Izvor: Vesti-online.com, 15.Avg.2012, 13:01 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Sopran i bariton žive u ljubavi
Srbima se veliko moderno zdanje Opere u Oslu čini većim kad odjekuju glasovi Ivane Milašinović i Stevice Krajinovića. U operski hor su ušli "pod ruku", istog dana, po završetku masters studija u Kristijansandu. Kažu da su imali sreće, biće da su zaslužili. Stevica je položio audiciju u Ciriškoj operi, a Ivana se pakovala za London, "ali smo na veliko zadovoljstvo ostali u Norveškoj". Zajedno su još od Muzičke akademije >> Pročitaj celu vest na sajtu Vesti-online.com << u Beogradu.
Harmonija: Ivana Milašinović i Stevica Krajinović
- Učili smo zajedno, tu se rodila i ljubav - kažu u duetu sopran i bariton.
I kada ne govore u jedan glas ostavljaju utisak sklada. Doživljaj je i slušati ih i gledati ih, gode i uhu i oku, ne samo zemljacima. Život im je satkan od više ljubavi, prema deci, zavičaju, pojanju, crkvi...
Koreni, sinovi i vaspitanje
Ivana je rođena u Zvečanu, kako ističe, "u nemanjićkom Zvečanu, nikada se ne odričem Kosova". Stevica je rođen u Bijeljini, koreni su mu u Lici. Deca su im rođena u Norveškoj, petogodišnji Matija i duplo mlađi Tomislav. Da li će biti baritoni?
- Voleo bih da budu dobri ljudi, ostalo je na Bogu, na meni je da ih podignem u dobre ljude, neka se sami izbore za ostalo. Najbitnije je vaspitanje koje su mi dali roditelji, ostalo sam postigao Božjom voljom. Dete sam ratnih godina, kao i Ivana, borili smo se za goli život.
Odakle su ostali u horu i da li ste sa svima na ti?
- Iz raznih zemalja. Ovde odnos nije problem, ovde je to liberalnije, dok je u Italiji, pogotovu u Nemačkoj, taj odnos oštriji - kaže Stevica.
- Moglo bi se reći da ne postoje primadone, ne zato što nema dobrih solista, već zato što je odnos prema slavi drugačiji. Jednako smo zaslužni, ali znamo ko je bolji - kaže Ivana.
Često gostuju po pozivu. Predstoje im koncerti u Luksemburgu i Minhenu, nastupaju i na drugim scenama u Norveškoj.
- Kristijansund nema stalnu operu, ali ima stogodišnju opersku tradiciju. Fantastično je videti ljude s kojim entuzijazmom dolaze na predstave. Prvi sam stranac koji peva jednu od glavnih uloga u njihovoj produkciji "Fausta" - kaže Stevica.
Ivana dodaje:
- Soliramo i u Norveškoj operi. Čovek kad želi da radi nailazi na poštovanje kolega. Veoma smo zadovoljni odnosom prema nama.
Koliko ste bliski sa zavičajem?
- Nismo toliko koliko bismo želeli, ali nastojimo da sve slobodno vreme provodimo u Srbiji i da što više decu šaljemo u zavičaj. Klinci su obično od maja do septembra sa babama i dedama.
Patrijarh
- Sa velikim zadovoljstvom pevamo u srpskoj crkvi kada uspemo da se priključimo skromnom horu za pevnicom. Rado ćemo pevati liturgiju kada nas poseti patrijarh Irinej - kaže Ivana.
- Dolazak patrijarha biće istorijska poseta, prvi put dolazi u Skandinaviju, mislim da ćemo kao Srbi posle toga biti uvaženiji. Shvatiće se da smo nacija velike istorije i kulture - ističe Stevica.
Srbima se čini da im pevate sa većim žarom nego operskoj publici?
- Muzika koju pevamo na srpskim skupovima bliska je našem srcu. Važan je odnos prema sebi i svojoj zemlji. Muzikom oživljavamo sećanje na ono što nam nedostaje. Izvorna srpska muzika je predivna. Ne mogu reći da sam samo operski pevač, sve se više pronalazim u našoj izvornoj muzici - kaže Ivana.
Stevica dodaje:
- Lepo je pevati svom narodu, lepo je vratiti se svojim korenima, ali ja sa istim žarom pristupam svakom nastupu.
Tako pevate, a kako živite?
- Norveška ima puno tolerancije. "Negativne" stvari su posledica razlika u kulturama. Sebe smatramo gostima i kao gosti se i ponašamo, poštujemo njihov način života koji je drugačiji. Mislimo da je to pozitivno. Živimo u porodičnoj harmoniji, imamo puno prijatelja i Norvežana, i stranaca i naših Srba. Voleli bio da smo malo južnije gde je toplije, ali je i ovde sve svakako zadovoljavajuće.
Nastavak na Vesti-online.com...