Izvor: NoviMagazin.rs, 24.Jun.2017, 10:03   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Intervju Vukota Govedarica: Milorad Dodik je vječiti akter srpskih podjela

Bosna i Hercegovina nije siromašna zemlja već država čiji su narod dugogodišnji vlastelini napravili siromašnim, kaže u intervjuu za Novi magazin predsjednik SDS-a, koji govori o političkoj sceni BiH i upozorava: Republiku Srpsku danas mogu samo Srbi da unište i niko drugi

Razgovarala: Vildana Selimbegović

Vukota Govedarica je na čelu Srpske demokratske stranke (SDS) naslijedio Mladena Bosića. U tom času stranka se već uveliko pokazala kao >> Pročitaj celu vest na sajtu NoviMagazin.rs << lider Saveza za promjene, koalicije u kojoj se SDS, PDP i NDP zajedničkim snagama pokušavaju izboriti za bolji život u Republici Srpskoj i cijeloj Bosni i Hercegovini.

*Ministri Saveza za promjene najupečatljiviji su u aktuelnom sazivu Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, čak i danas, u vrijeme kada se čini da će politička kriza u BiH potrajati do narednih izbora. Koji su najveći problemi?

Ima nešto mnogo značajnije što je Mladen Bosić uspio da uradi u Srpskoj demokratskoj stranci. On je u potpunosti uspio da izgradi moralni stranački integritet, što je rijedak kvalitet u našoj političkoj zbilji u kojoj živimo. Nažalost, stranka nije ostvarila očekivane rezultate na proteklim lokalnim izborima i ja sam došao na njeno čelo da je konsolidujem i pripremim za naredne opšte izbore. Dakle, nemam namjeru da se bavim konsolidacijom Saveza za promjene. Moji zadaci su podređeni jednom cilju – kako osnažiti unutarstranačke kapacitete – i to u stvari treba da urade sve stranke članice Saveza kako bi zajedničke kandidate za najveće funkcije pretvorili u pobjednike.

Tačno je da srpski ministri u Savjetu ministara igraju veoma zapaženu ulogu. Mirko Šarović je svojim političkim iskustvom, što predstavlja širok kontekst, napravio respektabilne rezultate. Dragan Mektić je pokazao da je neprikosnoven borac za pravdu, koji pokazuje koliko je naše pravosuđe oronulo i korumpirano.

I, moram priznati da je ministar Igor Crnadak bio jedan od značajnih aktera neustavnog pokušaja Izetbegovića da svojevoljno otvori pitanje revizije presude BiH protiv Srbije, koja mu se kasnije obila o glavu. Sve u svemu, pored mnogobrojnih problema, a imajući u vidu koliko je BiH složen sistem, naš najveći problem je povjerenje iz kojeg bi trebalo da proizađe pomirenje. Nažalost, cijelo društvo je postalo zarobljenik retrogradnih i kvazinacionalnih politika koje su napravile jedan mali broj superbogatih i armadu sirotinje.

U takvom političkom ambijentu je, bojim se, kod običnog čovjeka ubijen posljednji atom duhovne snage, što mu ne može omogućiti da u potpunosti razaznaje dobro i loše. Trojac u kojem se kormilari smjenjuju po potrebi okupirao je preko svojih političkih partija institucije, a sopstveni narod učinio zarobljenicima svojih politika čija maksima glasi: prodaj, zaduži i potroši.

*Kako vidite budućnost BiH? Politički lideri se jednako zaklinju u put ka Evropskoj uniji, ali malo čine da BiH na tom putu napravi ozbiljnije iskorake. Koji su planovi SDS-a i Saveza za promjene?

