Izvor: Politika, 19.Nov.2015, 11:55 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Monaško stvaralaštvo Ljube Popovića
Monografija o našem poznatom slikaru bogata je reprodukcijama dela nastalih od 1953. do 2015, u njoj se pored tekstova kritičara nalaze i četiri eseja koja je Popović sam napisao o pojedinim slikama
Kad se unesem u moj rad ja zaboravim da postojim, rekao je Ljuba Popović u intervjuu koji je dao za Radio televiziju Srbije, a čiji je deo emitovan na promociji monografije „Ljuba”, održanoj u galeriji ove kuće, ujedno i jednog od njenih izdavača, pored Službenog glasnika >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << i Pariskog kruga. Reprezentativno delo, u kojem je o našem poznatom slikaru pisalo deset autora, šest stranih: Saran Aleksandrijan, Gustav Rene Hoke, Andre Pjer de Mandijarg, Rene de Solije i An Tronš, i četvoro naših: Milan Komnenić, Sreto Bošnjak, Nikola Kusovac i Dejan Đorić, bogata je reprodukcijama dela nastalih od 1953. do 2015. U njoj se nalazi i čuveni „Triptih o misteriji smrti” kao i četiri eseja koja je Popović sam napisao o pojedinim slikama. Neobična i nesvakidašnja forma monografije ističe se na prvi pogled.
Govoreći o ljubavi koju Ljuba Popović gaji prema slikarstvu i evocirajući njihove brojne susrete, Nikola Kusovac, likovni kritičar, rekao je da je ova knjiga jedna vrsta hrestomatije.
– I izbor tekstova i reprodukcija svedoči o tome, jer su pogledi ljudi koji su pisali na različit način doživljavali Ljubino stvaralaštvo. On je slikar čijem delu ne možemo pristupiti na jednostavan način. Možda su i najvažniji tekstovi oni koje je sam napisao, tu ćete naći istinu o tajni njegovog stvaralaštva. Imao sam prilike da preko leta pratim kako on to radi i da gledam kako bilo rukama bilo čime drugim počne da gradi svoje slike – on ulazi u materiju činom najvišeg predavanja poslu, gotovo monaškog. Tu se potpuno potvrđuje ona priča da je slikanje oblik molitve – ispričao je Kusovac.
I predsednik saveta za likovno stvaralaštvo RTS-a Nikola Mirkov pominjao je Popovićevu apsolutnu posvećenost stvaranju, ali i činjenicu da je tokom svih ovih godina ostao u duši isti, kvrgav, nezgodan, samobitan i svoj čovek u crnom, mitraljezac golubijeg srca.
– Namerno sam danas upotrebio ovu Ćopićevu metaforu. Jer, pored srca koje je posebno, Ljubu je uvek karakterisala ta nepomirljivost prema okruženju i doslednost. Možda upravo detinjstvo, koje se pominje u jednom od tekstova, vrlo uverljivo dočarava ono što bi moglo biti neka vrsta genetskog i istorijskog konteksta u kojem nastaje Ljubino slikarstvo. Kao zaljubljenik u knjige moram da istaknem da je monografija neteretna i savitljiva, slog je rasterećen i pregledan, redosled je naizmeničan, što doprinosi postepenom uvidu u Ljubinu poetiku, koji možete steći čitajući je – ocenio je Mirkov.
Petar Arbutina, direktor izdavaštva Službenog glasnika, dodao je da je rad na monografiji bio veoma inspirativan,ali i težak jer je delo neobično.
– Kada se čitaocima ovakve knjige nađu u rukama, većini su uglavnom dosadne. Ali, sa ovom to neće biti slučaj. U njoj se uloge likovnog kritičara i umetnika prepliću, u njoj nema jasne razlike gde počinje misao o umetnosti a gde se završava slikarstvo – zaključio je Arbutina.
Pogledaj vesti o: Pariz