupcima: prilaz na maloj visini, zasićenje sistema PVO i direktno pokrivanje koje obavljaju lovci za vazdušnu nadmoć – F-15, Su-27 i slični.
Naravno, konverzija lovaca u bombardere nije se tu završila, nastavljajući dugu, gorepomenutu tradiciju: neki avioni iz familije Su-27 kao i F-15 StrikeEagle su oba čistokrvni lovci pretvoreni u (skoro) čistokrvne bombardere operativne namene. Na kraju krajeva, imajući u vidu potrebu za rasterećenjem lovačke avijacije, samo je bilo pitanje vremena kada će i ko prvi početi sa razvijanjem tehnologija koje bi omogućile da lovci-bombarderi misije izvršavaju bez lovačke zaštite. Enter: stelt tehnologije koje omogućavaju dodatno skraćenje vremena delovanja PVO, te time i upotrebu u zahtevnim taktičkim situacijama bez ili sa umanjenom lovačkom zaštitom. Drugim rečima (pored činjenice da je zamišljen kao projekat štednje unifikacijom tipova aviona koje koriste ratno vazduhoplovstvo USA, mornarica i marinski korpus) F-35 treba tumačiti i kao specifični oblik štednje rasterećenjem lovačkih snaga. Ni ova tvrdnja ne bi trebala da bude odveć čudna – lovačke snage se smanjuju pa je čak i F-22 imao narudžbinu koja je oko četiri puta podbacila u odnosu na prvobitni plan: nakon velikih rasprava naručeno je i isporučeno 187 aparata u odnosu na planiranih 750 (a politička je rasprava bila, zapravo: „da li naručiti i tih 187 komada“) – pa i ne čudi potreba za razvojem aviona koji će u budućnosti kompleksne misije moći da izvode samostalno.
Stoga valja podsetiti da F-35 nije jednostavno mrtvorođen, naprotiv: setimo se da je uloga lovaca bombardera (frontovskih bombardera, udarnih aviona, višenamenskih aviona, kako god se njihovo ime menjalo) dejstvovanje u srednjoj i većoj neprijateljskoj dubini u situaciji jake PVO sa ciljem izvršenja zadataka operativnog nivoa delovanja. Od F-35 će se prvenstveno zahtevati da ispunjava misije ovog profila i on je za njih nesumnjivo osposobljen.
Stoga valja pogledati i medije: rasprave o ovom avionu uglavnom su formatirane u poređenje sa eventualnim protivnicima: najčešće najnovijim predstavnicima familije Su-27; ili avionima koje kani zameniti: A-10 ili Harrier. Dodajmo stoga da su data poređenja donekle nepoštena – svako poređenje sa aparatima koji su tailor made za jednu vrstu misija nužno će pokazati da F-35 u nekim aspektima zaostaje, ponekad i osetno, posebno zbog toga što avioni za lovačkobombarderske misije zahtevaju poprilično zaokružen dizajn: od svega po malo. No, mediji i kritičari se retko kada late poređenja, na primer, F-35 i A-10 kao lovaca ili u situacijama dubokog prodora kroz integrisanu PVO – jer bi samo poređenje bilo malne smešno. A u isto se vreme mediji retko laćaju poređenja sa čistim lovcima bombarderima – gde bi F-35 gotovo sigurno dominirao.

The post Pitanje koje se retko postavlja: F-35 kao lovac-bombarder? appeared first on Tango Six.
Pogledaj vesti o: Sirija

Nastavak na TangoSix.rs...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta TangoSix.rs. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta TangoSix.rs. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.