Trenutno živimo u državi koja ima veliki odliv stanovništva. I Republika Srpska i Federacija BiH imaju ozbiljnih problema sa demografskim gubicima, koji se ogledaju u negativnoj stopi prirodnog priraštaja, ali i zastrašujućim migracijama. Građani ne vide perspektivu i bez ikakve nade u svoju egzistenciju napuštaju zemlju u potrazi za boljim životom. Republika Srpska danas ima skoro 30.000 đaka manje u osnovnim školama u odnosu na 2000. godinu. Mladi i obrazovani ljudi masovno uče jezike kako bi našli utočište u naprednim zemljama Evropske unije. To moramo zaustaviti jer nama ne treba članstvo u evropskoj zajednici ako ćemo biti zemlja staraca. Ja vidim budućnost ove zemlje u EU sa produktivnim ljudima u svakom pogledu, koji su spremni da sprovedu evropske vrijednosti, ali ne zbog nekog tamo članstva već zbog toga što ovaj narod treba spasiti od primitivizma onih koji vedre i oblače ovom zemljom.

Vidim BiH kako otvara poglavlja u procesu evropskih integracija kao što to danas radi Srbija. Vidim je kao državu u kojoj nema zaštićenih i privilegovanih i zemlju mnogo većeg životnog standarda jer ovo nije siromašna zemlja već država čiji su narod dugogodišnji vlastelini napravili siromašnim. Morate znati da pojedinim stranačkim liderima u BiH ne odgovaraju pravila ponašanja koja su definisana evropskim vrijednostima i sve će učiniti da budu kočnica uređenom i prosperitetnom društvu. Sa druge strane, primjer Sanadera, koji je Hrvatsku doveo na prag Evropske unije, njima je opomena šta može da se desi liderima koji su se poistovjetili sa državom.

*Ako Vijeće ministara BiH na čelu sa Denisom Zvizdićem i ministrima iz Saveza za promjene zajedno sa Aleksandrom Vučićem dogovaraju zajedničke projekte, pa čak i formiranje regionalne ekonomske unije, ko je onda izdajnik i zašto zapravo SNSD i Milorad Dodik jednako optužuju SDS za izdaju srpskih interesa?

Da vratimo stvar na početak i da analiziramo ukratko Milorada Dodika. Riječ je o čovjeku koji je vječiti akter srpskih podjela. Sjetimo se vremena Ante Markovića u kojem je Dodik bio značajna reformska snaga i radio na razbijanju srpskog jedinstva. To je nastavio da radi i tokom ratnog sukoba, kada je bio jedan od dvojice poslanika koji su energično zastupali Vens-Ovenov plan prema kojem uopšte nije zamišljeno da postoji Republika Srpska. Poslije potpisivanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir, dobijajući od Olbrajtove titulu viteza “svježeg daška vjetra na Balkanu”, postao je premijer na srpskim podjelama i tenkovima Sfora. Sve mu je to bilo malo, pa je odlučio da taj nesrećni srpski fenomen prenese u Srbiju, gdje je znate već kako i na koji način učestvovao u izbornim kampanjama i, da bi stvar bila još gora, šta je sve izgovarao na račun onih koji su bili njegova meta.

I sve to radi i danas. S jedne strane Dodik, u stvari, narodu nema šta da ponudi i vidljive su posljedice njegove politike, a sa druge on nije taj koji na državnom nivou kontroliše procese na način na koji želi. Sve u svemu, riječ je o čovjeku koji ne gleda koliku će štetu napraviti srpskom narodu kada želi da ostvari svoju ličnu korist ili neki od benefita sopstvene političke partije.

E, sada bih direktno odgovorio na vaše pitanje. Postoji u svemu ovome jedna ohrabrujuća istina. Aleksandar Vučić, koji je imao ne jedan razlog da u najmanju ruku zamrzne odnose sa BiH, odlučio je da to ne čini i da pored svega pruži ruku bošnjačkom političkom establišmentu, samo što tu ruku nije prepoznao Bakir Izetbegović već Denis Zvizdić.

*Kako vi vidite odnos Beograda i Srbije prema BiH? Dodik se voli hvaliti kako je on taj koji diktira te odnose, kako prema BiH tako i prema RS, a i prema strankama Saveza za promjene? Da li je to tačno?

