Izvor: Press, 24.Jan.2013, 23:33 (ažurirano 02.Apr.2020.)
"Marš na Drinu" pripada svima
Poslednjih dana muzika je postala udarna tema i to ne samo zbog finala megapopularnog "Prvog glasa Srbije" već i što je izvođenje pesme "Marš na Drinu" u zgradi UN u Njujorku izazvalo pometnju, koju srećom ne moraju da rešavaju mirovne trupe UN već samo analitičari. Tako je sa poznatog "Marša" skinut sav muzički deo, a čitava stvar je smeštena u političku arenu.
Na kraju se čak i Ban Ki Mun, generalni sekretar Ujedinjenih nacija, morao izvinjavati što je pod svodovima >> Pročitaj celu vest na sajtu Press << zdanja na Ist Riveru odjekivalo ono "U boj krenite junaci svi".Jedan od onih koji je sve to pokušao da posmatra sa distance - ako se išta na Balkanu i sa Balkana može posmatrati sa distance - jeste Đorđe Matić, publicista i urednik čuvenog "Leksikona YU mitologije". On za Nedeljnik prvo odgovara na pitanje u čemu je fenomen pesme koju su obradili značajni svetski autori poput "Šedouza", "Lajbaha", Džejmsa Lasta, Četa Atkinsa..."Ovdje su dva pitanja zapravo: moć pjesme - da, ali gdje? Kod nas, u ovim krajevima, ili u svijetu?
Svjetski odjek lakše je objasniti pa se može krenuti njime: on je kontekstualan - "velika Jugoslavija" je svojom kulturom dobacivala daleko, imala je ono što se zove infrastruktura, pa su filmovi dolazili posvuda. Strani muzičari imali su prilike vidjeti istoimeni film Žike Mitrovića kad se pojavio. Vjerojatno ih je fascinirala u isto vrijeme prepoznatljivost forme - marš, vojni, po svim pravilima - nešto dakle što im je blisko; a s druge strane, melodika i harmonije nešto su drugačije od svega što su znali.
Dobrom muzičaru je to dovoljno da krene u istraživanje, to jest da da svoj pogled odmah, da tumači i interpretira. Nešto im je tu bilo "egzotično" a opet privlačno, zbog svoje djelomične neobičnosti. Taj neobični sastojak je naravno melodioznost koja dolazi iz srbijanskog folkora, i to baš užesrbijanskog, što je Binički maestralno provukao u temi."Marš na Drinu", odnosno njen drugi, najpoznatiji dio koji se najčešće izvodi - samo klasični orkestri izvode i prvi dio, dvočetvrtinski - kompozicija je među najmisterioznijim i najsugestivnijim ikada.
Zašto kažeš da je ta kompozicija misteriozna?
Tu je misterija samo dijelom u muzici i aranžmanu koji jesu naravno fantastično uspjeli, briljantno zamišljeni i napisani. Sugestivnost kompozicije je u njenoj asocijativnosti. I tu počinje odmah najteži dio oko nje: što god danas govorili nakon svega, "Marš na Drinu" nije bio samo srbijanski - zbog historije, zbog svega onoga što je značio Prvi svjetski rat i uloga Srbije u njemu, ideja Srbije tadašnje za sve južnoslavenske narode i iz nje ideja zajedničke države, "Marš" je dugi niz godina pripadao svima, odnosno svima kojima je ideja oslobođenja, zajedništva i tako dalje bila bliska, i svima koji su imali hrabrosti i poštenja da uvide Srbiju u Prvome svjetskome ratu kao zemlju koja je živjela svoj vjerojatno najčasniji i najherojskiji period, eru gotovo bez ijedne mrlje.Misterija junaštva srpske vojske u periodu 1914-18. - a ne zaboravimo, to znači u njoj dobrovoljaca Hrvata, i Slovenaca poglavito - dijelom je misterija koju utjelovljava ovaj marš.Kako je naš neprežaljeni Branko Ćopić i sam opisivao - kad je sluša kao da vidi šumu kopita konjice dok lete, odnosno u prvom kotrljajućem dijelu marša kako nastupa pješadija, teški ali uzneseni tonovi melodije, determinacija, neustrašivost, radost usred najvećeg izazova. Drugim riječima, "Marš na Drinu" ima takozvane mimetičke elemente - muzika dočarava stvari ljudskog pokreta, emocije, zvukove iz života.Također, dio izazova bila je činjenica da je to jedna od rijetkih historijskih stvari, pobjeda koje su se slavile otvoreno, a da nisu bile iz NOB-a, da nisu imale "komunističku" oblandu. To je pravilo jedan eros pomalo nedozvoljenog nečega, ideološki ne sasvim "čistog", što je uzbuđivalo dodatno.On, marš, pun je dvostrukosti: on je mogao biti doživljen kao nacionalistički, a u isto vrijeme kao emancipirajući i svejužnoslavenski. To je velika i važna osobina i takva je bila sve do devedesetih, kad se kontekst mijenja. Ka najgorem mogućem.
Kako vidiš aktuelni slučaj "Marša na Drinu" i njegovu politizaciju?
Tu je, kao i sva umjetnička djela, "Marš na Drinu" lakmus vremena - na njoj se ocrtavaju kontekst i današnjica u ideološkom smislu, kao kontinuitet međusobnih obračuna prošlih dvadeset godina i užasa u tom periodu.Ovako: nijedna strana nije u pravu i obje su u pravu u isto vrijeme, nijedna nije sasvim čista. To jest: Jeremić može ubjeđivati do sudnjeg dana da nije bilo tendencije u izvedbi, ali mu ne vjerujemo. Bilo je nekoga trijumfalizma u izvedbi - inače po mom mišljenju, nedostojne i slabašne vokalne verzije, ako je to važno ovdje, a jeste, ipak, bilo je nečega što je reklo "evo, nakon svih poniženja, ovo je naš momenat na proslavi u UN i daj da se malo "širimo". Jeremićevo igranje nevinašca i namjernog zaborava je odbojno.
To je sve zbog devedesetih godina prošlog veka...
Kao i sa svim dobrim stvarima, prošlih dvadeset godina unakazilo je i njih: drugim riječima, sav kredit koji je imala ta veličanstvena kompozicija, kao i period koji predstavlja u kojem nastala, sve je to potrošeno devedesetih kad su bradate protuve, ubojice, koljači i pljačkaši, paravojne jedinice sastavljene od dilera drogom i reketaša svi zajedno nastupali pod ovom pjesmom - davši joj pritom vulgarne i ružne, u međuvremenu napisane riječi teksta - i tako joj sasvim promijenivši kontekst i originalno značenje, drugim riječima vajni pseudopatrioti falscificirali su vlastitu historiju i kulturu. Na to podsjećanje, na ono što je "Marš na Drinu" predstavljao za vrijeme agresije na BiH, na to su reagirali predstavnici BiH s pravom.Ono pak gdje oni griješe i gdje farbaju jest da su onda unazad izbrisali historiju do samog nastanka pjesme i otčitali historiju tako da ovo iz devedesetih se proširuje i na čitavu prošlost, anakronistički čitajući pjesmu kao da je uvijek bila samo to iz devedesetih, a ono čisto u njoj izbrisali su potpuno.Oni, "drugosrbijanci" htjeli bi da dokažu, metaforički, da je Gavrilo Princip rodio Radovana Karadžića. A te dvije pojave ne bi smjele ni u istoj rečenici da se nađu.
Pogledaj vesti o: Nju Jork
.jpg)
