Izvor: Vostok.rs, 14.Jun.2011, 11:11   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Hrvatski arhivisti u Moskvi

14.06.2011. -

Prezentacija Državni arhivi Hrvatske i njihove zbirke o istoriji Rusije održana je 9. juna u Moskvi. Gosti ruske prestonice bili su direktor Državnog arhiva Hvatske Stepan Ćosić i saradnik istorijskog instituta Zdravka Zlodi. Manifestacija je održana u domu Ruske emigracije Aleksandra Solženjicina, pisca koji je, kako se ispostavilo, ostavio osetan trag u istoriji Hrvatske.

Hteo bih spomenuti da su prvi prevodi Solženicina u Jugoslaviji objavljeni >> Pročitaj celu vest na sajtu Vostok.rs << u Hrvatskoj. I to ne u Zagrebu, nego u Rijeci 1969. i 1970. To su prvi ključni romani „U prvom krugu" i „Deo za rak". Kada sam kao srednjoškolac početkom 80-ih godina čitao ta dela čoveka, koji se sam suprotstavio režimu, nisam mogao da pretpostavljam da će sve se tako brzo promeniti. I to je zapravo čovek, koji je znatno doprineo tome da se pobedi takav jedan totalitarni režim. Naravno nisam mogao ni sanjati da ću jednog dana imati priliku da govorim u domu Solženicina.

Stepan Ćosić predstavio je okupljenima prilog o istoriji arhivistike u Hrvatskoj, njegova koleginica gospođa Zlodi koncentrisala se na jednom od aspekata hrvatske istorije, vezanog za Rusiju.

Moram reći da je ovo istraživanje zapravo tek početak. Iako sam mislila da ću sa svojim istraživanjima završiti za nekoliko meseci obradu toga gradila. Međutim, kad sam krenula u istraživanje, postalo je jasno da je to ogroman materijal, i da to neće biti tako skoro gotovo. S tim u vezi pozivam rusku stranu da se pridruži tome poslu.

Po priznanju Zdravke Zlodi, nivo proučenosti ove teme u Hrvatskoj je vrlo slab.

Prvi Svetski rat u hrvatskoj istoriografiji praktički nije istražen. Nekako se po inerciji niko ne bavi time. S tim u vezi ruske teme za Prvi Svetski rat je katastrofalno istraživanje. Za istraživača to je vrlo neugodna stvar, jer svako od nas, koji se bavimo istraživanjem, počnemo sa bibliografijom. Ako niko pre vas nije istraživao temu, onda imate problem. Onda vi radite i istoriografiju, i arhivski posao. Neću sebe nazvati pionirom za područje istoriju Prvog Svetskog rata. Ali bih rekla da jesam za ruske teme. I mogu samo obećati da u tom smeru ću nastaviti. Dakle to nije slučajna tema i nije završena. Uzroka takvog stanja u hrvatskoj istoriografiji ima nekoliko. Kao prvo, „mala zemlja mala istoriografija". Okrenuta je isključivo temama iz nacionalne istorije. Druga strana je selektivan pristup istraživanju. Nažalost, većina mojih kolega zapravo ne poznaje mogućnost istraživanja u vlastitim arhivima. Nažalost moram reći da to je istina. Rezultat svega ovoga je nedostatak sinteza opšte koristi za istoriju Prvog Svetskog rata. Mi zasada prevodimo neke strane autore, ali svojih autora nemamo. I ono što mi imamo kao konačni rezultat i što mi najviše brini, to je nedostatak naučnih i stručnih radova, koji bi mogli da budu podloga za bilo kojeg ozbiljnog istraživača.

Kao što smo govorili tema referata Zdravke Zlodi je život ruskih ratnih zarobljenika na teritoriji Hrvatske u vreme Prvog Svetskog rata. U okiru videoprezentacije ona je prikazala dokumenta. Po njima se vidi da su zarobljenici radili uglavnom u privrednoj sferi: kao stolari, krznari. U dokumentima su zapisivana njihova prezimena, imena, veroispovest, pripadnost staležu, mesto boravka, kao i posebni znaci. Posebno je teško, po priznanju Zdravke Zlodi, bilo raditi sa tekstovima ispisanim olovkom: oni su vrlo nečitki i mnogo vremena je odlazilo na dešifrovanje.

Među posetiocima Doma Solženjinica tog dana bila je i pozorišni istoričar, prevodilac srpske i hrvatske književnosti Natalija Vagapova, koja niz godina radi u hrvatskim arhivima. Zamolili smo je da ispriča o svojim utiscima sa večeri.

Pre svega mi je drago da vidim ljudi iz Zagreba, koji je za mene jedan od gradova, koji ja volim i cenim. Stari Zagreb prosto obožavam. A osim toga to su vrlo dobri stručnjaci. G-n Čosić je mlad direktor, ali vidi se da je on apsolutno u toku ne samo svoje struke, nego je humanitarno obrazovan, kulturan čovek i veliki sistematizator. To je odlično. A mlađa koleginica Zlodi je bila sa jedne strane dirljiva, a s druge strage strogo naučna u svojim istraživanjima sudbina ruskih zarobljenika u Hrvatskoj. Te jedno delo, koje sa jedne strane čisto ženski dirljivo i sa srcem napravljeno, a sa druge strane je jedno pravo, apsolutno tačno, precizno naučno delo. To se može samo čestitati. A mi moramo zahvaliti. Pošto se radi o našim sunarodnicima, o kojima se u našoj zemlji, nažalost, vrlo malo zna i vrlo se retko seća.

Natalija Vagapova poklonila je gospođi Zlodi svoju knjigu Ruska pozorišna emigracija u Centralnoj Evropi i na Balkanu.

Izvor: Golos Rossii, foto: RIA Novosti

Nastavak na Vostok.rs...