Izvor: Večernje novosti, 27.Jul.2018, 16:23   (ažurirano 02.Apr.2020.)

"Novosti" na krovu Srbije

Naš novinar na vrhu Đeravica na Prokletijama prvi put posle NATO agresije. Putevi kojima su prolazili teroristi, postali turističke staze NAJVIŠA tačka Srbije, krševiti vrh Đeravica na Prokletijama, od NATO agresije 1999. godine postao je geografski pojam iz školskih udžbenika, daleko od očiju srpske javnosti. Reporter "Novosti" ispeo se proteklih dana na ovaj vis, koji se sa svojih 2.656 metara nadmorske visine nadnosi na plodnom i pitomom Metohijom. >> Pročitaj celu vest na sajtu Večernje novosti << Ruski diplomata i naučnik Jastrebov u 19. veku je zabeležio pravo ime vrha Srbije: Đerovica, skraćeno od Kaluđerovica. Naziv je dobio po prelepoj nemanjićkoj zadužbini Visokim Dečanima u podnožju i bio je granica manastirskog metoha po imenu Altin. Da Đeravica ne nestane iz srpskog pamćenja, brinu entuzijasti koji prelaze tridesetak kilometara od katuna crnogorske Bogićevice, a zatim i oko 1.700 metara uspona kroz prokletijsko bespuće. Proteklih dana je na to hodočašće krenulo deset planinara iz Niša i Beograda, uključujući i reportera "Novosti", prvog srpskog novinara koji je došao do krova Srbije posle NATO agresije 1999. godine. Put za Đeravicu vodi po grebenima gde su još od 1995. vođene bitke naših graničara s teroristima OVK, plaćenicima i mudžahedinima. Oni su vrletnim stazama s tovarima oružja na mazgama dolazili iz logora u Kuksu i Tropoji u Albaniji da prave baze u zaleđu Peći, Đakovice, Dečana i Junika. Na to vreme podseća dobro održavan grob teroriste Milaima Đocaja, koji je 1998. poginuo kraj graničarske, danas planinarske, staze u razmeni vatre. Pročitajte još - Divlja lepota Prokletija Oblast Đeravice bila je i strateški pravac napada maja 1999. u operaciji "Strela", poslednjem neuspelom pokušaju kopnene invazije iz Albanije na Srbiju. Na danonoćna dejstva NATO bombardera još podsećaju obrisi temelja karaule Đeravica i nekoliko kilometara dalje ostaci vojnih paviljona Košara. Sad je očigledno da su prokletijske karaule neoprezno pravljene na brisanom prostoru, zbog čega su 1999. bile lake mete.Krijumčarski put OVK iz Albanije,foto B.Subašić To je samo deo utisaka koji preplavljuju um na putu od prevoja Bogićevica do Đeravice, koju danas doslovno opsedaju turisti iz celog sveta. Na stazama iz Albanije, Crne Gore i Metohije ka vrhu Srbije mogu se sresti Englezi, Česi, Nemci, Italijani, čak i Novozelanđani. Kažu nam da su došli da osete "egzotiku Balkana" koji još leči ratne rane. Za razliku od Balkanaca, oni se kreću opušteno i slobodno planinskom teritorijom ironičnog naziva "Međugranični park mira Kosova - Montenegro - Albanija". Plan za ovu zonu bez granica osmislili su još devedesetih zapadni stručnjaci, a njome prolazi i evropski planinarski put Vija Dinarika. Na njemu su od Dalmacije do Albanije toponimi uglavnom srpski, samo Srba više nema, opet zahvaljujući zapadnim ekspertima.Patrolna staza postala planinarska,foto B.Subašić Možda najporazniji deo ove priče jeste srpski zaborav prostora i velikih događaja koji su ovde odigrali. O tome svedoči masovna upotreba albanizovanih i iskrivljenih srpskih toponima na putu za Đeravicu, od prevoja Bogićevica, sad poznatijeg kao Ćafa Bogićaj, do sela Doberdol u Albaniji. Iz njega na prevoj na srpsko-crnogorsko-albanskoj granici izbija važna krijumčarska, danas turistička staza. Do 20. veka ovo selo zvalo se Dobri Dol, a po fizionimiji pastira, koji je sa albanske strane prešao na metohijsku da napasa stado, videlo se da pripada "poarnaućenim Srbima". O tome svedoči i dobar srpski jezik kojim je otpozdravio srpskim planinarima i prišao da porazgovara. Međutim, čim je video zastavicu Srbije na rukavu učesnice pohoda, namrštio se i udaljio. Čovek otrovan mržnjom, koji usred planinske pustoši okreće leđa ljudima dobrih namera zato što su Srbi jeste slika žrtve psihološkog rata koji traje duže od veka i kad oružje ćuti.Uski prolaz na putu za Đeravicu,foto B.Subašić KOŠARAMA MENjAJU ISTORIJU Sva lepota i veličanstvenost Prokletija iščezavaju pred slikom iz "parka mira", čiji je veliki deo takozvana prištinska vlada proglasila za "Zaštićenu zonu od posebnog interesa Bitka na Košarama" duž 22 kilometra srpsko-albanske granice. Tu bivši komandanti OVK žele da stvore memorijal, centar nacionalnog mita "države Kosova" uprkos činjenici da je ovaj prostor simbol poraza ovdašnjih terorista i njihove "Atlantske brigade" sa Zapada. Oni od aprila do juna 1999. nisu uspeli da se na prostoru od Đeravica do Košara probiju u Srbiju, uprkos pomoći artiljerije albanske vojske i neprestanog bombardovanja NATO. Grob Milaima Đocaja,foto B.Subašić Dokument takozvane prištinske vlade o osnivanju memorijalne zone "Bitka na Košarama" upozorava na opasne "uspomene" koju su im ostavili veliki saveznici kao problem za razvoj turizma. Sa ovog prostora nije čišćena radioaktivna municija, koju su besomučno prosipali američki "raptori", pa se nuklearni materijal raspao u zemlji i dugoročno zagadio vodizvorišta. Veliki problem su i kasetne bombe, koje su posejali strateški bombarderi B-52 i koje još vrebaju u šumama.
Pogledaj vesti o: NATO

Nastavak na Večernje novosti...