Izvor: B92, 24.Dec.2013, 17:31 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Ciklus "Dnevnik o Crnjanskom" u SKC-u
U sredu 25. decembra i četvrtak 26. decembra u beogradskom Studentskom kulturnom biće održana još dve u nizu tribina povodom 120. godina od rođenja velikog srpskog pisca Miloša Crnjanskog.
U sredu 25. decembra u maloj sali SKC-a pod nazivom "Sobe i stranstvovanje kao usud - tragom "Seoba i Romana o Londonu", književnom delu MIloša Crnjanskog će govoriti Mirjana Popović Radović i Milo Lompar, a moderatorka je Vesna Kapor.
„Svi se pisci romana slažu, >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << uglavnom, kada je reč o svetu u kome živimo. To je, kažu, neka vrsta velike, čudnovate, pozornice, na kojoj svaki, neko vreme, igra svoju ulogu. A zatim silazi sa scene, da se na njoj više ne pojavi. Nikad, nikogda. Niti znaš zašto je u tom teatru igrao, niti zašto je baš tu ulogu imao, niti ko mu je tu ulogu dodelio, a ni gledaoci ne znaju, posle, kuda je iz tog teatra otišao. Pisci kažu i to, da smo, samo pri tom silasku sa pozornice, svi, jednaki. I kraljevi. I prosjaci.
“ Roman o Londonu"
„Roman o Londonu“ i „ Seobe“ obeležile su dvadeseti vek u srpskoj književnosti, a istovremeno su i štivo za večnost. Način na koji se individualne, lične, sudbine nose i prepliću sa sudbinom šireg kolektiva; težnje, snovi i ideali pojedinaca prožeti višom, kosmičkom pričom ispraćenom pripadanju jednom nacionu, jedinstven je i neprikosnoven u našoj književnosti.
Na koji način i gde se dodiruju motivi seoba i stranstvovanja u velikim romanima Miloša Crnjanskog? Koliko biografskog nose u sebi? Kakvo mesto u njima ima istoriografska građa? Šta je to jedinstveno u njegovom
umetničkom postupku što nas i dalje ostavlja bez daha, zanesene i setne. Ogrnute beskrajnim strujama sveta.
U četvrtak, 26. decembar u 19:00 u maloj sali SKC-a biće govora o zbirci priča "Putnik sa dalekog neba", koju je priredio Milovan Marčetić, a u kojoj se nalazi trideset priča inspirisanih Crnjanskim povodom 120. godina od njegovog rođenja.
Učestvuju: Ljubica Arsić, Milisav Savić, Mihajlo Pantić, Miroslav JosićVišnjić, Milovan Marčetić i Vesna Kapor
„Nikada nisam patio od želje za literarnom slavom, niti sam zavideo salonskim lavovima“, kaže Miloš Crnjanski u jednoj od priča u ovoj knjizi, u kojoj ga današnji najpoznatiji i najtalentovaniji pisci zamišljaju kao književnog junaka.
O čemu u noćnom vozu za Veneciju razgovaraju Crnjanski dečak i Crnjanski ataše za štampu, pisac i u mladosti skandal-majstor? Da li se krajem Prvog svetskog rata Crnjanski sreo s Vitgenštajnom u Italiji? Zašto Crnjanski
zapodeva kavgu sa Krležom u hotelu *Moskva*? Čega se Crnjanski seća dok govori u jednom londonskom pabu pred svoj povratak u Beograd i kako je posle povratka dočekan? Da li je Crnjanski zaista bio srpski Kazanova? U
kojem se vremenu susreću Crnjanski i Vuk Karadžić i o čemu se spore? Da li je Crnjanski „umro namerno“, ali „ljut kao ris, uveren da je ipak zakasnio“?
Crnjanski je pisao o prošlosti, ali je više od svih drugih pisaca bio pisac budućnosti. Životni i književni put Miloša Crnjanskog bio je složeniji i s više iskušenja nego put bilo kojeg našeg pisca. Nije patio za literarnom slavom, a postao je najslavniji.