Pariske dane Šumanović obeležio s Ajšom i Kiki

Izvor: Politika, 26.Maj.2012, 23:18   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Pariske dane Šumanović obeležio s Ajšom i Kiki

Kustos Galerije slika „Sava Šumanović” govori o slikarevim uzorima Sezanu i Van Gogu, učenju kod Andrea Lota, pejzažima i aktovima, Emi i ciklusu „Kupačice”, naznakama lične ljubavi...

Galerija slika „Sava Šumanović” iz Šida predstavlja se do 23. juna u Domu vojske Srbije u Beogradu izložbom „Poslednja decenija”. Sad ovaj prostor krasi 45 ulja na platnu (uglavnom pejzaži i aktovi) iz >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << galerijskog umetničkog fonda koji je nastao od 1931. do 1942, odnosno u toku poslednje decenije života i rada Save Šumanovića.

Autori ove postavke su kustosi Galerije Ljubica Jukić i Vesna Burojević, koja hronološki osvetljava život Save Šumanovića, po svemu posebnog čoveka i slikara, rođenog 22. januara 1896. u Vinkovcima, u braku Milutina i Perside, a ubijenog 30. avgusta 1942. u Sremskoj Mitrovici sa još 120 Srba iz Šida.

Kad je Sava počeo da slika?

Sa 14 godina, kao učenik zemunske gimnazije, pohađao je privatne časove crtanja kod profesora Isidora Junga. U to vreme se družio sa Slavkom Vorkapićem, koji je išao u umetničku školu, a imao je, kasnije, veliku karijeru u Holivudu kao reditelj. „Umetničke savete koje mi je dao Slavko koristio sam ceo život”, napisao je Sava.

Kako je napredovao?

Učenje slikarstva u to vreme bilo je po ugledu na klasične umetnike, impresioniste Sezana, Van Goga... Ali, pre toga oni koji su učili slikarstvo morali su da nauče sve. To „sve” bilo je crtanje do besvesti, i tek potom se slikalo bojama. Kroz sve to morao je da prođe i Sava.

Ko mu je bio primer?

Za učenje i rad, pre svega, roditelji, pa i svi rođaci. Njegova majka je završila ženski licej u Beču, a otac je bio šumarski inženjer i direktor šumskog gazdinstva u Vinkovcima. Stric Svetislav bio je advokat, a i njegovi ujaci, Tubići, bili su visoko obrazovani. Oni su osnivači Srpske štedionice u Zagrebu. Sve su stekli radom kome je prethodilo visoko obrazovanje.

Kako se Sava uklopio u to?

I Sava je, po porodičnom planu, trebalo da bude advokat, ali se opredelio za slikarstvo. A pošto je bio čovek koji je čvrsto stajao iza svih svojih odluka kazao im je da je došlo vreme da jedan Šumanović, i Tubić po majci, bude umetnik. Studirao je u Zagrebu, a 1920. je, kao diplomirani slikar, otišao u Pariz.

I grad svetlosti je doživeo kao umetnički raj?

U to vreme Pariz je to stvarno i bio. Poštujući pravilo da „pravi umetnici celog života uče” upisao se u atelje, odnosno školu, Andrea Lota, istaknutog likovnog pedagoga analitičkog kubizma, u kojoj je, po njegovom kazivanju, Sava bio najbolji đak. Iz Pariza je odlazio i u njega se vraćao još dva puta po dve-tri godine.

Koje teme je voleo?

To su pejzaži i aktovi. Posebno je imao aktove sa dva najznačajnija modela u Parizu Ajšom i Kiki, do kojih nije bilo lako doći, a njih dve su mu bile velika inspiracija za više slika. Posebna slika sa Kiki je „Crveni ćilim”. Ona je posle toga, kao velika muza umetnika Francuske, na jednom dobrotvornom balu proglašena za kraljicu Monparnasa.

A ko mu je pozirao u Šidu?

U poslednjoj deceniji svog života pet godina nije imao model za akt. Nijedna se nije usudila da mu pozira. Ipak, dogodilo se. Jedna lepa devojka, koju neki iz tog doba pamte kao Emu, a drugi kao Bebu, dozvolila je Savi da lepote njenog tela ovekoveči na platnu. I od 1935. do 1937. zahvaljujući toj devojci naslikao je grandiozan ciklus pod imenom: „Kupačice” ili „Šiđanke”. To je nešto potpuno posebno i veoma intrigantno.

Da li je neki model Savi bio bliži od drugih?

Jedini pisani trag o njegovoj mogućoj emotivnoj vezi i neke žene zabeležen je u Zagrebu, u vreme kad je studirao slikarstvo. Bilo je to njegovo druženje sa Antoniom Tkalčić. Ona je o tome pisala kad on više nije bio živ, ali više kao o druženju, a ne emocijama.

Koja su Savina velika dela?

Ona su nastala tokom njegovog drugog boravka u Parizu, od 1925 do 1928. To su „Kupačica”, koju je prodao u Parizu, „Doručak na travi”, „Pijani brod” koji je više slikao noću nego danju i to, gotovo neprestano, sedam dana. Pa „Luksemburški park”, „Most na Seni”... Kao jedan od istaknutih mladih umetnika sa Monparnasa, pozvan je da dekoriše čuvenu kafanu „Kupola”. Po onome što se o njemu zna, tada je uživao u radu i životnim radostima. Ali, bio je i opterećen udarcima sudbine što je, na izvestan način, uticalo i na njegovu psihu.

Šta mu se događalo?

Za razliku od drugih umetnika koji su tada boravili u Parizu, on je, iz nepoznatih razloga, dobijao francusku vizu samo na šest meseci, pa ju je uvek, uz velike muke, produžavao. Propagirao je rad u Francuskoj, bio je školovan i imućan. Imao je i samostalne izložbe, francuska vlada mu je otkupila neke slike. Ali, „teror” sa vizom je nastavljen. To je predstavljalo veliko opterećenje za njegov rad u Parizu. Teško je to podnosio, pa se 1930. vratio u Šid, a početkom leta je bio na klinici u Beogradu zbog nervnog rastrojstva, jer ga je istrošio veliki rad. Ipak, i tu je slikao akvarele, pejzaže Voždovca. I za tih poslednjih desetak godina naslikao je oko 600 slika.

Kako je dočekao rat?

Potpuno se povukao iz sveta i samo slikao. Radio je svoj posao ne obraćajući pažnju na stvaranje Nezavisne Države Hrvatske koja je prisvojila Šid. Ćirilično pismo je zabranjeno, pa se Sava, iz protesta, nije potpisivao na slikama već je svoja dela označavao godinama nastanka. I na Veliku gospojinu, 28. avgusta 1942, zajedno sa 120 Srba iz Šida, oko šest sati je uhapšen. Ustaše su ih odvele u Sremsku Mitrovicu i svi su, posle dva dana mučenja, streljani.

-----------------------------------------------------------

Ljubav prema rodnom mestu

Savina majka Persida je 1952. osnovala Galeriju slika „Sava Šumanović”. Tada je kazala: „Smatrajući životnu želju svog sina svojom materinskom i ljudskom obavezom i kao naš zajednički cilj poklanjam Savino životno delo rodnom mestu koje je on ovekovečio kroz svoju ljubav i učinio ga slavnim svojim slikama. Ispunjavajući ovaj amanet uverena sam u duboko razumevanje i ljubav kojom će biti prihvaćen kako od građana Šida tako i od budućih naraštaja.”

Slavko Trošelj

objavljeno: 27.05.2012
Pogledaj vesti o: Pariz

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.