Izvor: Nezavisne Novine, 09.Avg.2017, 18:07   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Odlazak dive sa burnom karijerom

NJUJORK - Vijest o smrti Barbare Kuk, američke dive iz zlatne ere brodvejskih muzičkih filmova, odjeknula je umjetničkom javnošću SAD i svijeta, moćno, ali i tužno, kakav je i bio njen lirski sopran po kojem je postala poznata dalekih pedesetih godina prošlog vijeka.

Kako su kazali njeni zastupnici, preminula je okružena porodicom u svom domu u Menhetnu.

Imala je 89 godina i uveliko se bližila devedesetom >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << rođendanu. Doživjela je duboku starost, iako je za vrijeme bogate muzičke i glumačke karijere pregrmjela mnogo toga.

Alkoholizam, depresija, gojaznost, poistovjećivanje s ulogama, sve je to Kukova uspjela da prevaziđe na putu od siromašne djevojke iz Atlante do jedne od ikona Amerike.

Ovom posljednjom sintagmom nazvali su je 2011. godine, kada joj je Barak Obama, predsjednik SAD, uručio priznanje "Kenedi centra" od nacionalnog značaja.

Barbara Kuk je te godine slavila šest decenija karijere i prisjetila se kako je to bilo kada je debitovala na Brodveju. Stoga, i mi krenimo redom.

Iako njena ljubav prema muzici traje od najranijih dana, kao dvadesetogodišnjakinja, 1948. godine, kada je prvi put s majkom došla na Menhetn, gdje će ostati sve do svoje smrti, znala je da će postati pjevačica. Bila je dijete razvedenih roditelja i svoju veliku privrženost majci nije uspjela lako da napusti. Ipak, svjetla Brodveja su pobijedila da bi nakon debitantskih ostvarenja, ulogama u ostvarenjima "Oklahoma", "Ringišpil" ili "Muzikant", postala vodeća dama američkog mjuzikla.

Bilo je to pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka, kada je vitka i plava Barbara Kuk u suknjama sa šarenim šljokicama od kritičara dobijala komplimente da se njen glas kreće od komedije do ivica arije.

No, slava se često zna obiti o glavu, a Kukova je bila živi primjer te pošasti. U privatnom životu nije joj išlo najbolje. U braku sa Dejvidom Legranom, s kojim je imala sina Adama, ponovilo joj se ono što se desilo i njenim roditeljima. Razvela se 1965. godine od kada je, kako to prenose američki mediji, počela da pije puno, a radi malo. Njeno dijete ostalo je da živi s ocem.

"Nisam bila pijana dama. Bila sam pravi nefunkcionalni alkoholičar. Posuđe, uvijek u sudoperu. Kuhinja, kupatilo i kuhinja, sve u neredu", kazala je Kukova jednom prilikom za "New York Times" sjećajući se ovog vremena, koje je prevazišla 1977. kada se uspješno izliječila od alkoholizma.

Tu joj je pomoglo poznanstvo s pijanistom i kompozitorom Volijem Harperom s kojim je sarađivala tri decenije, sve do njegove smrti.

Barbara Kuk vratila je svoj glas i ponovo uspostavila profesionalne kriterijume, ali ovaj put umjesto u pozorištu i na filmu, u noćnim klubovima i kabareima.

Zahvaljujući menadžeru Lucijana Pavarotija, koji ju je čuo u jednom od klubova, ona se ponovo domogla koncertnih dvorana i profesionalnih studija. Potpisala je ugovor za "CBS rekordsom", a ni velika gojaznost nije je spriječila da po drugi put stvori uspješnu karijeru.

"Odlučite da se osjećate udobno sa svojim tijelom, ili u suprotnom živite u ormaru, ne izlazite", znala je Kukova dati savjet ljudima i na sopstvenom primjeru pokazati da ništa ne može spriječiti iskazivanje talenta.

Tokom osamdesetih godina Barbara Kuk pronašla je novi, zreliji identitet kao pjevač. Pridavala je manje pažnje tehničkoj virtuoznosti, koja je oduševljavala publiku u velikim brodvejskim pozorištima šezdesetih, a naglašava fraziranje i stilizovanje, kako bi njen glas projektovao emocije u manjim, intimnijim okruženjima. Jednostavna, direktna, iskrena, kako su tih godina kritičari nazivali nju i njen glas, ostala je do kraja. Njen zadnji nastup zabilježen je u maju ove godine, bezmalo, nakon 66 dugih godina karijere.

Nastavak na Nezavisne Novine...