Autor: Slavko Jovičić Slavuj, 18.Nov.2008, 18:17   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Milorad Dodik u najmanje još milion "kopija"!?

PIŠE: Slavko JOVIČIĆ SLAVUJ

Nikada kopija nije bila vjerodostojna orginalu. Ali kad je u pitanju vodjenje politike od strane Milorada Dodika, onda u ovom vremenu i to je moguće?! Bez obzira što je Milorad Dodik orginalan, ipak koliko toliko lakše mu je da se bori za očuvanje Republike Srpske kad zna da je uz njega još najmanje milion "kopija" na istom zadatku!

O čemu se zapravo radi?

Poznato je da je Milorad Dodik predsjednik Vlade Republike Srpske i predsjednik najjače političke stranke u BiH, najpopularniji i najuticajni lider u BiH. Svi u BiH, pa i u krugovima medjunarodne zajednice, išćekuju i osluškuju šta će da uradi Milorad Dodik? A on, Milorad Dodik, kad je u pitanju interes srpskog naroda i pozicija Republike Srpske, radi i povlači najbolje i najracionalnije poteze i radi najkorisnije poslove.

Milorada Dodika mnogi s razlogom hvale za ono što je uradio, kao što ima i onih koji ga bez razloga osporavaju i kude, takodje, za sve ono što svakim danom čini i radi. Ali, svi oni zajedno, Milorada Dodika uvažavaju kao nezaobilazni faktor političke scene u BiH, pa i u okruženju. I tu nema emocija niti ljubavi.

I baš zbog toga, već godinama je Milorad Dodik trn u oku svim bošnjačkim političarima u Sarajevu, koji ustaju i liježu sa razmišljanjima šta će uraditi i koje poteze će povući Milorad Dodik. Treba razumjeti bošnjački triling lidera: Harisa Silajdžića, Sulejmana Tihića i Zlatka Lagumdžiju i njihove frustracije i opsjednutost likom i djelom Milorada Dodika.

Prije desetak godina, kako tako, Milorad Dodik je donekle bio „prihvatljiv“ i kao političar i kao sagovornik za sarajevsku triparitetnu sećiju. Jer, se u Sarajevu tada mislilo da bi se sa Dodikom moglo poigravati i manipulisati?! O kakvoj zabludi se radilo neka o tome razmišljaju bošnjački političari.

Istina, tada prije jedne decenije Milorad Dodik je pokušavao da u Fedreraciji BiH, odnosno u bošnjačkom narodu pronadje adekvatnog sagovornika sa kojim bi mogao da implementira Dejtonski sporazum i da neuredjenu BiH pripremi na putu ka evroatlanskim integracijama. Milorad Dodik je tada već politički „mrtvog“ Zlatka Lagumdžiju bio doveo u poziciju sa koje je jedno vrijeme Lagumdžija vedrio i oblaćio političkom i državnom scenom u BiH.

Medjutim, umjesto da Lagumdžija bude beskrajno zahvalan Miloradu Dodiku, on je izabrao sasvim drugi put, put nekorektnosti i paklenog plana kako da politički uništi Milorada Dodika, jer je u Dodiku prepoznao čovjeka i političara koji mu nikada neće dozvoliti da realizuje i da ostvari svoje ideje i ciljeve, koji se nikada nisu razlikovali od ideja Harisa Silajdžića....Sulejmana Tihića..., ma sasvim je irelevantno o kojem se radi bošnjačkom političaru. Svi su na istoj platformi i matrici ostvarenja svojih snova – ukinuti Republiku Srpsku.

U cijelom ovom postdejtonskom vremenu – jedino Milorad Dodik nije mijenjao svoj politički kurs. Uvijek je čvrsto držao kompas u svojim rukama i uvijek je znao šta hoće. Ali, ponekad je bilo mnogo važnije da je, takodje, znao i šta neće! I to upravo Milorada Dodika razlikuje od drugih političkih lidera u BiH.

Nikada mi nije padalo na pamet da od bilo koga pravim kult ličnosti, niti da bilo koga veličam ili da mu se dodvoravam. To nisam radio ni u socijalističko predratno vrijeme i u doba Djure Pucara Starog, Hamdije Pozderca, Branka Mikulića i inih drugih kreatora „bratstva i jedinstva“ naroda u BiH. Istina, moram da kažem da ovo što sad pišem i govorim, u to vrijeme ni u snu ne bih mogao reči. Prvo, nisam imao priliku. Drugo, cijeli radni predratni, pa i poslije ratni vijek sam proveo u skoro svakodnevnim susretima sa političarima. Ihi...koliko ih je samo prodefilovalo na političkoj beha pozornici...

No, da se vratim temi. Dakle, ni danas mi ne pada na um da i od Milorada Dodika pravim kult ličnosti, niti da ga promovišem u novog srpskog vodju i lidera svih Srba. To je on svojim radom i političkim znanjem i umijećem sam uradio, i onda ga je zbog toga, ogromna većina naroda promovisala u istinskog pragmatičnog i harizmatičnog zaštitnika srpskog roda i naravno svih drugih gradjana koji poštuju i koji vole Republiku Srpsku.