Kada bi kojim slučajem Dodik kreirao taj ambijent između zvaničnog Beograda i Sarajeva onda bi odnosi Srbije i Bosne i Hercegovine bili u najlošijim odnosima od potpisivanja Dejtonskog sporazuma i bili bi na granici konflikta, samo iz razloga što njegova stranka nije na izborima iznjedrila srpskog člana Predsjedništva već je to uradio SDS zajedno sa svojim koalicionim partnerima, što je rezultiralo formiranjem Savjeta ministara koji nije po Dodikovoj mjeri.

Kao što sam već rekao u odgovoru na vaše prethodno pitanje, odgovorna i razumna politika zvaničnog Beograda, koja uočava na koji način region može biti stabilan, otvorila je poglavlje harmonizacije srpsko-bošnjačkih odnosa. Poslije svih neprijatnosti i poniženja koje je pretrpio Aleksandar Vučić, smogao je snage da izgradi odnose u duhu vremena u kojem svi živimo. Građani BiH ne smiju da žive sa teorijom kako smo jedni drugima neprijatelji već kako zbog interesa naših mladih naraštaja moramo da gradimo prostor za suživot. Naravno, i u bošnjačkom političkom korpusu ima identičnih shvatanja, ali ona ne žive u glavi Bakira Izetbegovića.

*U Narodnoj skupštini RS vrlo ste jasni: aktuelni režim optužujete za ekonomski kolaps entiteta. Jesu li napadi na SDS i Savez zapravo pokušaji da se skrene pažnja i kako uopće pomoći da se RS stabilizira, da se počnu otvarati nova radna mjesta, da ljudi prestanu napuštati i entitet i zemlju?

Danas je u Republici Srpskoj zaposleno manje ljudi nego prije dvanaest godina, a u međuvremenu smo ostali bez velike razvojne komponente koju nam je omogućila Srbija kupovinom Telekoma. Dug permanentno raste i iznosi skoro polovinu izvornih prihoda budžeta. U nedostatku tekućih sredstava Vlada je prinuđena da svake godine na raznim pijacama novca dokupi po 600-700 miliona KM. Rijetka su javna preduzeća koja posluju pozitivno.

Realni sektor ne može da zaradi onoliko koliko je potrebno partijsko-parazitskom sistemu koji, kao što sam rekao, ne gleda koliku će štetu napraviti Republici kada je u pitanju stranačka korist. Vanbudžetski fondovi su u kolapsu, pa primjera radi u prošloj 2016. godini u Fondu PIO je nedostajalo skoro 250 miliona, što u prevodu znači tri penzije. Zdravstvo je oboljelo do te mjere da trenutne stvorene, a neizmirene obaveze iznose preko milijardu KM. Tri banke su propale, njihovi depoziti su uništeni a da niko nije snosio odgovornost. Afere se odavno ne mjere milionima. Jedna od tih afera je afera Birač, u kojoj su Litvanci pokupili ogroman novac, a nama ostavili dugove itd.

Republiku Srpsku je jeftina nacionalna demagogija i politika zastrašivanja kako smo ugroženi i spolja i iznutra dovela do ovakvog stanja. Narodu je danas potrebniji gram pravde nego kilogram zlata. Naravno da nije tako, ali to oslikava u kakvom nepravednom društvu živimo. Ja sam uvjeren da Republiku Srpsku spasavaju novootvorena radna mjesta i odgovorna nacionalna politika u svakom smislu. Ukratko, Republiku Srpsku danas mogu samo Srbi da unište i niko drugi.

*Šta mislite, hoće li aktuelni saziv Vlade RS dočekati kraj mandata, kad željezničari nemaju ni zdravstveno osiguranje, policiji se uz priču o efikasnosti drugi put smanjuje plata, šumarima nameće sindikat po mjeri vlasti, a privrede je svakim danom sve manje?

