ZAŠTO BAŠ FRANCUSKA? Kako je ova zemlja postala BROJ JEDAN META terorista?

Izvor: Telegraf.rs, 15.Jul.2016, 19:28   (ažurirano 02.Apr.2020.)

ZAŠTO BAŠ FRANCUSKA? Kako je ova zemlja postala BROJ JEDAN META terorista?

Kada je vozač kamiona nasrnuo na šetače na Dan Bastilje u obalskom gradiću Nici u četvrtak uveče, ubivši pri tom najmanje 84 ljudi i povredivši desetine, bio je to poslednji u seriji napada u Francuskoj.

Ubistva u redakciji "Šarli Ebdo", pokolj u Parizu prošlog novembra, napad na policajca u junu, spisak se nastavlja. Među evropskim zemljama, Francuska je pretrpela neke od najgorih napada džihadista u skorije vreme, >> Pročitaj celu vest na sajtu Telegraf.rs << naglašavajući veliki problem ove zemlje sa rastućim militarizmom - i njenim statusom glavne mete.

Koreni problema su kompleksni: Francuska ima istoriju nasilja u sukobima na Bliskom Istoku i na severu Afrike, kao i domaću muslimansku zajednicu sa dugim iskustvima u diskriminaciji i osećanja isključenja iz francuskog društva. Francuski zatvori su postali regrutna mesta za ekstremiste. A i francuski desničari dobijaju na uticaju, podižući tenzije retorikom koja je često anti-imigrantska i anti-muslimanska.

Dodajte svemu tome i regrutnu mašineriju samoproklamovane Islamske države. Nekih 1.800 ljudi je napustilo Francusku da bi se pridružilo ISIS-u i drugim militantnim grupama u Iraku i Siriji od maja 2015. godine, podaci su firme "Soufan Group", koja se bavi obezbeđenjem, a sedište joj je u Njujorku, citirajući procene francuskih vlasti.

Foto: Tanjug/AP

Još 470 njih je otišlo iz zemlje delom frankofone: Belgije, koja ima najvišiu stopu regrutovanih u Evropi. To su sve poražavajuće cifre, posebno kada se posmatraju u kontekstu. Poređenja radi, između 600 i 1.000 boraca je došlo iz Egipta, najveće zemlje u arapskom svetu.

Džihadističke grupe pronalaze plodno tle u Francuskoj i Belgiji zahvaljujući i osećaju marginalizacije među imigrantskim zajednicama, posebno onima iz Severne Afrike.

Foto: Tanjug/AP

Protiv ovog osećanja otuđenja, propaganda Islamske države nudi atraktivnu alternativu pripadanja, svrhe, avanture i poštovanja. Istraživanje Krisa Meserola i Vila MekKanta sa Brookings Institution pokazuje da je, bez premca, najvažnija varijabla u predviđanju koliko džihadista neka zemlja može da "proizvede", je da li ti ljudi govore francuski.

Nica je sama po sebi bila ranjiva, ima ogromnu muslimansku populaciju (nekoliko muslimana je i ubijeno u napadu). Economist izveštava da je jedan građanin Nice, Omar Omsen, bio u vidokrugu lokalnih obaveštajnih agencija, iako se mislilo da je ubijen u Siriji prošle godine.

Foto: Tanjug/AP

Ovaj franko-centrizam mogao bi da bude rezultat činjenice da su neki od najranijih i najstarijih članova ogranaka međunarodnih operacija bili Francuzi i Belgijanci.

U napadu u Parizu u novembru 2015. godine tokom koga je ubijeno 130 ljudi, ISIS se oslanjao na međunarodne borce, francuske i belgijske operativce, koji su trenirali sa džihadistima u Siriji. Ali u drugim slučajevima, budućim napadačima treba samo kontakt sa džihadističkim grupama ili mogu da pronađu inspiraciju za akte nasilje i onlajn. Drugi, takozvani usamljeni vukovi, mogu da deluju i samostalno. Portparol ISIS-a Abu Mohamad al-Adnani obratio se u audio snimku još u maju takvim solo napadačima.

Foto: Tanjug/AP/Ketevan Kardava/Georgian Public Broadcaster

U Francuskoj, profili ubica u nedavnim napadima je negde između dva ekstrema. Larusi Abala (25) koji je ubio policajce u junu, je bio u zatvoru pod optužbama za regrutovanje terorista, a baš pre nego što ga je policija ubila zakleo se na vernost ISIS-u. I pored toga, nema dokaza da ga je direktno ISIS uputoi u akciju.

Foto: Tanjug/TWITTER CONFLICT NEWS

Koren francuskog problema sa džihadistima leži u nekadašnjem carstvu na Bliskom Istoku i Severu Afrike i datira iz vremena francuske kolonizacije Alžira, Tunisa, Sirije i Libana. Tokom 20. veka, veliki broj ljudi iz kolonija došao je u Francusku da živi i radi, mnogi od njih su se nastanili u siromašnim enklavama koje okružuju Pariz i druge gradove. Prethodnih decenija, kada su se fabrike zatvarale i posla bilo sve manje, osećaj društvene marginalizacije je rastao u ovakvim zajednicama, posebno u projektima u pariskim predgrađima.

Pogledajte zašto je 14. jul krvavi datum francuske istorije:

(Telegraf.rs / Izvor: time.com)

Nastavak na Telegraf.rs...



Povezane vesti

MIROLJUB JEVTIĆ: Francuskoj, nažalost preti još krvaviji napad, Srbija mora da bude oprezna!

Izvor: Kurir, 15.Jul.2016

...Kada je u pitanju Francuska Jevtić navodi da je poslednji teroristički napad bio očekivan, zbog pogrešnog pristupa ovom problemu “Posle Šarli Ebdoa i drugih terorističkih napada ova akcija je bila očekivana i najavljivana Francuska, nažalost, može da očekuje terorističke napade ovog tipa,...

Nastavak na Kurir...

Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Telegraf.rs. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Telegraf.rs. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.