Ako ćemo pošteno, a trebali bi, onda samo do prije manje od tri godine svakim danom smo strahovali za budućnost Republike Srpske, koja je bila na rubu ambisa i nestanka. Izgledalo je da je Republika Srpska neki dragstor i da u njega ulazi svako ko poželi i da iz njega uzima i šta treba i šta ne treba. Republika Srpska je svakim danom bila razvlaščivana i prijetila joj je opasnost da bude i definitivno sahranjena u Sarajevu...

I došao je Milorad Dodik. Tačnije rečeno, Milorad Dodik je rizikovao i u tom njegovom ličnom riziku samo je profitirao srpski narod i Republika Srpska. Tadašnja SDS-ova vlast je jednostavno bila u bezizlaznoj situaciji i nije imala smjelosti da stane u odbranu institucija Republike Srpske. Bilo im je lakše da sa sebe skinu odgovornost za propast Republike Srpske, pa su na perfidan način skovali plan po kojem im je jedino rješenje bilo da „uvale“ Milorada Dodika i da na njega prebace svu eventualnu odgovornost za nestanak policije i MUP-a RS, koja je prva bila na udaru i na putu ka nestanku Republike Srpske. Izgledalo je da su stvari oko Republike Srpske otišle do djavola...

U nizu grešaka koje je napravio SDS, ipak su nešto uradili i pametno i to se tek sad pokazalo kao ispravno. Najbolji potez SDS-a bio je upravo taj, što su srušili svoju vladu i što su, vruć krompir, tako su oni mislili, gurnuli Miloradu Dodiku u ruke. Dodik se nije opekao, na svu sreću!

Eto i SDS, iako nije ni zamisliti mogao razvoj situacije, pokazalo se, da je napravio najbolji potez. Na zlokobna pitanja koja su više od jedne decenije lebdila u vazduhu i koja su tražila odgovor: Koliki je vijek trajanja i do kada Republike Srpske? Šta će biti sa srpskim narodom u BiH? Jesu li srpske žrtve koje su ugradjene u temelje Republike Srpske bile uzaludne?

Na sva ta pitanja i bezbroj drugih, od kojih se nije ni naslutiti moglo koje je od njih bilo opasnije po opstanak i budućnost Republike Srpske - odgovore je našao Milorad Dodik, zajedno sa svojim najbližim saradnicima iz SNSD-a, najjače političke stranke u BiH.

Naravno da još predstoje mnoge političke bitke za još jače i čvršće pozicioniranje i učvršćivanje Republike Srpske u ustavnoj, teritorijalnoj i dejtonskoj kompoziciji BiH.

Svi mi, koji smo u najužem timu Milorada Dodika, znamo da je pred nama vrlo teško političko vrijeme u BiH, ali takodje - svi smo spremni i odlučni da se mudrom politikom i na demokratski način borimo i izborimo za trajan status Republike Srpske, kao ravnopravnog entiteta u sastavu BiH.

P.S. Na ovoj fotografiji nedostaje plejada aktuelnih srpskih političara koji su mnogo važniji od mene i koji znaju kako da na pravi način vode Republiku Srpsku i koji čine sve da Republika Srpska, svakim danom, bude još bolja, još ekonomski razvijenija i jača, politički još stabilnija i koja treba biti ugodnija za život svakog čovjeka, bez obzira iz kojeg dolazi naroda.

Danas u srpskom narodu ima najmanje još milion Milorada Dodika, koji ne samo da podržavaju njega, već čvrsto stoje uz politiku Milorada Dodika i politiku očuvanja Republike Srpske. Republika Srpska će preživeti i naredne napade, kao što je, hvala Bogu, već preživjela i sve one koji su dolazili u prethodnom turbolentnom vremenu. Ti udari i sad dolaze i oni će, sasvim je izvjesno, biti još snažniji i u budućnosti. Udari stižu i sa boka i direktno. Na Republiku Srpsku se permanentno i sinhronizovano atakuje i stalno se odapinju sarajevske otrovne strijele. U talasima, kao "El ninjo", nadiru žestoki napadi kreirani na sarajevaskim političkim i vjerskim sećijama i kanabetima, uz ogromnu podršku sarajevskih probošnjačkih medija. No, nažalost, ti udari stižu i od jednog dijela antisrpskih lobista iz nekih krugova medjunarodne zajednice.

Ipak, svi u BiH, pa i "šire" moraće prihvatiti realnost, a ona je - trajna Republika Srpska koja će živjeti i opstati!!!

I sasvim na karaju, znam da će neki zlobnici da mi nakon ovog teksta na ledja natovare poltronstvo, dodvoravanje, podilaženje i, boga pitaj šta sve ne, samo zato što sam napisao istinu o tome - ko je politički i ekonomski, od potpunog sloma i uništenja, spasio Republiku Srpsku. Svi dobronamjerni ljudi to znaju. Jesam li onda ja kriv što imam iste poglede na mnoge stvari kao i Milorad Dodik, ili još tačnije, kao i ogromna večina gradjana, posebno srpskog naroda u Republici Srpskoj. Naravno da sam ponosan na tu činjenicu, koja nema veze sa imaginarnom i lažnom glorifikacijom koje u ovom tekstu nema. Ali tekst ima vezu i smisao sa istinom!