Podsjetiću vas da je vlada Željke Cvijanović utemeljena na najvećoj aferi od postanka Republike Srpske. Sjetimo se onog telefonskog snimka u kojem se jasno čuje kako gospođa Cvijanović govori o kupovini narodnih poslanika. Nažalost, sve što je na telefonskom snimku javnost čula, kasnije se dogodilo i, naravno, sve je zataškano i opet po ko zna koji put niko nije odgovarao.

Šta očekivati od takve vlade? Od takve vlade nije moguće očekivati rezultate već probleme. Sedam narodnih poslanika promijenilo je politički dres i to je postao način političkog ponašanja. To je ono što će sutra da podstiče i običnog čovjeka da krene u potragu za svojim transferom na dan izbora. Da su, kojim slučajem, tih sedam sekretara Dodikovog “Skoja” uvažili povjerenje naroda koje su zadobili na prošlim parlamentarnim izborima, vi danas uopšte ne biste ovo pitanje postavljali. Ovoj vladi narod bi vidio leđa još prije više od godinu dana.

*Vašu stranku javnost u BiH prepoznaje kao dosljedne borce u borbi protiv korupcije. Ko su vam saveznici u, bez sumnje, neophodnoj akciji?

Mogu reći ko bi nam trebao biti saveznik, a to je objektivno i nezavisno pravosuđe kojeg u ovoj zemlji odavno nema. Tako to izgleda u savremenim i demokratski uređenim društvima. Da li je simptomatično to što je svaki državni tužilac neslavno završio svoju karijeru? Trebalo bi da nešto znači to što smo svakog tužioca do danas ispratili s nekom od afera. Sa druge strane, frapantna je bila izjava glavnog tužioca Republike Srpske, od prije nekoliko godina, kako za borbu protiv korupcije nema političke volje. Sa institucionalnom korupcijom mora se obračunati na krajnje beskompromisan način jer ako to ne učinimo zemlja će postati privatni posjed grupe pojedinaca, a u takvim državama nema perspektive.

 (Autorka je glavna i odgovorna urednica Oslobođenja, Sarajevo)

Skućeni na Dedinju

*Pravosuđe je rak-rana bh. društva. U nedavnom predmetu u čijem je epicentru nekadašnji direktor Uprave za indirektno oporezivanje Kemal Čaušević, Tužilaštvo BiH je tvrdilo da je težak milijardu eura, a onda ga optužnicom svelo na milion. Šta se onda može očekivati od istih domaćih tužilaca u procesu utvrđivanja da li je Milorad Dodik oprao novac zbog kupovine vile na Dedinju? Hoće li ikada doći na red slučajevi propalih banaka u RS?

U predmetu Bobar banke sud je prihvatio optužnicu i postupak je krenuo. Vidjećemo šta će sud utvrditi. Nije moguće da su tri banke propale, a da nema odgovornih za sve to što se desilo. Kada saberemo izgubljena sredstva Investiciono-razvojne banke Republike Srpske, ostalih javnih preduzeća i Vladinih institucija, dolazimo do vrtoglave sume od oko 400 miliona KM. Taj novac je opljačkan na veoma providan način i s političkim blagoslovom. U kaubojskim filmovima novac su pljačkali neki loši momci koji su dolazili spolja, a ovdje je slučaj potpuno drugačiji, banke su opljačkane iznutra. Pa zamislite, molim vas, iz trezora Bobar banke nestane 10 miliona KM i nikom ništa, pa da li je to normalno? Da li vi vjerujete da se nešto ovako može uopšte dogoditi? Ili taj lanac afera u Upravi za indirektno oporezivanje.

*Ko se sve skućio na Dedinju?

Spominjete i Dodikovu vilu na Dedinju. Kada malo bolje razmislim, možda je najbolje da prećutim odgovor na vaše pitanje, ali ne zato što nemam argumente već što se u javnosti stiče utisak da je jedini Dodik taj koji se “skućio”u Beogradu, a oni koji su malo bolje upućeni dobro znaju da to i nije baš tako.

Nastavak na NoviMagazin.rs...